Kradljivac mog srca

part 44 "samo prijatelji?"

Hanna P. O. V.
Gotovo je. Nema više loših i pesimističnih misli, nema tugovanja i bola. Nema Jacea... Sada sam tu samo ja, jača nego ikada dok pokušavam skupiti sve slomljene dijelove svog srca i nastaviti dalje. Rekla sam sebi da je dosta više ovakvog ponašanja. Prošlo je vise od tri sedmice od prekida, a jedina relacija mi je kuća-škola, svaki dan. Sa Sarom sam u dobrim odnosima sada i to je jedina pozitivna stvar koja mi se dogodila u posljednjih mjesec dana. Lena i ja smo još uvijek na granice između ljubavi i mržnje. Kod odnosa mene i Jacea te granice nema, mrzim ga, to je sigurno. Lena i Alex su prekinuli i više nisam viđala Alexa sem na hodnicima škole kada bi mi uputio koji, slučajan, pogled ili me pozdravio u prolazu. Naša ekipa se više ne druži. Svi smo se nekako udaljili i posvađali i to me izjeda. Osim svega toga, gradivo u školi je teže nego ikada i niko nema obzira prema nama. Učim svaki dan po tri sata i opet ne stižem završiti sve. Nekad se zapitam, misle li profesori na nas uopšte?! Pa i mi imamo dušu! Jučer sam dobila ocjenu tri iz informatike i sigurna sam da tata neće biti oduševljen jeri je to jedan od najboljih predmeta koji sam prije znala najbolje u razredu. Također, tatin i moj odnos se pogoršao. Rijetko pričamo jer je on uvijek zauzet, a kada je tu čini mi se kao da mu je glava u oblacima. Ne doživljava mene i Lenu u zadnje vrijeme i osjetim da ga nešto muči, a ne mogu shvatiti šta. Pismo i sliku gledam svaku noć pred spavanje i nisam ništa otkrila o toj djevojci. Kad bi mi bar tata malo više pričao o svojoj mladosti...
No, dobro. Možete i sami zaključiti da je moj život trenutno u rasulu, a ja ne radim nista da to primjenim. To sam tek shvatila sinoć, kada sam nakon tatinog neraspoloženja samo tiho otišla u sobu bez da pitam šta mu je. Baš zbog toga sam odlučila da ću se probuditi iz zimskog sna i pokazati im svima koliko zapravo griješimo. Sve će doći na staro, sve će biti super, obećajem!
Imam puno stvari za obaviti kako bih ta misija bila riješena, ali počet ću od sebe. Moram se promjeniti. Pitam se šta se desilo sa onom jakom i otresitom Hannom kada smo tek stigli u Chicago. Sada je pred ogledalom stajala pokisla, slaba i tužna djevojka upalih obraza i sa ogrmnim podočnjacima.
"Treba mi promjena!",rekla sam glasno i osmijeh se razvukao mojim licem.
"Stižem, vraćam se nazad! Jaka Hanna je ponovo tu, sada nepobjediva!",rekla sam sebi i napustila sobu obučena u obične farmerke i bijelu kratku majicu. Prošla sam kroz kuhinju koja je bila prazna i krenula van. Obula sam crne patike i brzo koračala tačno znajući svoj cilj. Napolju je bio težak, vlažan zrak. Sunce je sijalo, a sve se isparavalo iz zemlje zbog sinoćnje kiše. Ni to me nije omelo u naumu.
Čim sam došla do frizerkog salona "Bella" spustila sam stvari na stolicu i prišla mom omiljenom frizeru Massimu.
"Gdje si maco?!",rekao je veselo, piskutavim glasom i zaglio me.
On je bio visok i mršav muškarac, tamnog tena u smeđe kose. Oči su mu bile tamne i dominirale njegovom ovalnom licu. Na sebi je uvijek imao raznobojanu kombinaciju i nije poštovao modna pravila. Bio je sam svoj gazda i to mi se najviše sviđalo kod njega kad sam ga upoznala u klubu. Od tada smo postali baš dobri prijatelji.
"Trebam tvoju pomoć, Massimo.",rekla sam melećivo ga gledajući.
"Da čujem!",rekao je i dalje sretan dok je sjedio na stolu u uglu frizerskog salona.
"Trebam promjenu!",rekla sam, a on me upitno pogledao.
"Na što ciljaš draga?",rekao je zbunjen mojom riječima.
"Dosadio mi je moj izgled i pojava. Hoćeš li mi pomoći u transformaciji?",rekla sam tužno.
"Naravno, draga. Imam par prijedloga. Smjesti se, pokazat ću ti!",rekao je sretno, a ja sam se udobno smjetila na stolicu odmah do njega dok mi je on donosio razne slike i kataloge pune frizura i raznobojnih makeup lukova. Ovo će biti teško za izabrati, pomislila sam i imala pravo. Massimu se najviše dopadala promjena boje kose u crveno ili narandžasto, ali nisam to željela.
"Nisam spremna za to. Ne treba mi bas tolika promjena.",rekla sam mu negativno kimajući glavom dok mi je pokazivao sliku plave boje kose.
"Kada se mijenja, mijenja se iz korijena!",rekao je uporno, a ja sam ga samo sumnjičavo pogledala. Naše prepiranje prekinuo je neki visok crnokos momak koji je ušao u salon. Izgledao je kao gospodin dok je na sebi nosio crne hlače i košulju iste boje. Njegove smaragdno zelene oči naglašavale su se u svoj toj kompoziciji crnih boja.
