Kradljivac mog srca

part 46 "Slatka si kad se ljutiš"

Hanna P. O. V.
Budim se sva ukočena na kauču u dnevnom borakvu. Polako se prisjećam slika od sinoć. Zaspala sam na tatinom ramenu, a on je sada na poslu i ja sam sama na kauču koji jr vrlo neudoban. Ustajem i protežem se. Ne osjećam se dovoljno dobro za trčanje, jednostavno nemam snage. Odlazim do wc i obavim higijenu te se umijem par puta kako bih došla sebi. Nakon svega toga sam obukla trenerku, te otišla u svoju sobu. Našla sam vježbe i počela raditi za curom na videu. Već nakon pola videa sam se osjećala mrtvo i svaka kost i mišić su me boljeli.
"To je to. Dosta za danas.",rekla sam dok sam ležala na strujnjači na podu i glasno disala. Nakon par minuta pokušavanja da se oporavim od ovog napora, ustala sam i spremila stavari koje ću danas obući te otišla pod tuš. Dok su se kapi hladne vode spuštale niz moje tijelo postajala sam opuštenija, a moje misli slobodnije, blaže.
Obukla sam današnju kombinaciju,obukla široku sivu trenerku i bijelu majicu koju sam kupila na muškom odjelu, i otišla do kuhinje de jedem. Pojela sam par šnita kruha namazanih nutellom i krenula u školu. Ovo jutro nisam vidjela Lenu i iskreno ne znam da li je to olakšavajuća činjenica ili ne. Što se tiče nje, dosta se promjenila. Čak jedan dan nisam mogla da vjerujem kada me je pozvala u šoping, kupila mi poklon a zatim rekla da lijepo izgledam. Inače je govorila samo kako trebam više vježati i kako je ona oba zgodnija sestra. Ne viđa se sa Jaceom više, ne pričaju, bar se nadam da je tako. Što se tiče Alexa,na moje veliko iznenađenje, dopustila je da se viđam sa njim i potiče našu vezu koja ee nikada vjerovatno neće ni desiti. Stvarno je ne mogu prepoznati. Za razliku od njenih promjena na bolje, nas odnos još uvijek nije doživio takav preobražaj. Sve je nekako na vagi. Uvijek moraš paziti šta reći, kako će ona to shvatiti.... Povjerenje je narušeno i ne može ga vratiti koliko god se trudila. Nažalost, tako je...
"Seko, možeš li mi dodati lopatu?!",čula sam dječji glasić kako doziva me doziva. Okrenula sam se par puta oko sebe i vidjela Heleninog prekrasnog sinčića.
"Naravno, mališa.",rekla sam i prešla na drugu stranu ceste te u ruke uzela malu loptu crvene boje sa bijelim kvadratićima po sebi.
"Evo je.",rekla sam i preko ograde mu pružila loptu.
"Hvala! H-Hanna.",rekao je slabašno i osmjehnuo se te mi tako pokazao kako mu nedostaje par prednjih zubića.
"Nema na čemu, mališa.""rekla sam i pomazila ga po mekoj smeđoj kosi.
"Hoćeš li se igrati sa mnom?""rekao je sramežljivo se osmjehnuvši.
"Sada moram u školu, profesori će se ljutiti ako zakasnim, znaš? Ali, doći ću ja jedan dan da se igramo.",rekla sam mu uz osmijeh.
"Zli profesori!",ljutito je povikao i lupio nogom o pod. Nasmijala sam se ovom divnom, nevinom i neiskvarenom biću pred sobom.
"Moram sada ići, vidjet ćemo se još, važi?""rekla sam uz osmijeh.
"Važi.",široko mi se osmijehnuo i mahnuo mi te sam pošla ka školi.
Koliko volim malenu djecu. Mnoge ljude djeca i bebe nerviraju zbog plakanja i zapitkivanja, ali meni su baš simpatični. Niko te neće bolje procjeniti nego djete. Djeca su tako neiskvarena i fina, a povrh svega toga pametna. Uvijek bih radije dan provela u sobi punoj djece, nego odraslih ljudi. Odrasli... Oni ne razumiju život! Oni ne žive jer ih previše poneseta titula "ODRASLE OSOBE".
Jednom, u budućnosti, voljela bih imati puno djece koji će trčati po kući, igrati se i radovati sitnicama, te uljepšati svaki moj dan.
"Ahhh!",otpuhnula sam razmišljajući o malenoj dječici i osmjehnula se, ali osmijeh je skinut sa mog lica pogledom na školu i sva ufurana lica u dvorištu.
Prvo dam otišla do Lene, Mendi i Adison.
"Hej cure!",rekla sam veselo, na što su mi uzvratile poprilično zbunjen, ali opet sretan, smiješak.
"Hej Hanna!",u glas su rekle.
"Ukrast ću vam Lenu na sekund.",rekla sam na što su one kimnule glavom, a ja sam Lenu lagano povukala u stranu.
"Leno, večeras izlazimo. Girls night. Sara, ti, ja, a ako želiš pozovi i Adison i Mendi.'"rekla sam joj veselo.
"Zapravo, dobro bi mi došla jedna noć bez momaka u društvu.",rekla je sretno na što sam se usiljeno nasmijala. Baš...., pomislih.
"Da! Večeras u osam u našem klubu.",rekla sam joj i otišla do Sare te zajedno s njom na čas. Osjećala sam se loše što sam lagala svojim prijateljima, ali morala sam ako želim da se opet svi zajedno družimo. Jedva čekam vidjeti njihove face kada se skupe svi. Bit će urnebesno i vjerovatno će se opasno naljutiti na mene, pogotovo Lena i Sara. Ma, dobro, preživjet ću.
