Kradljivac mog srca

part 47 "On zna..."

Hanna P. O. V.
Večeras je moja noć za opuštanje! Osjetila sam jednostavno da mogu večeras uživati, smijati se, piti alkohol i pjevati tekst pjesme na sav glas. Mogla sam to večeras, bila sam sretna. Smijali smo se nečemu što je Kevin rekao i nadovezivali se na tu temu. Odjednom svi su utihnuli i zagledali se ozbiljno u nešto iza mojih leđa. Alex i Lena su me zabrinuto pogledali dok je Sara spustila ruku na moju kao da me čuva od nekog zla. Nisam razumjela šta se dešava dok do našeg stola nije prišla dobro poznata figura. Par puta sam ga odmjerila ne vjerujući da je ponovo tu. Crna majica i hlače iste boje kao da pokazuje svoja tužna osjećanja, te nike patike plave boje da razbiju crnilo. Njegove plave oči i plava kosa blistali su pod svjetlima reflektora. Jeza je prolazila mojim tijelom od njegovog prodornog pogleda.
"Društvo se skupilo, a mene niko ne zove.",rekao je kroz šalu ali se tuga nazirala u njegovom glasu.
"Jace?",rekla sam nesigurno.
"Hanna?",izgovorio je moje ime nekim čudnim tonom. Pogledala sam u ostale i svi su izgledali kao da im je toliko neugodno da bi u zemlju propali. Gledali su svugdje okolo, samo ne u nas dvoje.
"Imaš pravo. Potpuno sam smetnula s uma da te pozovem... Sjedi.",rekla sam i pomaknuka se u stranu kako bih mu napravila prostora. Svi su bili zbunjeni i pozitivno iznenađeni mojim postupkom. Osjećala sam se neugodno zbog svih pogleda, ali kao da to niko nije primjećivao. Niko sem njega.
"Jesi za ples?",rekao je i pružio mi ruku. Potvrdno sam kimnuka glavom i pogledala ga zahvalno. Ustali smo od stola i krenuli ka plesnom podiju na kojem je bilo mnogo ljudi. Svi su plesali, pjevali i ludovali i niko nije obraćao pažnju na druge. Došli smo negdje do sredine plesnog podija i počeli plesati. Pjesma je bila brza te smo plesali u ritmu iste. Vrtila sam se u krug skakala, smijala se i vrištala riječi pjesme najglasnije sto mogu bez ikakve melodije. Moje oči su blistave od sreće i opuštenosti, a najljepša činjenica je bila što je on bio pored mene. Zbog Alexa sam se osjećala sigurno i kada bi me pogledao i osmijehnuo se, zadovoljstvo i ponos bi prošli mojin tijelom. Uz njega je sve bilo drugačije... Nekako ljepše... Nisam željela da ovo završi.
Ne shvativši, već duže vrijeme sam gledala u Alexove oči, tamne poput najtamnijih noći, i svijetle, poput nasvjetlijih zvijezda. Skrenula sam pogled. Naš kontakt očima činio mi se isuviše intiman.... Uzeo je nježno moju ruku i okrenulk me u krug, a zatim privukao uz sebe. Svoje ruke obavio je oko mog tijela i nastavio se pomjerati u ritmu, sada već sporije, pjesme.
Stavio je svoju glavu na moje rame i osjetivši moj parfem ,koji sam birala posebno za ovo divno veče, nasmijao se.
"Izgledaš podjednako dobro u toj haljinici kao i u onoj trenerci danas.",rekao je hrapavim glasom na moje uho, a ja... Ja sam se naježila od njegovih slatkih riječi i zagrizla usnu od uzbuđenja.
"Hoćeš da kažeš da sam se toliko trudila za džabe? Danas sam izgeldala užasno u trenerci. Ružna sam...",rekla sam izazivajući ga. Odjednom, iznenadno, odmaknuo se od mene i ostavio prazno mjesto na mom struku gdje su do prije par sekundi bile njegove ruke. Okrenuo me ka sebi, a ja sam ga tužno pogledala.
"Jesi li ti luda?",rekao je spustivši obe ruke na moje obraze.
"Nemoj više nikada da bi rekla da di ružna, jer ću se lično pobrinuti da ti izbijem tu ludost iz glave!",rekao je na što me preplavio neki divan osjećaj zaglila sam ga i obavila mu rukr oko vrata dok je on svoje ruke vratio na moj struk gdje im je i mjesto. Spojili smo naša čela i gledali se u oči. Tada, u tom trenu, sve je nestalo. Sve oko nas se izgubilo, pobjeglo i ostali smo samo on i ja. Gledao je u moje oči pozorno se koncetrišući, kao da jr preko mojih očiju pričao sa mojom dušom. Njemu je bio poznat jezik moje duše koji čak ni sama nisam znala pričati.
On je znao...
Sara P. O. V.
Hanna i Alex su otišli da plešu. Ta zlobnici me ostavila. Pričala sam sa curama za stolom dok je Zack sve vrijeme gledao u mene. Čim bi nam se pogledi susreli, okrenula bih mu leđa i nastavila pričati sa curama. Drago mi je što smo se pomirili i ponovo se družimo, ali ne znam koliko ću dugo izdržati u Zackoj blizini.
