Kradljivac mog srca

part 30 "Istine i laži"

Hannin outfit☝
Hanna P. O. V.
Vikend je proletio pred mojim očima i brzinom svjetlosti došla je radna sedmica. Danas je ponedjeljak i krećemo u nove radne pobjede. Kako dramatično... Jako sam umorna i ne ustaje mi se iz mog toplog i mekanog kreveta, a škola zove. Ustajem polako i odazim do stolice preko koje su mi prebačene stvari koje danas oblačim. Kada nemate majku, u kući je prilično napeta situacija. Nema nikoga da vas posavjetuje, da vam topli zagrljaj i preporuku. Sami peglate odjeću, čistite i kuhate. Jedina osoba koja vas istinski razumije jeste vi sami. Nemojte me krivo shvatiti, moj tata je najbolji čovjek na svijetu, ali jednostavno nam nedostaje ženska, majčina, ruka u porodici.
Suza izdajnica poteče mojim obrazom, a ja je brzo izbrišem i nastavim oblačiti svoju dugu žutu suknju. Bijela majica i duga široka suknja sa cvijetovima su današnja kombinacija. Preko oblačim bijelu kratki jaknu, a na noge obuvam bijele plitke patike.
Zaboravih reći, danas je poseban dan i uopšte me nije briga da li je ponedjeljak, hladno vrijeme ili zagađen vazduh. Danas je tri mjeseca Jaceove i moje veze. Janna, tako sam nazvala nas Jace i Hanna=Janna, je ozbiljan par i prebrodili dmo sve prepreke. Uzbuđena sam i radujem se vidjeti ga. Danas, nakon dugo vremena, idemo zajedno u školu.
Iz razmišljanja me trgne zvono na vratima, te brzo pređem crvenim karminom preko svojih punih usana u krenem dolje. Namjestim kosu i otvorim vrata. Ispred me dočekao par savršeno plavih očiju uokvirenih sa dugim crnim trepavicama. Plava kosa presijavala se na jutarnjem suncu, a blag osmijeh se nalazio na njegovim svijetlo rozim usnama.
"Ćao Hannice.",kaže i čvrsto me zagrli, re ukloni sve moje strahove i brige.
"Hej Jace.",kažem blago, uživajući u snažnom mirisu njegovog novog parfema.
"Dama se sredila?! Izgledaš super.",kaže uz vragolast osmijeh.
"Pa danas je poseban dan.",kažem sramežljivo i pogledam u pod.
"Ma je l'?"kaže dok je širok osmijeh blistao na njegovom licu.
"Da, da.",kažem zabavljeno.
"A što je to danas?",prasne u smijeh, a ja dignem obrvu u nevjerici.
"Samo se šalim. Sretna tri mjeseca veze.",kaže ljupko i poljubi me u nos, a zatim mi pruži buket od tri crvene ruže. Pomirišem ih i nasmijem se.
"Prelijepe su Jace."kažem veselo.
"Skoro kao ti.",namigne mi, a onda me za ruku povede do auta.
Vozili smo se, a u zraku se osjetio miris sreće i zaljubljenosti. Jace je vozio brzo i pogled je držao na cesti dok je izraz njegovog lica bio krajnje ozbiljan. Ja sam bila sretna i osmijeh je blistao na mom licu, ništa mj ne može pokvariti današnji dan!
Pruža mi ruku kako bih izašla te krenemo ka školskom dvorištu. Danas je i moja i njegova ekipa zajedno, tako da smo im prišli. Jace je stajao pored mene i ruku je držao na mome struku.
"Hej golupčići'",rekla je Sara veselo te mi se podrugljivo nasmiješila, a ja sam je streljala pogledom.
"Hejj ljudi, šta ima?",kaže Alex koji je upravo prišao držeći Lenu za ruku. Jace se promešoljio i stavio ruke u džepove te tako ostavio prazninu na mom struku gdje je maloprije bila njegova ruka.
"Ništa posebno.",kaže Zack koji se danas čini sretniji nego inače, imam osjećaj da je to zbog Sare hihihihi.
"Danas nam je tri mjeseca veze!"kažem vesleo i prebacim ruke oko Jaceovog vrata, a glavu naslonim na njegovo rame.
