37. EPILOG

1.5K 59 19
                                    

Venčali smo se naredne godine u junu i usvojili predivnog jednogodišnjeg dečaka. Dali smo mu ime Hristijan, jer se to sviđa Srni. Meni je samo bitno da su oni živi i zdravi.
Moja žena i deca, moja porodica.

Odmah nakon venčanja kupili smo porodičnu kuću u blizini doma, kako bi im Srna i dalje bila blizu.
Ona je nastavila da se bavi svojim poslom, a ja svojim.
Redovno posećujemo i Haninog deku, koji je Hristijana zavoleo kao da mu je rođeni unuk.

Takav život ponekad ume da izgleda kao bajka... Sve do jednog dana...

- Srna, molim te hajdemo kod lekara. Već danima povraćaš i ništa ti se ne jede. - kudim je zabrinuto.

- Je l' baš moram? Sigurno je neki stomačni virus. Popiću tabletu i proći će. - negoduje dok se umiva od pređašnjeg povraćanja.

- Ne možeš da piješ tablete na svoju ruku. Hajde spremaj se, vodim te kod lekara. Gledaj kakva si bleda.

- A deca?

- Ostavićemo ih kod kumova. Ionako nećemo dugo da se zadržimo, nadam se.

- Dobro, dosado. Idemo kod lekara.

...

- I doktore, u čemu je problem? - pitam ga zabrinuto dok se Srna oblači.

- Problem? Problema nema. Sve je u savršenom redu. - kaže doktor mrtav hladan.

- Kako to mislite? - Srna i ja se pogledamo zbunjeno.

- Trudni ste već 6 nedelja, čestitam!

... Sve do jednog dana kada se uverite da život i jeste bajka.

***KRAJ***

SAMO AFERAWhere stories live. Discover now