Kradljivac mog srca

part 35 "Plan"

Hanna P. O. V.

Ušle smo u Sarinu kuću i zaputile se ka njenoj sobi. Ostavile smo stvari sa strane i uzele maske za lice. Ja sam stavila crnu masku protiv mitisera dok je Sara stavila bijelu masku za hidraraciju lica. Dok smo čekale da maske pokažu rezultate odlučila sam joj ispričati za plan.
"Čula si je da priča na mobitel i obraća se nekome sa 'ludice' plus bespotrebni smijeh je jednako zaljubljenost?! Nije li ona sa Alexom?",kaže Sara nakon što joj ispričam sve što sam čula.
"Jeste, to me i brine. Ne znam ko je to sa kim je pričala na telefon, a strah me da ne uništi i nju i njenu vezu...",kažem tužno.
"Imam ja jednu ideju!",kaže i nasmije se podlo, a ja podignem obrvu.
"O čemu se radi?",kažem.
"Pratit ćeš ih!",kaže kao iz topa.
"Oh, ne, ne, ne!".kažem protiveći se.
"Moraš! Znaš sve informacije, košarkaški teren u osam! Šta te košta? Spasit ćeš sestru i njenu vezu sa Alexom!",kaže ona samouvjereno, a ja je gledam u nevjerici.
"Ne mogu ja to.... Nisam dovoljno sposbna za praćenje nekoga. Spotaknut ću se, pasti i sve uništiti",kažem tužno, a Sara me ozbiljno pogleda.
"Prava si baba! Ideš i tačka! Nema rasprave!",kaže i prekine moje žaljenje. Uzela je čašu coca cole i prižila jednu meni, a zatim se našalila.
"Za Lenu, za nas, za plan!"kaže i kucne naše čaše gaziranog osježenja. Napile smo se i prasnule u smijeh.
"Nisi normalna!",kažem kroz smijeh.
"Zato me i voliš!",kaže te me onda povuče za ruku jer je vrijeme da skinemo maske sa lica.
"Ovo nema rezultat!"kaže Sara zlovoljno.
"Pa čemu si se ti nadala? Pravit ćemo se da ima.",namignem joj i odemo u sobu.
Pričale smo cijelu noć, a onda je došao red na traženje kombinacije za sutra.
"Ja želim nešto ne previše naglašeno, ali dovoljno da me khm, Zack, khm, primjeti?",kaže kroz lažan kašalj, a ja joj se nasmijem.
"Zaljubljen je u tebe, primjetio bi te i u vreći za smeće!",kažem te prasnemo u smijeh.
Našle smo sto pedeset kombinacija, ali niti jedna nije bila DOVOLJNO DOBRA.
"Ne sviđa mi se ta majica, nedefinisana je. Niti je uska, niti široka, niti crvena, niti narandžasta.",žalim se dok.mi ona pokazuje kombinaciju.
"Savršeno!",vrisnem uzbuđeno kada se Sara ispred mene pojavi u svijetlo plavim uskim hlačama i plavoj majici, crop-top, dugih rukava na kojoj je pisalo " The Queen is born".
Okrenula se par puta ispred ogledala, a onda zadovoljno sjela ns krevet.
"Tvoj red!"kaže i gurne me ka ormaru. Ako sam mislila da je Sara dugo tražila, prevarila sam se. Isprobala sam mnogo stvari, ali njoj se nista ne sviđa.
"Ne  stoji ti, visi sa tebe kao vreća!",prasne u smijeh dok je ja ozbiljno i iscrpljeno gledam.
"To je to!",kaže nakon sto izađem iz ormara u širokim svijelo plavim hlačama poderanim na koljenima i uskoj bijeloj majici.
"Ja te sutra šminkam!",kaže veselo te krenemo ka kuhinji da jedemo u jedan navečer. Što da budemo normalne, kada možemo biti lude?
Smijale smo se i jele, a kasnije pošle u krevet na spavanje.
"Sutra nas čeka dug dan!",kaže mi Sara uz glasan kikot, te mi se okrene leđima. Udoban krevet i lagani pokrivač pružali su nam mir u ovoj hladnoj i bučnoj kišnoj noći. Brzo smo zaspale i prepustile se svijetu slatkih snova!
....
Nepodnošljivo glasan zvuk alarma me budi iz sna i razdvaja od lijepih snova. Protrljam oči i razgledam po sobi pokušavajući se sjetiti gdje sam. Ah, da! Sara! Pogledam u svoju najbolju prijateljicu koja još čvrsto spava pored mene. Ustanem iz kreveta i obujem kućne papuče i odem do wc-a. Obavim ličnu higijenu i odlučim da je vrijeme da probudim prijateljicu koja se još nije ustala iz toplog kreveta.
"Buđenje!",vičem ulazeći u njenu sobu, a ona se samo okrene na drugu stranu.
