Kradljivac mog srca

part 34 "kišni dan"

Hanna P. O. V.
Sjećate li se kada sam mislila da će biti lako otkriti Leni jer mi je ipak sestra?! Nije bila lako.
Pokušala sam sve i ne ide. Pokušala sam razgovarati, odbila je. Pratiti je, izgubila je. Ići zajedno sa njom u školu, šoping i slično, izvukla se. Prije se nismo najbolje slagale, ali ovo sadaa.. Ovo sada me izjeda. Ne znam šta da radim. Ipak je ona moja sestra i osjećam da je muči nešto veliko, a neće mi se povjeriti.
Ona je bila moja prva i posljednja misao ovih dana. Pokušavam otkriti bilo šta već sedmicu, alli znate šta imam? Ništa! Već mislim kako bih trebala odustati i da se možda samo promijenila.
Ustajem iz kreveta i oblačim prvu stvar koja mi padne pod ruku. Široka siva trenerka i majica iste boje, može proći. Na noge sam obula bijele adidas patike, a kosu sam zavezala u rep i stavila adidas kačket. Sportska kombinacija je moj današnji izbor iz više razloga. Udobnost, lako za održavanje, a i imamo tjelesno danas. Na lice sam stavila kremu i nakon sto se upila stavila sam rozi karmin na usne i maskaru na oči te izašla iz sobe. Jela sam nešto sasvim malo te krenula u školu. Ispred me čekao Jace. Da, da! Danas idemo zajdeno!
"Hejj Hanna.",kaže i poljubi me u obraz.
"Hej dragi.",kažem i krenemo u školu. Na putu je bila neugodna tišina i niko nije znao započeti ovaj dugo očekivani razgovor. Taman kada sam htjela početi, stigli smo u školu i razdvojili se. Niko od nas nije skupio hrabrosti išta reći, oboje smo bili i nekom svom svijetu, a to me ubija. Hodam hodnikom i pogledom tražim Saru.
"Hejj curo!",kažem joj veselo.
"Hejj mila!",kaže uz čvrst zagrljaj.
"Gušiš me.",prošaputam na što prasnemo u smijeh obe.
"Ima li šta novo kod tebe?",kažem joj.
"Pa zapravo ima... Večeras mi dolaziš na pidžama party!",kaže veselo.
"Ma je li? Kako da ja ne znam da dolazim?",kažem veselo i nasmijem se glasno.
"Pa sada znaš. Dođi kod mene u šest. Roditelji ni idu na put tako da sam sama, to jest same.",kaže uzbuđeno, a onda krenemo ka kabinetu engleskog jezika.
Volim jezike. Nikada mi nije bilo teško naučiti neki jezik i pričam već pet jezika. Želja mi je naučiti još kineski i ruski. Na putu sam ka tome, pa vidjet ćemo.
Ulazimo u kabinet engleskog jezika i kada nastavnik uđe istog trena svaki osmijeh i razgovor ispare i stvori se radna atmosfera.
Slušala sam pozorno ovu lekciju i činila mi se zanimljivo. Književnost, pisci... Volim slušati o tome i duboko sam se zadubila u knjigu.
Moju koncentraciju omete nešto sto me udarilo u leđa. Okrenem se i vidim papirić. Bio je od Sare. Kriomice otvorim i pročitam:"Dole na parkiralištu stoji Jace sa nekim, ali ne vidim ko je. Okretut je leđima.."
Pa to nisam očekivala, zaprepašteno sam gledala u papir pa u nju i pročitala još par puta,a onda joji odgovorila.
"Saro, budi preciznija. Je li dole neka cura sa mojim dečkom?!!!!",upitam je i bacim joj papirić na stol. Taman kada posmislim da smo ostale neprimjećene, ali nastavnik priđe Sari i uze joj papir sa stola.
"Pa što to ovdje imamo tako zabavno?!",upita i uzme papiriće sa njenog stola. Pročitao je, nakašljao se, a onda nas prostreljao pogledom.
