part 6 "Alex, Alex, Alex"

2K 42 2
                                    

Lagano otvaram oči i razgledam po sobi. Napolju je tmurno i kapi kiše udaraju o moj prozor. Krenula sam do kupaonice i obavila higijenu. Nakon toga sam našla kombinacijz za danas. Odlučila sam se za mom jeans hlače i crno bijelu majicu sa natpisom. Na noge sam obukla duboke nike patike. Brzo sam jela i krenula u školu. Išla sam pješke da razbistirim misli. Većina ljudi mrzi kišu, ali ja nisam kao ostali. Volim kišu i ona često predstavlja moje raspoloženje.
Udobljena u svoje misli nisam ni primjetila da sam stigla pred školu i da uveliko kasnim. Potrčala sam prema vratima škole, da bih što prije stigla na čas. Odjednom nisam više osjetila tlo pod nogama. Mislila sam da ću pati ali neko me pridržao.
Stajala sam tako zamisljena u naručju nekog dečka dok moj mozak nije proradio. Brzo sam se uspravila i pogledala dečka u oči.
"Tiii?!", rekli smo u isto vrijeme.
To je bio onaj dečko iz prodavnice, onaj kreten bolje rečeno.
"Moramo se prestati ovako sretati",rekao je i nabacio neki smješak na lice. Rastopila sam se. Taj red čisto bijelih zuba, bijelih kao biseri bio je fascinantan. Nikada nisam vidjela ljepši osmjeh.
"Slažem se...",rekla sam sramežljivo i spustila pogled. Osjetila sam njegov pogleda na sebi.
"Pa da se i službeno upoznamo. Ja sam Alex,
Alex Morgan."
"Alex Morgan, onaj Alex Morgan?! Dečko bez duse koji iskorištava svaku curu? Taj Alex?", upss, moj jezik je bio brži od pameti.
"Paa... Ako ćemo tako, onda da...",počešao se po glavi i nasmijao od neugodnosti.
"Vidim vjeruješ tračevima",rekao je samouvjereno. "Sudiš ljudima, a nisi ih ni upoznala"
"Ja ovaj... Samo...",nisam znala šta da kažem. Bilo mi rj stašno neugodno. "Moram ići, žurim na čas", promrmljala sam sebi u bradu i otrčala u školu. Do sada nisam ni shatila da smo stojali na kiši i da sam mokra do gole kože. Čas je bio pri samom kraju te nije imalo poente da se sada pojavim. Ostala sam pred vratima učionice likovnog gdje imamo sljedeći čas i razgledala radove. Čula sam korake iza sebe. Okrenula sam se i vidjela Alexa. O nee, opet. Šta ću sada?!
"Htio sam",krenuo je nešto reći ali sam ga prekinula.
"Znam šta hoćeš reci. Znam glupa sam i nisam trebala onako reagovati. Ti si možda stvarno super i nisam trebala slušati glupe tračeve. Stvrano mi je zao i razumjem ako se ne želiš samnom više družiti.", gledao je bez riječi u moju facu a onda prasnuo u smjeh.
"Uredu je. Nisam dosao reci da te mrzim",na ovo sam se iskreno i od olakšanja nasmijala.
"Htio sam ti dati ovu majcu i trenerku  Vidio sam da si pokisla i predpostavio da ti je hladno, a ja imam viška majcu i trenerku ner danas imamo tizo."
Pogledala sam.ga iznenađeno. Ovo nisam očekivala, zašto bi njega uopštr zanimalo da li je meni hladno?
"Ma nema veze, tebi će biti hladno ako ja to uzmem"
Samo mi je dao odjeću i rekao samouvjereno "Uredu je! Idi!" poslušala sam. Otišla sam u wc i obukla njegovu trenerku i majicu. Bilo mi je jako veliko, ali osjećala sam se lijepo u tome. Da li mi je stvarno lijepo stajalo ili je samo zato što mi je on dao svoju odjeću? Ne znam.
Namjestila sam majicu i izašla iz wca. Odjeća je imala predobar muški parfem. Wowwww.
Ne mogu vam opisati koliko volim ovakav miris...

