Lažni identitet

2.3K 107 9
                                    

Nikada ne bi rekla da ću ovo uraditi i svesno otići ka nevolji, ali definitivno nekada je sami izazivamo. Nakon što sam pozvala Nikol, uputila sam se na drugo mesto gde se odigravaju moto trke, ali sam morala da iz taksija izađem dve ulice pre. Šetnja mi je godila, kako bi alkohol izbacila iz tela, ali što se mojih nogu i sandala tiče, to je bilo ubistvo. Ne znam koje mesto me ovaj put čeka, ali bar je put normalan i osvetljen za razliku od prošlog. Ne znam ni šta ću ni koga tamo zateći, ali se nadam da ću na neki način izbaciti bes iz sebe i olakšati moje unutrašnje ludilo. U daljini vidim veliko osvetljenje i polako se čuje buka koja mi govori da se približavam mestu. Moraću da zovem Nikol da dođe do mene, da bi me sprovela do mesta gde su oni, kako se ne bi izgubila i opet naletela na neku nelagodu kao što je onda to bio slučaj sa Kobrom. Par motora projure pored mene, praveći neki talas od brzine koji me zaljulja i ubrza napred. Vidim da se jedan okreće i vraća ka meni. Super, evo nevolje. Samo ostani mirna, Liv i sve će biti u redu. Ne pokazuj strah jer oni to osete kao psi. Ne obraćajući pažnju samo nastavljam mirnim hodom da idem napred i ne gledajući u stranu, ali zvuk motora kako se okreće pored mene i stane sa moje leve strane, me pomalo uplaši.

,,Lepotice, jesi se izgubila?", obrati mi se, i na momenat me njegov glas zbuni, a onda shvatim da zvuči drugačije zbog kacige koju nosi i sigurno ima neki mikrofon u njoj koji čini da glas bukvalno mutira i ne prepozna se. Ignorišem njegovo obraćanje i samo nastavim napred, osećajući ga da ide uz mene.,,Da li si sigurna da ideš pravim putem? U ovo vreme, na ovakvom mestu?", malo uspori i kao da mi daje prednost da idem ispred, a zatim stane sa moje desne strane ,,Maca ti je pojela jezik?", opet mi se obrati i izmami mi poluosmeh, ali nastavim i dalje da ga ignorišem. ,,Pa dobro onda. Moraću ovakvu lepoticu da prepustim opasnostima u koje može da upadne, i da se samo nadam da neće završiti u nekom jarku." Naglo stanem i okrenem se ka njemu. Možda mu glas nikada neću prepoznati, niti znati njegov pravi identitet, što je po mene najbolje, ali odmah prepoznam da se pored mene već drugi put nalazi Crna Senka. Jednom mi je pružio ruku, kao znak da želi da mi pomogne. Sada me ispituje i navodno upozorava da mogu loše da prođem nastavljajući da hodam ovim putem.

,,A šta ako si ti ta opasnost u koju mogu da upadnem?", odjednom progovorim i obratim mu se. Prvo ćuti a zatim se nasmeje, malo približi pa progovori. ,,Lepotice, pre bi rekao da sam sam đavo, ne samo obična opasnost. A veruj mi ima velike razlike", na sam pomen đavola, odmah pomislim na Nejtana, i pitam se da li ima većeg đavola od njega. ,, Stvarno?", upitam zaintrigirano i udaljim korak nazad jer mi njegova blizina ne prija. ,,Da. Uvučem ti se pod kožu, praveći konstantu jezu i drhtavicu. Moja senka nadvije tvoju i pomisliš da te uvek pratim. Okrećeš se, umišljaš, u tebi se stvara neizvesnost od nečega, što ni sama ne znaš šta je i šta da očekuješ. Postanem tvoja noćna mora, i sve što misliš jeste samo na mene. Veruj mi, gori sam od najgoreg." Teško progutam knedlu koja je iz nekog čudnog razloga zapela u mom grlu, a zatim tiho progovorim ostavljajući sebe samu u čudu. ,,Stani u red, malo je poduži ima vas dosta. Veruj mi, baš jedan takav za mene najveći đavo je upravo u mom životu. Upravo sa jednim takvim sam se lično rukovala i potpisala svoju najgoru noćnu moru." Priđem mu i potapšem po ramenu jedva sebe prepoznajući svojom smelošću, i pre nego što brzo povučem ruku od osećaja kao da sam se opekla jer moj dlan počne da bridi, njegova ruka uhvati moju za zglob i jako je cimne sa svog ramena. Njegov stisak mi nanosi bol, a crnilo koje ga okružuje kao i samo njegovo odelo i kaciga me opomene da treba od njega da se sklonim ili ću nestati u toj tami. Sa poteškoćom izvučem svoju ruku iz njegovog stiska i trudim se da ostanem pribrana uprkos osećaju kao da sam ostala bez ruke koju čvrsto pribijem uz svoje telo. ,,Opušteno možeš da nađeš drugog koga ćeš plašiti, ja već imam svog đavola. A sada me izvini, jako žurim, pretpostavljajući i ti isto?", namignem mu i sarkastično osmehnem. ,,Srećno, gospodine Crna Senko." Okrenem se i nastavim svojim putem drhtavim nogama, moleći se da mi se više ne obrati i samo nestane iz moje blizine. Molitva je uslišena i nakon par sekundi, njegov motor se pokreće i projuri pored mene jedva ga videvši već je nestao sa mog vidika. Zastanem na trenutak i oslonim svoje ruke na grudi, ne bi li smirila svoje uzlupano srce. Godinama ga nisam osetila da ovako lupa, kao u poslednje vreme, budeći u njemu razna osećanja. Nikada se nisam toliko plašila, kao što se sada plašim a uprkos tome idem ka tim strahovima, rizikujući sve. Uzimam telefon iz trobice da pozovem Nikol, i tada ugledam poruku koja mi je stigla pre minut, dva ali nisam je čula zbog komunikacije crnim đavolom. Iako nisam memorisala njegov broj, odmah prepoznam da mi je Nejtan poslao poruku. Duboko udahnem i otvorim da je pročitam.

LotosWhere stories live. Discover now