....
Napokon je zvonilo za kraj časa koji nisam niti malo pratila, te smo Sara i ja krenule ka ormarićima. Uzela sam potrebne knjige te zatvorila ormarić. Umorno sam se glavom oslonila na ormarić i gledala u stranu. Moj pogled je privukao jedan tamnoputi dečko, smeđih očiju i kose uredno namještene, obučen u crnu trenerku i neku usku bijelu majicu, Alex. Pogledi su nam se susreli te mu se stvorio osmijeh u kutu usana.
Nešto je promrmljao ali ga nisam razumjela. Mimikom sam mu pokazala kako ga ne čujem, a on je uz osmijeh odmahnuo glavom i uzeo telefon u ruke te tako prekinuo naš kontakt očima. Gledala sam ga kako nešto tipka na mobitelu uz osmijeh i nit ljubomore prošla je mojim tijelom. Kome se on tako slatko smije?
Osjetila sam vibracija mobitela u zadnjem džepu te sam ga brzo uzela i pogledala.
Nova poruka.
"Lijepo ti stoji ts trenerka, frendice",glasila je poruka od strane Alexa. Namrštila dam se dok su moje usne ocrtavale malen smiješak.
Mobitel se ponovo oglasio.
"Slatka si kad se ljutiš",pisao je Alex. Na ovo sam prasnula u smijeh, te vratila mobitel u džep. Pogledala sam ga i narugala mu se te sva vesela krenula ka učionici.
Sara mr gledala kao da sam pala s Marsa i par puta mr pitala s kime se došaptavam, ali kao odgovor je dobila zagonetan osmijeh i tek joj tada ništa nije bilo jasno.
....
"Vidimo se u osam!",zagrlila sam Saru i krenula ka kući. U mislima sam smišljala sve moguće razloge koje ću navesti večeras kad me pitaju zašto sam ih sve pozvala. Vjerujte, bilo ih je puno.
Ubrzo sam se našla pred vratima svoje kuće, i shvativši da nemam ključ kod sebe pozvonila sam na ista. Ni traga, ni glasa... Nikakav odgovor... Počela sam lupati bijesno po vratima i shvativši da je uzalud gledala sam u ista kao da kanim napraviti dvije rupe na njima.
"Trebaš ovo?",rekla je Lena i pokazala mi ključeve, moje ključeve.
"Da!",povikala sam i krenula uzeti ključeve iz njenih ruku, ali se izmaknula.
"Ne,ne! Prvo mi moraš dati onu svoju novu haljinu da večeras obučem!",rekla jr uz vragolast osmijeh.
"Nema šanse!",rekla sam i dalje pokušavajući uzeti ključeve.
"Onda nećeš ući.",rekla je i stavila ključeve u zadnji džep te se naslonila na vrata.
"Daj Lena! Otključaj! Moram na wc! Moram se i spremati!",ljuto sam govorila dok je ona uporno kimala glavom u znak negacije.
"Molim te!",govorila sam tužno.
"Prvo obećaj za haljinu.",rekla je zlobno. Pogledala sam oko sebe i shvativši da nemam izbora pristala.
"Dobro, možeš je uzeti!",rekla sam ljuto. Brzo je otklučala kuću i bacila mi ključeve u ruku te potrčala ka mojoj sobi.
"Bilo je divno poslovati s tobom.",rekla jr veselo skakutajući sa mojom novom haljinom u rukama.
"Uništiš li je uništit ću ja tebe.",prosiktala sam.
"Volim i je tebe seko!",rekla je i zaključala se u sobu. Koja bezobraznica?!!!
Otišla sam pod hladan tuš da razbistrim misli. Dok su se kapi hladne vode spuštale niz moje tijelo, postajala sam opuštenija a misli su mi se dovele u normalu. Oprala sam i kosu te izašla iz tuša zgranuta ogrtačem. Prvo sam osušila kosu i to uopšte nije dugo trajalo što je još jedna prednost nove frizure. Nakon što sam to završila i obukla kućnu haljinu krenula sam ka ormaru. S obzirom da je Lena uzela moju novu haljinu, nisam imala pojma šta da obučem. Dugo sam razgledala po svom raznobojnom ormaru i isprobavala mnoštvo stvari, ali ništa nije bili dovoljno dobro. Sve dok nisam naišla na jednu kombinaciju koju sam davno kupila i zatrpala mnogobrojnim krpicama te nikada nisam obukla. Bila je prosto... Magična. To je bilo to! Znala sam da je to moj večerašnji outfit čim sam se ogledala. Kratka bijela majica koja je dosezala do polovine struka, dugih rukava te sa V izrezom, bila je u kombinaciji sa uskom crnom suknjom dubokog struka. Suknja mi je dosezala malo iznad koljena, a da bih naglasila svoje duge noge obula sam visoke crne salonke. Stavila sam crnu ogrlicu, a kosu uredno počešljala. Za večeras sam se odlučila za jaču šminku te sam na oči stavila crnu i sivu sjenu, te tuš i maskaru, a usne sam naglasila karminom nude boje i za nijansu tamnijom olovkom.
"Pun pogodak!",pomislila sam pogledavši se u ogledalo, te krenula van iz sobe jer je već bilo vrijeme za polazak.