"Pa ovako",rekao je i stavio naočale na oči. Samo da ne pročita, samo da ne pročita!
"Hanna je napisala "Saro, budi preciznija. Je li dole neka cura sa mojim dečkom?!!!!", a njena kolegica Sara joj je odgovorila ovako.
"Kozetino jedna, jesi li stvarno toliko glupa? Hmm! Naravno da je sa djevojkom da li bi ti govorila da je sa dečkom? Uff.. To sa dečkom je zvučalo čudno... Osim ako... Ma ne, ne, nije on gej. Zar ne Hannice?'",pročitao je to tako dramatično kao da glumi u filmu, a ja sam ga gledala i umirala od srama. Sav razred je prasnuo u smijeh, a nastavnik nas je izveo pred tablu.
"Pa cure, šta imate reći u svoju obranu?",pitao je ozbiljno.
"To je bila jako važna informacija.",kaže sara uz osmijeh.
"I šta ste utvrdile?",kaže sumnjičavo.
"Da ipak nije gej jer je dole sa nekom djevojkom i u vezi je sa Hannom.",kaže Sara kao iz topa, a svi se nasmiju glasno, opet.
Smrznuto nas je pogledao,a zatim rekao da sjednemo na mjesta.
Zvanično je, umrla sam od srama!
.......
Idem prema kući i gledam oko sebe. Sivi oblaci su zaokupirali nebo i otjerali sunce. Sve je bilo tmurno i spremalo se jako nevrijeme, a ja sam išla sama pješke. Dobro... Brzo ću ja.. Uvjeravam sebe sve dok ne čujem jak udarac groma i dok nebo ne obasija zlatna munja. Zatim se čuo glasan tresak, a jeza je prošla mojim tijelom. Je li ovo dobar trenutak da podsjetim da se bojim grmljavine?!
Hodam brzo i nadam se da ću stići prije nevremena. Moja krv se zaledi kada čujem auto kako usporava kraj mene. Počela sam još brže hodati ne osvrtajući se, ali je i auto ubrzalo.
"Hajde ulazi! Pokisnut ćeš!",odahnem od olakšanja kad čujem Alexov glas. Okrenem se i pogledom ka njemu, tačnije njegovom autu.
"Ne treba, brzo ću doma.",odbijem, a ni sama ne znam zašto. Do prije minut sam se molila da neko naiđe i spasi me, a sada odbijam?!
"Ne izvodi, do kuće ti treba još petnaest minuta najmanje,a nevrijeme samo što nije.",rekao je i zatrubio mi.
"Neću!",rekla sam samouvjereno i nastavila koračati.
"Ok..",kaže i parkira auto, te izađe. Ja sam ubrzala korak, a on potrča do mene.
"Šta ti radiš?",upitam zbunjeno.
"Ako ti nećeš sa mnom autom, ja idem sa tobom. Kisnut ćemo zajdeno.",kaže uz blag osmijeh te nastavi hodati. Osmijehnula sam se njegovom ludačkom potezu i nastavila svoj put.
"Znaš, ti si jedno tvrdoglavo magare.",kaže a ja prasnem u smijeh.
"Što??!!",vrisnem jedva dolazeći do daha.
"Da. Da. Po cijenu života želiš ispuniti zamisao.",kaže te se i on nasmije. Hodali smo dok su nad nama lebdjeli sivi oblaci, a blag vjetar mrsio naše kose. Naše ruke su se slučajno dotaknule, a osmijesi kriomice zalutali licu. Kunem se, to je bila najljepša šetnja u mom životu. Bez obzira na grzno vrijeme, moj izgled koji je blago rečeno strašan ili njegovo glupavo ponašanje, osjećala sam se posebno, fantastično...
Naše spore korake prekinula je kiša koja je počela padati iznenada. Trčali smo što smo brže mogli, a osmjesi su bili prisutni na našim licima sve vrijeme.
