Kradljivac mog srca

Epilog

Hanna P. O. V.
Dok se u dugoj vjenčanici šetam kroz salu punu ljudi, držim tatu pod ruku i trudim se elegantno hodati. Razmišljam. Danas je taj dan. Nakon sedam godina boli i razmišljanja gdje je i šta radi, napokon se vratio. Mislila sam da je potpuno promjenio, i bio je, ali samo fizički dok je u duši bio isti stari Alex.
Proveli smo još jednu divnu godinu zajedno, a danas je napokon došao dan da krunišemo našu ljubav. Svi su nas podržali u tome. Tata se u početku nećkao zbog Alexovog odlaska, ali na kraju je popustio zbog moje sreće. Mama mi je bila najveća podrška. Zajedno smo sve planirale i davala mi je bezbroj savjeta baš kao prava majka. Lena i Jace su se vjenčali prije tri godine i odselili u glavni grad, Washington. Danas su došli na moje vjenčanje vodeći malenu djevojčicu za ruku. Postala sam tetka male prekrasne Monike, dvogodišnje djevojčice zlatno plavih uvojaka i prodornih očiju. Sara, moja kuma, skupa sa Zackom čekala me kod matičara. A u sredini pozornice stajao je on... Moj izbranik. Dečko očiju crnih poput najtamnije noći okićene milionima zvijezda. Smijao mi se i pokazivao red čisto bijelih zuba nalik na nisku bisera. Elegantno odijelo crne boje odlično mu je pristajalo. Bio je najljepši u sali.
Uzvratila sam mu osmijeh. Bili smo samo par koraka udaljeni. To je to. Udajem se za momka koji je ukrao moj prvi poljubac, milione suza i osmijeha. Shvatila sam da je on kradljivac moga srca. Bilo je red da i ja od njega nešto uzmem, tako da sam odlučila danas ukrasti njegovo prezime. Nadam se da se neće naljutiti. Zakikotala sam se tiho i pridružila mu se. Gledao me, a oči su mu blisale nedokučivim sjajem, mora da je to ta ljubav. Matičar je po običaju recitovao svoj tekst, a ja nisam čula ni riječi kao ni Alex. Bili smo previše zaokupljeni jedno drugome.
"Da li vi Alexe Morgan, prihvatate da stupite u brak sa ovdje prisutnom Hannom Strokes?",rekao je glasno.
"Da!"i dalje me gledajući u oči, Alex je kimnuo.
"Da li vi Hanna Strokes uzimate ovdje prisutnog Alexa Morgan za svog zakonitog supruga?"
"Da!",glasno sam rekla. Niko nije mogao izbrisati osmijehe sa naših lica tada.
"Proglašavam vas mužem i ženom!",čuo se aplauz, a Alex mi je prišao i poljubio me kao da mu život zavisi o tome.
To je bio najsretniji dan u mom životu. Prošao mi je kao kroz maglu, i kada sam se okrenula već smo bili u autu na putu prema našoj zajedničkoj kući.
"Krenimo u naš novi, zajednički život,dragi!",promrljala sam tiho, a on mi je uputio najljepši osmijeh ikada.
Kada smo stigli Alex je inzistirao da me ponese preko praga kao u filmovima. Smijala sam se njegovim djetinjarijama.Uzeo je svoju mladenku u naručje.
"Kuda ćemo kradljivče mog srca?"
"Na kraj svijeta.",rekao je i nasmijao mi se.
"Najbolje."

.....
KRAJ! pišite mišljenja dragi moji👏💛
Jako sam se vezala za priču i likove i biće mi teško rastati se od njihove ljubavi. Svima nam u životima želim po jednog Alexa. Uskoro ću izbaciti još jednu priču koju sam već počela pripremati. Do tada, dragi moj, pozdrav.

Xoxo, L.