Deo prošlosti - prvi deo

1.4K 90 6
                                    


Ne mogu reći da se nakon sinoćnog prijema osećam lepo. Imam osećaj kao da sam mamurna, a u stvari sam izgubljena, jer mi je u glavi haotično od razmišljanja. Ne mogu da izbacim Trevisove reči iz glave. Moja majka i Melisa više nisu ništa novo što me opterećuje, samo nastavljaju da me guše. Problem je što me sad plaši sutrašnji ishod sastanka koji je u vezi porodične firme. Znam da je Trevis jedan veliki gad, sa kojim se nikada ne zna šta može da se desi. Čim samouvereno me pecka, nešto zna. Nešto se sprema. Na putu do posla zvala sam svoje advokate koji su rekli da ne treba da brinem ni o čemu, jer nam ne mogu ništa. Da su spremni za završni sastanak. Ali nemir u meni nije utišan. Šta više, sve je veći.

Čini mi se da kao većnost sedim u svom automobilu i razmišljam. Trgnem se kad mi stigne poruka od Nejtana. Nisam bila u stanju da jutros pričam sa njim, jer znam da bi mi u glasu osetio da nešto nije u redu. Brzo sam završila razgovor izvukavši se kao da kasnim na posao i da ću mu se javiti. Poruka mi izmami osmeh jer mi poručuje da misli na mene i da jedva čeka da me vidi. Odgovaram kratko da je mišljenje obostrano. Samo se nadam da me neće opet iznenaditi i doći u firmu da me čeka.

Izlazim iz automobila i iz gepeka počinjem da izbacujem kese pune fascikla koje treba da se odlože i neke materijale koje sam uzela kao uzorke. Trebaće mi pomoć da sve ovo unesem, ali kad pomislim da treba da pozovem nekoga, pojavi se on. Uplašim se u sekundi, jer nisam nikoga očekivala niti čula. Očigledno sam rasejana.

,,Pomoći ću ti." Progovara Džejson i uzima kese sa fasciklama.

,,Nema potrebe, pozvaću...", skrećem pogled sa njegovih zelenih očiju, plašeći se da me hipnotišu kao što to uvek čine.

,,Nije mi teško, Liv. Uostalom želim da se ovim iskupim i izvinim za scenu od pre neki dan." Uzimam kese u ruke i opet ga pogledam.

,,Džejsone, ja..."

,,Nemoj ništa da mi govorim. Molim te. Izvinjavam ti se, što sam u naboju svojih emocija onako reagovao pre neki dan. Ali moraO sam da ti kažem šta osećam prema tebi. Kao i to da to ne može lako da nestane iz mene. Isto tako ti opet govorim, da ću se boriti za tebe, i biti strpljiv u čekanju da shvatiš neke stvari i prihvatiš me." Gledam oko nas u strahu da nas neko ne vidi, jer mi ne treba dodata problem i nova tračarenja i upiranja prstom.

,,To je sve, što sam hteo.", osmehne mi se i okrene sa mojim kesama u rukama i ide ka liftu. Ostanem kao ukopana u mestu, a onda se pokrenem i krenem za njim. U ćutnji smo ušli u lift, da je tišina oko nas bila jako neugodna. Srećom lift se samo dva sprata brzo podigao i već sam bila u svojoj firmi. Pomaže mi i dalje sa kesama, ali hvala Bogu pa brzo do nas dotrčava jedan od mojih zaposlenih da preuzme kese.

,,Hvala, gospodine Vilijams.", zvanično mu se obratim i uzvratim osmehom. Samo klimne glavom i osmehne se. Vrata lifta se zatvaraju i više ga ne vidim. Trebala bi da osećam olakšanje, ali ga nema. Dan u firmi je prošao u poslu koji me je okupirao i nije dozvoljavao da mislim ni o čemu drugom. Završavam posao i pakujem se. Gledam kroz prozor i sunce me mami da se prošetam. To će mi prijati. A onda ću večeras organizovati žensko veče. Šaljem poruku, Melisi, Nikol i Lari da dođu kod mene na večeru. Nemam nikakav dogovor sa Nejtanom, tako da mogu da se dogovorim sa njima. A onda kao da me je osetio, pročitao misli. Zazvoni mi telefon i njegovo ime se pojavi na ekranu.

,,Upravo sam mislila na tebe." Javljam se a njegov smeh mi ugreje srce.

,,Telepatija, šta drugo? Stižem za minut do tvoje firme. Da li si možda za jednu šetnju. Da iskoristimo još malo ovog lepog sunca?"

,,Rado! Šetnja bi mi baš prijala?", odgovaram ushićeno.

,,Čekam te ispred."

,,Silazim.", završavam poziv i odlažem telefon u torbu. Bacim pogled na svoje telo i odevnu poslovnu kombinaciju i štikle. Nije baš za neku šetnju, ali nema veze. Izlazim iz kancelarije i govorim Hani da će mi automobil ostati u garaži i da neću dolaziti po njega. Silazim niz stepenice i pre nego što izađem napolje, već kroz staklo ugledam Nejtana pored svog automobila kako sa nekim priča. Shvatim da je to Džejson. Srce počne uplašeno da mi lupa, a dlanovi se znoje od nervoze. Kako su se sreli? Šta pričaju? Udahnem duboko i izađem van. Polako idem ka njima, i tad me Nejtan ugleda. Izraz lica mu nije baš zadovoljavajući po mene. A onda se Džejson okrene i ugleda me. Vidim da mu se jedna strana usne malo nasmejala ali ubrzo se vratila u ozbiljan izraz lica.

LotosWhere stories live. Discover now