"Čestitamo!",kažu svi vidino sretni zbog nas. Čak i Alex i Lena imali su osmijehe na licima i to me prijatno iznenadilo.
Nastavili smo sa nekim neobaveznim razgovorom sve dok se nije oglasilo zvono i reklo nam da je vrijeme za čas. Meni je prvo bilo likovno, super. Osjetite sarkazam?! Mrzim likovno i one sulude zadatke. Danas učimo teoriju što znači da neću slušati, niti raditi ništa. Cijeli čas sam razmišljala o Jaceu i tome kako ću ga na velikom odmoru pitati da izađemo van na večeru. Sve sam već isplanirala i jedva čekammm!
Sat je brzo prošao, a ja sam krenula ka Jaceovom ormariću. Tamo je stajao sa još par prijetelja i smijao se. Prišla sam mu i zagrlila ga.
"Oh, hej Hannice.",kaže Jace iznenađeno.
"Dečki ispričajte nas, moramo nešto porazgovarati.",kažem te se blago nasmijem, a njegovi prijatelji se počnu čudno smijati i gurkati. Povučem Jacea za ruku jer mi je postalo neugodno i odemo u školsko dvorište koje je u ovo doba dana bilo prazno. Našlo se svega par učenika koji su izašli iz sale ili otišli kupiti nešto za jesti.
"Pa? Šta si htjela pričati?",upita Jace ozbiljno.
"Hmm, mislila sam da večeras odemo negdje van na večeru sami, ipak ne danas naš dan!",kažem sramežljivo igrajući se sa prstima.
"To zvuči super!",osmijeh zablista na mom licu.,"Ali nažalost ja danas ne mogu. Moram na trening, a poslije toga nam dolaze neki mamini i tatini poslovni partneri.",kaže, a svaka naznaka sreće nestane sa mog lica.
"Ponovo?",kažem tužno.
"Žao mi je."kaže i zagrli me, ali njegov zagljaj mi ne pruži sigurnost, osjećala sam se zgaženo i usamljeno.
"U redu, ako je tako.",kažem te krenem prema školi.
"Žao mi je!",dovikne još jednom zamnom, ali se ne okrenem. Ne razumijem, kao da mee izbjegava... Ali zašto?
Odlazim do učionice te sjedam do Sare.
"Što se dogodilo?",upita me tužno, a ja je samo zagrlim bez riječi.
"U redu je..."kaže tiho.
Odlučila sam sve joj ispričati, sve što osjećam i sve sumnje.... Baš sve!
"Oh draga, možda ne laže, možda mu samo treba malo mira. Ne brini!",kaže te se ohrabrujuće nasmije.
"Šta bi ja bez tebe? Ti si moj glas razuma!",kažem te se namijemo.
....
Dan u školi je prošao prilično bezveze. Nisam nešto pretjerano zapamtila, jer se po mojim mislima vrtio samo on! Jace.... Šta nam to radi?
Ulazim u sobu i krećem ka ormaru iz kojega izvučem crne lasterice i široku bijelu majcu. Obučem tu najudobniju kombinaciju na svijetu i krenem ka kuhinji. Dole me zatekla Lena. Ona se ponaša jako čudno zadnjih dana.
"Hej Leno!",povičem, a ona odskoči kao da je vidjela duha.
"Prepala si me."kaže uz osmijeh.
"Htjela sam ti predložiti da večeras gledamo film, znaš sisters night, nismo dugo to pravile."kažem uz osmijeh. To sam predložila jer sam osjetila kako smo se udaljile u posljednjih par sedmica.
"Ne mogu večeras. Idem sa Alexom van, zar ti ne bi trebala ići sa Jaceom negdje?",kaže, ne baš veselo kao inače, i pogleda me kao da je zabrinuta.
"Ne... Mi ne idemo nigdje, Jace ima trening i onda mu dolaze gosti.",kažem pošteno, a one me pogleda sa dozom saželjenja.
"Aha, pa u tom slučaju, možda možeš poći kod Sare, na onaj pidžama party koji ste planirale.",kaže, a ja se malo oraspoložim na tu pomisao.
"To je zapravo super ideja, možda odem. Hvala",kažem i zagrlim je onako sestrinski, milo.