Ušla sam u razred, u učionicu likovne kulture. Sjela sam do Sare, a dok sam koračala osjetila sam mnogo pogleda na sebi. Svi su se gurkali i došaptavali. Baš me briga, ljubomorne duše!!
Sara me pogledala sa iznenađenjem i rekla kratko "Pričaj"
Ispričala sam joj sve vezano za jutro i Alexa a ona me samo nijemo gledala. Na krajuu je napokon progovorila.
"Ja mu ne bih previše vjerovala. Previse je cura povrijedio da bi se odjednom tako promjenio",mozda je i bila u pravu.
"Nije se činilo kao da glumi. Ma što ja znam. Fino je od njega što mi je dao svoju odjeću, ali neću se upuštati u bilo konverzaciju s njom.",rekla sam brzo i samouvjereno.
Sara me samo pogledala brzo i osmjehnuka se. To ne liči na nju, uvijek ima neki komentar na sve...

Došla sam kući umorna kao pas. Polako sam se popela do svoje sobe i spustila rusak. Uzela sam neku trenerku iz oramara i otišla se istuširati. Danas je u školi bilo izuzetno dosadno. Bar je petak pa ćemo imati malo odmora. Ove 3 sedmice su mi brzo prošle. Sviđa mi se život u Chicagu. Mnogo je ljepše i nema toliko zlobe kao u prošlom gradu, bar za sada. Izašla sam iz kupatila i otišla do Lenine sobe da je malo smaram jer mi je dosadno. Prizor tamo me ,malo je reći iznenadio. Lene nije bilo, a na njenom krevetu je ležao Alex i gledao nešto na mobitelu. Stojala sam kao ukipljena. Skenirala sam njegovo lice i shvatila da je to stvarno on. Ne priviđa mi se.
"Šta ti radiš tuuuu?" rekli smo u isto vrijeme
"Kako misliš šta ja radim tu, ovo je moja kuća",rekla sam histerično.
Onda je u sobu ušla Lena i zbuljeno nas pogledala.
"Leno, šta on radi ovdje?", upitala sam je glasno i jasno. (😂😂)
"Pa onaj.... Spremamo se za izlazak.", rekla je nesigurno i neuvjeriljvo.
Podigla sam jednu obrvu i pogledala ih oboje.
"Hoćeš li izaći sa nama?",Alex se ubacio u naš razgovor.
Zbunjeno sam se okrenula prema njemu i pogledala u njegovo lice tražeći znake šale. Nije ih bilo.... Ja nikada ne izlazim, nikada i nigdje. Pogotovo ne sa Lenom i njenim prijateljima.
Lena ga je streljala pogledom, a zatim rekla:
"Mislim da nije raspoložena za izlazak, zar ne Hanna?" ozbiljno md pogledala, podigla obrvu, a zatim se vještački nasmijala.
"Zapravo, idem! Svakako nemam šta drugo raditi" Alex se iskreno nasmijao, a Lena je izgledala kao da će skočiti na mene i počivati mi kosu.
Samo sam joj se nasmijala u lice i izletila iz sobe...
Stvarno mi se nije izlazilo, ali morala sam da iznerviram sestricu...
Stajala sam pred ogledalom i tražila šta ću obući, kada sam čula Lenino i Alexovo smjanje.  Prošli su kraj moje sobe. Već kasnim, super! Ne mogu ništa pronaći da obučem.
Ovo će biti dugaaa noć....

To je to za ovaj dio. Nadam se da vam se priča za sada dopada. Nadam se da vam je bilo zanimljivo. Mislite li da su Alex i Lena zajedno?! Da li je izalak samo bio izgovor? Da li je Alex zaljublen u Lenu ili u Hannu? Zna li ln voljeti? Saznat ćete uskoro. Stay tunder. Pišite utiske.💖
1100 riječi, da li više volite duge ili krtke nastavnke(poglavlja?❤

Kradljivac mog srcaOpowieści tętniące życiem. Odkryj je teraz