"Tu smo!",veselo je viknula Hanna prolazeći stolu.  Držala je, svjesno ili nesvjesno, Alexa za ruku. Značajno sam je pogledala, na što mi je ona uzvratila upitan pogled. Mimikom sam pokazala na njihove ruke i shvativši to, pustila ga je i sjela na svoje mjesto.
"Uuuu",počela sam čim je došla do mene.
"To je da ga ne izgubim u gužvi",rekla je uporno izbjegavajući moj pogled.
"Idem ja po piće!",rekao je Zack.
"Trebaš pomoć?",pitala je Hanna, a ja sam je pogledala zbunjeno.
"Zapravo, da.",rekao je i sramežljivo se osmjehnuo.
"Sara će ti pomoći.",rekla je Hanna i gurnula me ka njemu. Otvorila sam usta od iznenađenja.
"Ne, neću.",prosiktala sam. Laktom me udarila lagano u rebro te me gunula da ustanem. Kad sam već stajala i svi su se namjestili na sećiji zauzevši moje mjesto, shvatila sam da nemam drugog izbora nego poći sa njim.
"Ne govori ništa.",strogo sam rekla marširajući pored njega. Da je muzika bila samo malo tiša, sigurna sam da bi moj odlučni hod i glasno lupanje o pod visokim potpeticama privuklo pažnju i nadjačalo buku ljudi. Došli smo do šanka u tišini. Bila sam stvarno iznenađena što mr poslušao, ali znate kako kažu: "Sve što je lijepo, kratko traje.".
"Saro, moramo razgovarati.",trudio se da nadjača muziku.
"Nemamo o čemu.",rekla sam gledajući pravo pred sebe.
"Mislim da imamo.",uporno je nastavio, ali sam ga ja još uvijek ignorirala.
"Dat ćete nam dvije votke, dva vina i šest najboljih koktela.",rekla sam konobaru koji se odmah bacio na posao.
"Možemo i na teži način.",rekao je odlučno Zack i podignuo me, te prebacio preko ramena. Kojo kreten? Šta on radi?
"Kretenu, šta to radiš?",rekla sam ljuto udarajući ga svugdje gdje sam stigla.
"Nešto što sam odavno trebao."rekao je prolazeći kroz masu.
"Spusti me dolje.",rekla sam udarajući ga u prsa.
"Kunem ti se, Sara, pomakneš ki se još jednom udarit ću te po zadnjici.",rekao je ljutito na šta sam pretrnula. Definitvno nisam htjela da se to dogodi, te sam u tišini čekala da vidim gdje me vodi. Nikada mi u životu nije bilo draže što sam obukla hlače nego sada.
Univerzum je na mojoj strani... Bar jednim djelom. Odjednom više nisam čula buku kluba, a ubrzo sam i osjetila  tlo pod nogama.
"Ti nisi noramlan, šta radiš?",rekla sam ljuto.
"Imaš pravo, nisam normalan, ali samo zato što nisam ništa poduzeo prije.",rekao je odlično.
"Šta želiš Zack?",umorno sam uzdahnula.
"Da ti objasnim.",kaže.
"Ne trebam tvoja objašnjena, dovoljno sam vidjela i čula.",rekla sam uporno i krenula nazad ka klubu ali mr on uhvatio za ručni zglob i povukao nazad.
"Slušat ćeš.",uporno je rekao.
"Saro, stvarno nije kako se čini. I znam, znam da tu rečenicu kaže svaki prokleti dečko koji je uništio nešto, ali ovo je istina i želim da je znaš. Ne moraš biti sa mnom, ne moraš me voljeti ali ne mogi gledati kako patiš.",govorio je s puno bola u očima i glasu i da mi se nije toliko gadio, bilo bi mi ga žao.
"Mendi... Ona je moja prijateljica od... Pa oduvijek. Stvarno je draga i volim je.",rekao je, a ja sam ag smrtno ozbiljno pogledala i krenula prema klubu ali me je spriječio.
"Volim je, kao prijateljicu. Uvijek je bila ti za mene, pomagala mi i voljela me. I ja sam za nju tu i stvarno je volim jer je ona dobar dio mog života, ali to nije isto kaos tobom. Volim je kao prijateljicu, najbolju prijateljicu. S tobom nije tako Saro. Tebe volim, svim srcem. Voli te na potpuno drugačiji način nego nju. Voli te, volim kao djevojku. Kao ženu, i iskreno se nadam da ćeš to jednog dana i biti i molim Boga za to da budeš moja žena. Saro, sa tobom je dugačije.
Onaj dan u kafiću, onaj proketi dan, bio jr to nesporazum. Mendi je bila presrećna. Doskakutala je do mene i rekla mi kako su je primili na faks koji je željela. O tome fakultetu je sanjala još u djetinjstvu ali na žalost nije bio u Americi nego u Engleskoj. Čestitao sam i poljubio je u obraz baš jada si ti došla. Bilo mi je drago što će otići i ostvariti svoj san jz djetinjstva. Primjetio sam da nisi baš najsretnija kada se družimo, ali znam je od djetinjstva Saro. Ne mogu se samo
Prestati družiti s njom. Znam da tis e čini kao loša osoba, ali ona to nije.",rekao je tužno i malo mi je falilo da mu oprostim ali je opet počeo tražiti.