"Idem se ja sada spremati, Alex uskoro dolazi.",kaže, te krene ka svojoj sobi, a ja uzmem nešto za jesti. Pravila sam palačinke i super su mi ispale. Pojela sam sve, a zatim oprala posuđe. Na vratima se oglasilo zvono te sam otišla otvoriti jer Lena još nije došla.
Smeđokosi momak me dočekao ispred. Njegove tamne oči bile su svijetlije na suncu.
Kosa mu bila tamna i uredno namještena a na sebi je imao košulju i hlač crne boje.
"Hej Hanna, je li Lena tu?",kaže uz blag osmijeh.
"Da, da. Sada će, uđi."kažem te ga pustim unutra. Polako je ušao i naslonio se na vrata.
"Pa... Šta ima?",kaže prekidajući neugodnu tišinu među nama.
"Ma ništa valjda. Sada sam jela i onda možda odem kod Sare.",kažem sramežljivo.
"A što je sa Jaceom, nije li vam danas tri mjeseca veze?",kaže zbunjeno, a ja se promeškoljim.
"On... Ne može danas. No, dobro. Dosta o meni! Šta ima kod tebe?",kažem, a onda se namijemo oboje glasno.
"Kod mene je sve super.",kaže i prebaci pogled na pod.
"Zaboravila sam ti reći, super je ona narukvica što si kupio Leni. Jako je lijepa i....",kažem očarano, ali me on prekine.
"Kakva narukvica?"kaže što me poprilično zbuni.
"Ona srebrena sa srcetom i djetelinom."kažem veselo, a on me i dalje gleda sumnjičavo.
"Nisam kupio Leni nikakvu narukvicu",kaže, a ja ga zaprepašteno pogledam. Lagala je? Opet ? Ali zašto? Kakva je to narukvica?
"Hej ljudiii!",naš neregnut i prilično neugodan razgovor prekine Lena koja veselo uleti u sobu i zagrli Alexa snažno. Alex i ja smo se pogledali, a zatim je on pogled prebacio na Lenu.
"Da vas više ne smetam idem ja..."kažem i nestanem iz sobe u roku sekunde.
Alex P. O. V.
"Da vas više ne smetam idem ja..."kaže i nestanem.Zbunilo me to što je rekla. Nisam Leni poklonio nikakvu narukvicu niti sam je vidio da nosi istu.
"Idemo li?",upita me i prekine iz misli.
"Da, da, naravno...",kažem te joj otkorim vrata i krenemo ka mom automobilu.
"Lena... Moram te nešto pitati.",kažem, a ona me zabrinuta pogleda.
"Srebrena narukvica, sa srcetom i djetelinom... Odakle ti?"kažem sumnjičavo.
"Oh... Pa to... Ovaj...",spetlja se i prebaci pogled na prozor, te nakon kratke pauze nastavi.
"Zapravo dobila sam je od Adison, njoj se nije sviđala, pa mi je pokonila.",kaže, a ja je pogledam kao da joj ništa me vjerujem.
"A zašto je onda ne nosiš kada si sa mnom? Zašto si rekla Hanni da sam ti je ja kupio?",upitam uputivši joj jedan hladan pogled, a zatim pogledavši nazad u cestu.
"Pa, nikada mi nisi ništa kupio, a Jace njoj kupuje poklone svaki dan. Osjećala sam se bezvrijedno i povrijeđeno i onda sam joj rekla kako je tvoj poklon.",kaže i iste sekunde mi stvori osjećaj krivnje.
"Oprosti mi, nisam znao da ti pokloni toliko znače. Mislio sam da su ti važnije uspomene."kažem razmišljajući o svim našim izletima, izlascima i putovanjima.
"Ma ne brini, u redu je."kaže uz neki lažni blagi osmijeh te nastavimo put ka restoranu.
Cijelo sam večer razmišljao kako sam ja zapravo uzrok te laži i to me izjedalo.
....

......
To je to za ovaj dio. Nadam se da vam se priča za sada dopada. Nadam se da vam je bilo zanimljivo. Uskoro je novi dio. Sviđaju li vam se nastavak? Mišljenje o Jaceovom ponašanju? Lena? Misljenje o njoj? Da li govori istinu? Pišite u com, zanima me vaše mišljenje! Stay tunder. Pišite utiske.💖

Alex&Lena
Alex&Hanna
Jace&Hanna
Najdraži par?