Uhvatio me za ruku i trčali smo, zajedno, brzo, nezaustavljivo. Kada smo ušli u moju kuću za sobom smo stavili blatnjav i mokar trag. Bili smo mokri do gole kože. Kose su nam bile priljepljene uz lice, a oči su nam blisate od sreće i adrenalina. Bilo je nekako neobjašnjivo lijepo. Ne zna ko ne doživi.
Smijali smo se glasno i gledali u oči. Varnice su frcale,a kada smo se dodirnuli smijeh je prestao i krv je brzo potekla našim venama. Gledala sam ga u te tamne oči sa toliko emocije i sreće za koju je on zaslužan. Krenuli smo se približavati jedno drugome kada smo čuli silaženje niz stepenice. Brzo smo se odmaknuli, a pred nama se pojavio tata.
"Šta se vama desilo?",upitao je zbunjeno. Mi smo se pogledali i blago osmijehnuli.
"Ispratio sam je do doma. Vidjelo se da je strah i nisam je htio pustiti samu.",kaže Alex prebacivši pogled na mog strgog tatu. Gledao ga je u nevjerici, a onda potapšao po leđima.
"U kupaonici imaš moju majicu i trenerku pa se presvuci, a ti Hanna isto i idi pokaži mladiću gdje se šta nalazi.",kaže tata te ga oboje poslušamo bez riječi. Dala sam mu odjeću i napustila kupaonicu, a zatim otišla u sobu. Uzela sam udobne crne lasterice i široku rozu duksericu i obukla to nakon tuširanja. Kosu sam oprala i osušila, a zatim svezala u visoki rep. Kada sam sišla dolje Alexa nije bilo, a tata je rekao da je primio neki poziv i morao otići. Pomalo me to razočaralo, ali nisam to pokazala nego sam smo otišla kući da spremim stvari za pidžama party kod Sare. Spremila sam sve potrebno, osim četkica i krema koje mi stoje u wcu. Zaputila sam se tamo, kada sam iz Lenine sobe čula glasan smijeh. Nisam mogla da ne budem znatiželjna te sam prišla njenim vratima i stavila uho na njih.
"Naravno da mi se sviđa narukvica, ludice.",viknula je veslo. Ček s kime to ona priča?
"Zapravo u krivi si voljela bih. Sutra ću doći svakako. Vidimo se na treningu košarke. U osam.",kaže uz kikot. Ček košarke? Zar Alex ne trenira fudbal? O moj Bože! Nije valjda da vara Alexa! Možda joj je prijatelj, ali moram to provjeriti.
Odmaknem se od vrata kada shvatim da je prekinula i vratim u svoju sobu bez potrebnih stvari. S kime to ona priča?Da li se stvarno obraća prijatelju sa 'ludice' i nekontrolirano kikoće? Sve mi je tu jako sumnjivo. Moje razmisljenje prekine poruka. Od Sare je i glasi "Dolazi odmah. Čekam te."
Ustala sam iz kreveta i navukla patike te jaknu i zgrabila brzo rukasak. Istrčala sam napolje i ušla u auto koje me čekalo ispred. Bio je to taksi u kojem je bila i moja najbolja prijateljica. Možda mi ona mogne pomoći oko moje misije 'Razotrkri Lenu', koja službeno počinje danas u srijedu u 20:00.
Spremna ili ne Leno, ja krećem!
.....
To je to za ovaj dio. Nadam se da vam se priča za sada dopada. Nadam se da vam je bilo zanimljivo. Uskoro je novi dio. Sviđaju li vam se nastavak? Hoće li Hanna otkriti uzrok Leninog čudnog ponašanja ili će sve ostati misterija? Pišite u com, zanima me vaše mišljenje! Stay tunder. Pišite utiske.💖

Alex&Lena
Alex&Hanna
Jace&Hanna
Najdraži par?