"Zaljubljena je u tebe!",vrisnula sam na njega iznervirano.
"A ja sam zaljubljen u tebe!",i on je vrisnuo za uzvrat. Od njegovih riječi sam se ukipila.
"Zack, ovo među nama...",pokazala sam rukom na njega pa sebe,"ovo neće ići..."
"Zašto? Zato što imam prijateljicu koja će se odseliti do kraja srednje?",rekao je iznervirano.
"Možemo biti samo prijatelji.",uporno sam rekla.
"Ne možemo. Jebeno ne mogu biti prijatelj sa tobom Saro! Volim te! Koja riječ tu nije jasna. Volim te kao djevojku, moju djevojku. Kako misliš da te gledam kao drugaricu. Da osjetim miris tvoje kose i ne mogu je pomaziti. Da vidim tvoje usne kao stvorene za grijeh i nr mogu ih poljubiti. Da vidim tvoje oči i ne mogu ih gledati duze od par sekundi. Da ne mogu pričati s tobom satima dok si u mom naručju.
Samo zbog djevojke prema kojoj ne osjećam ništa osim prijateljske ljubavi?",rekao je dok se jedna suza spustila niz njegov obraz ali brzo je obrisao.
"Volim te, Saro.",rekao je tiho i krenuo ka klubu.
"Zbogom."prošaptao je okrenuvši mi leđa.
Ponavljala sam sve njegove riječi u mislima. Proklestvo! Prokleti ponos, proketi bol, sve da je prokleto.
Potrčala sam i stala pred njega.
"Što?",tužno me pogledao, ali nisam ništa rekla. Približila sam mu se i poljubila ga. Osjetila sam kako se osmjehno kroz poljubac. To je bio najsretniji i najtužniji trenutak u mom životu. Sada je samo sretan, kada je on ponovo uz mene.
"Volim i ja tebe."prošaptala sam i spustila glavu na njegova prsa.
"Šta misliš da odemo odavdje?"rekao je tiho uz blag osmjeh dok je rukama mrsio moju dugu crnu kosu.
"Mislila sam da nikada nećeš pitati.",rekla sam i prasnula u smijeh. Sjeli smo u njegov auto i krenuli vožnju. Zaboravili smo pića, zaboravili prijetelje i njihove, sigurno lude,pretpostavke. Zaboravili smo sve i svakoga i uputili se u spostenu fantaziju.
Ubrzo je Zack parkirao svoj bijeli rover ispred njegove kuće. Otvorio mi je vrata te sam izašla.
"Idi u dnevnu."rekao je paleći svjetlo i krenuo ka kuhinji. Otišla sam u dnevni boravak. Sve je bilo na svom mjestu. Bijela komda i na njoj veliki palzma TV su bili odmah preko puta najudobnijeg namještaja ikada. Crni namještaj preko kojeg su bili bijeli prekrivači odlično se slagao uz bijelu komodu i sive zidove. Svu crno-bijelu kompoziciju rabijale su samo ljubičaste orhideje koje su uvijek bile na stolu, tako žive i radosne.
"Stigao.",rekao je dok je u rukama nosio zdjelu kokica, par čokolada, sokove i mnoštvo filmova. Već se presvukao u udobnu trenerku i ja sam sada bila nostalgična za jednom udobnom trenerkom jer su me ove uske farmerke ubijale.
"Idi se ti presvuci, imaš moju majicu u wc. Mislim da će ti biti dovoljno duga."rekao je kao da čita misli.
"Volim te!",vrisnula sam zagrlila ga, a zatim poput malenog djeteta otrčala iz sobe. Odmahnuo je  glavom i otišao da izabere film jer sam mu ja naredila da on to učini umjesto mene. Brzo sam se presvukla i bila sam zadovoljna dužinom majice. Dosezala mi je do koljena i izgledala kao šira haljina. Svoju odjeću sam ostavila na veš mašinu, Zacku to ne bi trebalo smatati, a pošto živi sam neće biti problema. Ušla sam u dnevnu sobu gdje je svjetlo već bilo ugašeno, a jedino osvjetljenje su bile lampice stavljene po rubu kauča. Zack je sjedio na kauču i potapšao mi mjesto do sebe. Smjestila sam se kraj njega i glavu spustila na njegove grudi. Pokrio nas je ćebetom, a da bi dodatno zagrijao atmosferu svoju ruku je položio na moj struk dok je drugom mrsio moju dugu crnu kosu. Na TV je vrtio neki akcioni film na kojeg se nisam kocentrisala. Moju pažnju je privukao savršen dečko do mene. Odlučila sam, nikada ga više neću pustiti. NIKADA I NIKOME.
Još sam se više privila uz njega i ubrzo utonula u san.
......
Vote&com. Zanima me mišljenje o djelu. Da li je Sara učinila pravu stvar?