Hannin outift

Lenin outfit

Na hodniku sam se susrela sa Lenom. Nosila je satensku usku crvenu haljinu, moju haljinu. Bila je kratka i stajala joj kao salivena. Pristajala joj je bolje nego meni samoj dok se njena duga plava kosa uvijena puštala niz njena ramena i pravila kontrast sa haljinom.
"Izgledaš kao vreća!",rekla sam joj.
"Ti si grozna. Ta suknja, fuj!",uzvratila jr nakon čega smo prasnule u smijeh. Mi se, za razliku id drugih se sestara,vrijeđamo u znak divljenja... Valjda razumijete šta hoću da kažem.
"Trebamo krenuti, kasnimo!",rekla sam ushićeno i ako smo imali sasvim dovoljno vremena.
"Adison će sa dečkom naići po nas.",rekla je ležerno.
"Ok... Ček ona ima dečka?",rekla sam zbunjeno zaključavajući kuću jer tata radi noćnu smjenu pa nije doma.
"Da, mislim da ga znaš. Trebala bi...",rekla je i neugodno se nasmijala.
Čuli smo trubu auta te smo prišle crvenom mercedesu.
"Zdravo cure!",rekao je neko iz auta spuštajući prozor. Ček, Kevin? Jaceov najbolji prijatelj, Kevin? Sigurno se šališ!
"Uđite!",viknula je Adison sa suvozačevog mjesta. Smjestile smo se na zadnja sjedišta gdje nas je čekala Mendi, te vožnju proveli u smijehu i priči.
"Evo nas!",rekla sam prilazeći Sari koja je stajala kraj samog ulaza u klub.
"He-.. Stani, otkud oni tu?",rekla je i glavom pokazala ka Mendi i ostalima. Samo sam se nasmijala, a kada sam iza njenih leđa vidjela kako nam prilaze Alex i Zack osmijeh se proširio mojim licem.
"Šta?",rekla je zbunjeno i okrenula se, a vidjeviši Zacka brzo je okrenula glavu ka meni.
"Ubit ću te",kroz zube je prozborila.
Alex, Zack i Lena zbunjeno su me gledali dok su se ostali žalili.
"Dosta!",rekla sam šefovski,"Jedno po jedno!",osjećala sam se kao teta u vrtiću.
"Zašto su oni tu?",rekla je Lena i pokazala na dečke.
"Zato!",rekla sam sada ja ljuta.
"Dosta vas je ljudi. Zar ne vidite šta se dešava? Dopustili smo da nam prekidi veza unište prijateljstvo! Prijateljstvo na koje je cijela bila zavidna. Šta nam se desilo?",rekla sam ljutito dok su se oni tužno posmatrali.
"Mendi, Adison i Lena du se osvojile od nas zbog zamršenog odnosa između Lene i mene te zlobnog ponašanja Mendi o kojem već svi znaju.",rekla sam i značajno je pogledala.
"Alex i Zack... Alex je otišao čim je prekinuo sa Lenom, a Zack... O ti, vraže! Povrijedio si moju najbolju frendicu i za to ćeš opasno požaliti. Sutra vjerovatno nećeš moći ustati kada te zgrabim i jako izudaram ovim visokim salonkama, ali večeras... Večeras smo tu da de zabavimo, svi.. Kao prijatelji, kao nekada.",rekla sam šaljivo.
"Bolje se nemoj zezati s njom. Mala je opasna. Ozbiljno misli za salonke.",rekao je tiho Alex na što sam prasnula u smijeh.
"Tako ste mi falili!" prosiktala je Lena te nas sve povukla u zagrljaj.
"I meni!",povikali smo i mi ostali te prasnuli u smijeh.
"Idemo li... Ekipo?",rekla sam ponosno na što su oni glasno vrisnula i prošli u klub pored čuvara kao kraj stuba.
"Ovo će biti ludo!",pjevušila je Sara u ritmu glasne muzike.
Otišli smo do stola u uglu te se smjestili. Sjedila sam između Lene i Sare, naspram Alexa. Posmatrala sam sretna lica svojih prijatelja i kao da sam mogla vidjeti da je pola njihovih briga nestalo ponovnim spajanjem naše grupe. Nasmijala sam se gledajući njih tako sretne i još jedan djelić mog srca bio je na svom mjestu.
....
Vote&com!🌙