Nemir

2.5K 113 4
                                    

Možeš imati sve materijalne stvari ovog sveta koje poželiš, ali ako nemaš unutrašnji mir, sve gubi smisao, baš kao što i te stvari gube vrednost. Svoj mir sam pronašla kada sam od sebe sklonila sve što me je gušilo i pretilo da uništi. Pronašla sam svoju sreću, izgradila svoj život, i sačuvala mir koji je pretio da iščezne iz mene i ugasi svaku nadu za slobodu, za disanje punim plućima. Mir koji imam u sebi, mi je pomogao da izgradim sebe kao jaku ličnost, ali sa podstanarom zvanim strah, koji živi u meni kao i u svakom živom biću na planeti. Moji strahovi su me mnogo puta dotukli, ali iz svakog sam izvukla pouku i snagu da nastavim dalje. Ali ovaj put je sve to drugačije. Prvi put nakon dosta godina, moja jutarnja meditacija nije uspela koliko god se trudila da budem mirna. Svaki udah koji sam napravila je unosio nemir u moje telo, a izdah nije ništa olakšavao, već je sve više postajalo gore. Otvaram oči i gledam u plafon na kom se odigravaju šare sunčevih zraka koji se probija kroz gusto granje drveća ispred mog prozora. Ovog jutra skupljam poslednje atome snage, da se suočim sa svim obavezama koje me čekaju danas i u naredne dve nedelje. Da skupim snagu za njega, ali za sada čini mi se da je sve bezuspešno. Nepomično ležim na podu već sat vremena, moleći sebe da pomerim svoje telo i pokrenem se, ali moje komande kao da su mrtve. 

,,Zar ću sebi dozvoliti da mi konce pomrsi jedan muškarac? Da vibracije koje prolaze mojim telom kad mi je on u blizini, učine da se osetim uznemirenom i nesigurnom? Taj film, Liv nećeš gledati." Poskočim u sedeći položaj, i tog momenta uplašim Maksa koji je ležao pored mene. ,,Pa šta ako sam nakon dužeg vremena osetila nešto u vezi nekog muškarca.  Moja osećanja su pomešana kada je on u pitanju, a najvažnije je ono, koje me plaši kad je on u pitanju, i to treba da mi bude dovoljno da ga se  klonim i čuvam", polako ustajem i nastavljam da pričam u pratnji Maksa dok ulazim u svoj garderober. ,,Uzgrad, ima onu arogantnu direkorku marketninga za devojku. Još jedan dokaz da treba da se usredsredim na posao i da na njega gledam samo kao na još jednog klijenta, i da uradim svoj posao najbolje što mogu." On je zabranjena i opasna zona u svakom smislu. Usredsrediću se na svoj posao, i isključiću sve u sebi kad je on pored mene. I to upravo sada, kada treba da se spremim za susret sa njim.  Prošao je samo jedan dan od našeg susreta, kako se nismo videli. Imala sam tu mogućnost da neke stvari obave drugi umesto mene.  Za to vreme, ja sam osmišljavala kako će izgledati prijem u sali koju ima u zgradi. Usput gledajući druge sale za rođendansku zabavu, i uz mnogo muke, uspela sam da rezervišem samo tri sale, koje su ušle u uži krug za zabavu. Jedna mi je omiljena, za koju sam imala male šanse da je dobijem slobodnu, i nadam se da će mu se ta i svideti, jer ću je prvu i pokazati. Uzimam strukiranu teget lepršavu suknju do kolena koju umesto kaiša zamenjujem šarenom maramom, usku belu maicu sa kraćim rukavima, i teget cipele. Zadovoljna svojim izgledom, i dugom ravnom plavom kosom, sa diskretnom šminkom, brzo sam spremna za današnji dan. I ovog jutra odlučujem  da ne idem svojim automobilom, već se peške uputim ka  cvećari, a zatim ću iz nje taksijem dalje. Pomalo nervozna i razočarana što banka nije odobrila kredit koji nam je potreban, čitam poruke od Niki i Meline koje smišljaju drugu alternativu za kredit koji nam treba za ulaganje novog i većeg prostora koji želimo za našu firmu. Tog momenta me prekida mejl koji stiže od njegove kompanije iza kog stoji Lara, njegov asistent, u kom mi saopštava da će naš sastanak za danas biti pomeren sat vremena ranije. Ne sviđa mi se ta opcija, iako donekle tako mogu dobiti na vremenu za druge stvari, ipak naglo pomeranje zakazanog termina bez pitanja da li je to moguće, već ko po naredbi obaveštavaju, me izluđuje. Brzo stižem do cvećare, gde sa Tinom završavam mnogobrojne porudžbine, usput tražeći bele ruže koje želim za njegovu zabavu.

,,Ove su savršene, Tina. Pozvaćeš ih i proveriti koja količina je dostupna i koliko vremena treba da stignu do Čikaga. Ja se nadam da ću danas već znati prostor koji ćemo imati za zabavu, i u odnosu na njega proceniću koliko ruža će nam trebati za aranžmane." Sedim sa Tinom za računarom, tražeći ruže koje su mi potrebne, a zatim joj dajem iz svoje fascikle nacrte, kako sam zamislila da aranžmani izgledaju. ,,Za ovaj aranžman ću ti tek potvrditi, nakon što vidim salu. Ovo su mere za poručivanje stalka koji treba da nam se napravi.'' Gledam na sat i polako ustajem jer je vreme da krenem.

LotosWhere stories live. Discover now