"Sara, zakanit ćemo!",vrištim na nju ,ali ništa, spava kao zaklana i ne bih je ništa moglo probuditi. Počnem skakati po krevetu kao maleno dijete u nadi da ću probuditi tu ljenčinu. Nisam uspjela ni iz trećeg pokušaja, a onda mi na pamet padne... Škakljanje. Sjećam se kako je uvijek govorila da je samo nervira kada joj neko škaklja stopala... Hmm,pokušajmo! Počela sam je škakljati, a ona se u roku od minite ustala iz kreveta i skočila bijesno na mene.
"Šta radiš? Jesi li normalna?",upitala je glasno.
"Kasnimo u školu.",kažem tiho i jedva se izvučem iz njenog stisaka i odem se obući dok ona sebi namiješta frizuru i šminka se. Trebala je i meni pomoći oko šminkanja, ali dama je stala deset minuta prije škole i to jedva. Brzo oblačim gardarobu i uzimam potrebu šminku sa njenog stola. Nisam se pretjerano našminkala. Stavila sam smeđi ruž na usne kako bi ih istaknula, dok sam na oči stavila svjetlo smeđu sjenu koja se gotovo nije ni vidjela. Oči sam uokvirila crnom olovkom i maskarom, te izvukla blage konture lica. To je bilo to!
Krenula sam ka Sari i vidjela da je ona još uvijek u pidžami i da završava svoju šminku. Oči su joj bile naglašene i na njima je bilo više sjena. Prvo svijelo plava, pa bijela pa tamno plava nizale su se kao na nebu. Usne je naglasila crvenim ružom i upravo je stavljala olovu za usne.
"Ti si stvarno spora kao puž! Diži se i oblači, ne treba ti olovka za usne, svakako se i ne primjeti!",kažem glasno i dam joj odjeću u ruke. Sporo je krenula da se oblači, a ja sam već bila bijesna. Prespora je i već uveliko kasnimo. Kako smo krenule, nećemo stići na na drugi čas.
"Ja idem bez tebe!",vičem joj iz hodnika.
"Evo me, čekam.",kaže te potrči niz stepenice sa ruksakom u ruci.
"Napokon!".vrisnem, a ona me izignoriše i zaključa kuću t3 krenemo u školu. Na putu do tamo smo utvrđivale plan i odlučile smo da ide sama i pratim Lenu, ali imat ću bibicu da me Sara čuje i savjetuje. Naš razgovor se završio kada smo ugledale prazno dvorište škole i shvatile da kasnimo mnogo. Nismo mogle sada ući na čas te smo čekale sljedeći čas u kantini.
"Sve zbog tebe! Nisi ti mogla ustati ranije. Spremaš se sto godina. Tačno ću te ubiti!",vrisnem iznervirano i krenem je udariti po ruci, ali neko zaustavi moju ruku.
"Ne diraj je, halo. Šećeru, šta se dogodilo?",kaže meni dovoljno poznat glas... Zack.
"Šećeru?!",zbunjeno kažem okrenuvši se ka njemu. Izgleda nije bio sam. Pored njega je stajao Alex. Ma super! Samo se nadam da Sari neće izletiti nešto o planu pred njima
"To je moj nadimak za Saru."kaže Zack i pogleda moju, već crvenu u obrazima od sramote, prijateljicu.
"Već nadimci? Dobro, dobro."kažem kroz osmijeh, dok se njih dvoje i dalje gledaju ne prekidajući kontak očima.
"Šta vi cure radite tu?",pitao je Alex.
"Zakasnile smo na čas.",kaže Sara ležerno dok ja šizim.
"Dobro. Nas je profestor izbacio zbog 'kršenja pravila o kućnom redu škole'"kaže glumeći glas profesora na što se mi nasmijemo.
"A što ste uradili?"upitam.
"Rekli mi da smara.",kažu u glas, a Sara i ja se pogledamo i onda prasnemo u smijeh.
"Toliko me podsjećate na Hannu i mene, to je strašno.",kaže Sara i dalje se smješkajući.
Pričali smo i uživali u toplom čaju sve dok nas zvono nije prekinulo i razdvojilo te je svako krenuo na svoju stranu.
Sara i ja smo imale matematiku i to kontrolni, tako da će to biti poprilično duuug čas.
...
"Predajte testove! Što ste uradili, uradili ste.",rekao je nastavik te nas ozbiljno pogledao sve. Predala sam rad usput lomeći prste.
"Šta je Hanna? Nis dobro uradila?",upita uz podal smiješak.
"Zapravo jesam, samo imam tremu pred ispit ili test. To je normalna stvar, zar ne?",upitam uz osmijeh, a on se nekako rastuži kada čuje da sam pozitivnog raspoloženja. Ne razumijem ljude koji imaju problem sa tuđom srećom. Meni je to bolesno.
Brzo predam test pošto je već postalo neugodno i izađem iz učionice čekajući Saru.
"Gdje si ti pobjegla?",upita me nakon što izađe iz kabineta matematike.
"Nigdje, čekala sam te ispred, je li to ok?",kažem ljutito.
"Što smo živčani..?",primjeti, a njene riječi mi prođu kroz glavu.
"Imaš pravo! Oprosti mi. Samo brinem oko sveg i..",počnem ispriku, ali me ona prekine.
"Nema veze, hajde kreni. Ponovo ćemo zakasniti, a historija je.",kaže i krenemo ka kabinetu, a ja pokušavam ne misliti o Leni i ono pozivu od sinoć. Ko bi to mogao biti?
"Hanna dosta! Misli o historiji!",rekao je glasić u mojoj glavi po prvi put nešto pametno.
Ali kad bi samo znala...?
"Prekini. To je njen život, ne tvoj!",kaže glasić ponovo, a ja se složim i odagnem misli o seki iz glave. Zapravo, ne trebam se Sve dok se ne tiče mene. Ipak, ako je u pitanju drugi dečko bit će mi žao Alexa koji se u zadnje vrijeme više trudi oko te veze nego ona. Nekako mi ga je žao jer znam kako mu je. Sve je na njegovim leđima, sav teret i sve brige... To ga sigurno izluđuje koliko i mene. Ima jedna pozitvna stvar kod mene. Bar znam da me Jace ne vara, a za Lenu očito nismo sigurni ,ali saznat ću ja to! Saznat ću, ne zvala se ja Hanna Strokes... Dobro, možda sam se malo previše uživala...
...
Vratila sam se kući umorna kao pas i pri samu pomisao da moram ići na taj neki trening u osam, mi je loše. Otišla sam u sobu, navila sat u sedam sati te legla i prepustila se snu koji mi je toliko trebao. Nisam ni primjetila kako je vrijeme brzo prošlo i taman kada sam se opustila, sat je zazvonio. Zašto se uvijek to dešava? Zašto sreća ne može trajati duže od sat, dva, tri? Zašto je sve tako crno i mračno i tužno...?
Ustajem iz kreveta zlovoljno i oblačim običnu crnu trenerku u patike. Skinula sam svu šminku sa lica i nisam je planirala ponovo stavljati. Na noge sam obula najudobnije bijele patike na svijetu.i izašla iz sobe. Na moju veliku radost, Lena je stajala na hodniku i krenula sa ispitivanjem.... Osjetite li sarkazam?
"Gdje ti ideš Hanna?",pitala je nervozno.
"Nigdje. Ne mogu sada biti ni u kući sa tobom, je li?",upitam neraspoloženo
"Ma.možeš... Ovaj.... Pa... Idem ja.",rekla je mucajući pobjegla iz kuće.
Leno, Leno...  Sad si moja!
Krećem se mračnim ulicama Chicaga i kad vidim Lenu sakrijem u neki žbun ili iza ljudi. Ovom ulicom nikada do sada nisam išla. Neprometna je i mračna. Osjećam se loše hodajući njom i svaki čas čekam da naiđem na nekog manijaka.
U svojoj nepažnji, stanem na granu i tako privučem Leninu pažnju. Brzo sam legla na pod, a ona se okrenula.
"Ima li koga?",pitala je i zbunjeno gledala oko sebe.
"Možda mi se učinilo.",rekla je za sebe, ali bila sam dovoljno blizu da čujem. Nastavila se kretati i sve do košarkaškog trena se nije okrenula niti me vidjela. Hvala Bogu.
Polako koračam za njom da vidim gdje ide i pratim je pogledom sve dok ne sjedne na tribine. Ja se smjestim ispod stepenica i tiho čekam da trening počne. Svi momci su izlazili, a među njima mi je bilo i poznatih. Jace i Kevin su bili tamo i ukočila sam se na mjestu kada je Jace mahnuo nekome. Nije me valjda vidio. Pogledala sam na tribinu i vidjela da moja seka njemu maše. Ček, ček, ček... Nije valjda... Ona se čuje sa MOJIM dečkom, pričaju svaku noć i ide mu na treninge. Ona je ta zbog koje me zaboravio?! Ne, ne, ne... To je nemoguće. Moram još provjeriti, ne može mi jedno mahanje sa terena i pogledi cijelu utakmicu... O Bože, gleda je cijelo vrijeme... Ali Hanna to ništa ne znači!
Pošla sam kući i nisma čekala da trening završi. Gadili su mi se, gadila sam se sama sebi. Koja sam ja budala? Ona se viđa sa Jaceom, a ja Alexa nisam ni pozdravljala zbog nje. Dobro možda stvarno dramim i prijatelji su, ali sve ovo mi je tako sumnjivo. Boli me... Boli mnogo, ali ne može se izliječiti. Boli me srce...
.....

To je to za ovaj dio. Nadam se da vam se priča za sada dopada. Nadam se da vam je bilo zanimljivo. Uskoro je novi dio. Sviđaju li vam se nastavak? Šta će se desiti dalje? Jesu li doista samo prijatelji ili nešto vise?! Pišite u com, zanima me vaše mišljenje! Stay tunder. Pišite utiske.💖

Alex&Lena
Alex&Hanna
Jace&Hanna
Najdraži par?