"Zdravo.",rekao je dubokim glasom.
"Izvolite!",rekao je Massimo umiljato dotrčavši do momka i uzevši njegov sako i stavio ga na vješalicu.
"Možete li mi zakazati termin za šišanje sutra u šest sati?",rekao je poslovno crnokosi ljepotan. Odmjeravala sam ga bez stida, a kada se uputio pogled ka meni i zagonetno mi se osmjehnuo mislila sam da ću pasti u nesvjest.
"Pođite ovamo sa mnom.",rekao je Massimo i u prolazu mi namignuo. Osmijehnula sam se njegovoj reakciji i prikrivanju simpatija.
"Sutra u šest?",rekao je Massimo gledajući poo svojoj bilježnici. Crnokosi momak mu je samo odsutno kimnuo glavom.
"Imam slobodno tada.",rekao je Massimo uz širok osmijeh.
"Hvala. Vidimo se onda sutra.",rekao je momak i uzeo svoj sako, a zatim sporim koracima napustio ovaj luksuzni frizerski salon.
"Opa, kako je zgodan",.rekao je Massimo uzbuđeno i glumio padanje sa stolice na što sam prasnula u smijeh. Massimo je gey i već je učestala pojava njegovo ovakvo ponašanje.
"Mislim da malo pretjeruješ. Čovjeku je bilo neprijatno.",rekla sam uz blag osmijeh.
"A nije zgodan?",rekao je samouvjereno.
"Pa dobro, jeste, ali ne možeš se tako ponašati.",rekla sam uz sramežljiv osmijeh.
"Naravno da mogu. On se ponosi sa onim što mu je Bog dao, a ja ću se diviti.",rekao je i mali frizerski salon je ispunio glasan smijeh.
"Ti si lud!",rekla sam.
"To već svi znamo, nego jesi li ti pronašla frizuru?",rekao je veselo.
"Zapravo, da. Želim nešto ovako.",rekla sam i pokazala su u sliku cure sa kratkim pažom.
"Oh, pa, dobro. Moći ćemo to napraviti."rekao je iznenađeno.
"Čemu takva reakcija?".pitala sam i podigla obrvu.
"Ne znam, nisam očekivao da ćeš se šišati. Znam koliko si opsjednuta svojom kosom.",rekao je uz neugodan osmijeh.
"Želim promjenu! Kao što si rekao, promjena iz korijena! A sada na posao!",rekla sam naređivački i sjela u jednu od stalica ispred velikog ogledala. Ubrzo su se vlasi moje kose našle svuda po podu. Oko moje stolice bio je crni krug načinjen od moje kose. Pogledala sam se u ogledalo i iznenadila. Kosa mi je dosezala malo ispod ušiju, negdje do sredine vrata. Bila je gusta i fino uobličila moje lice, kao da sam progledala. Nasmijela sam se zadovoljo gledajući u svoj odraz koji je, već sada, bio puno ljepši i zadovoljniji, zdraviji.
"Sviđa ti se?",kaže Massimo uz strepnju.
"Predivno je!"rekla sam, te ustala sa stolice i čvrsto ga zagrlila. Glasno je udahnuo zrak od olakšanja.
"Mnogo mi je drago zbog toga."rekao je i uzvratio mi zagljaj.
"Volim te Massimo!",rekla sam tiho dok je moja glava bila položena na njegovo rame.
"I ja tebe draga!",rekao je nježno i prošao rukom kroz moju, sada već kratku, gustu crnu kosu.
"Ja ti sada idem. Imam još mnogo obaveza. Hvala ti još jednom.",rekla sam dok sam mu plaćala frizuru.
"Nema ne čemu, draga. Uskoro se vidimo na kafi?",rekao je uz osmijeh.
"Obavezno",potvrdila sam i napustila salon.
Izašla sam na zrak i duboko udahnula. To je to, nova frizura, promjene, nova ja.
Govorila sam dok sam išla ka tržnom centru u namjeri da obnovim svoj ormar. U tržnom centru, kao i svaka druga žena, ostala sam cijelu vječnost i isprobala nove krpice. Na kraju sam izašla iz trgovine sa punim rukama vrećica, kako odjeće i obuće, tako i šminke i kozmetike. Bila sam presretna zbog uspješne kupovine i promjene izgleda. Može li ovaj dan biti bolji!
Mislila sam dok sam zaustavljala taksi kako bih stigla kući. Nisam mogla nositi sve ove većice sama. Ubrzo je našao žuti automobil sa natpisom "Taksi Matt" na njemu i ponudio mi prevoz. Ušla sam u auto i rekla taksisti ulicu stanovanja te su ubrzo našla pred vratima svoje kuće. Platila sam prijevoz i ušla u kuću. Bila je prazna, opet, ali to me ovaj put nije deprimiralo. Imala sam mnogo obaveza i nisam sada imala vremena da mislim o tome.
Otišla sam dosvoje sobe i tamo rasporedila stvari koje sam kupila, a zatim sjela za radni stol. Pisala sam zadaću i esej koji sam trebala zavšiti. Već je bilo šest sati i sunce je polako zalazilo. Lena i tata su se vratili kući, ali nismo nešto posebno razgovarali. Sada kada sam završila sve obaveze za školu, odlučila sam otići do kuhinje i vidjeti šta imamo za jesti jer umirem od gladi. Sišla sam niz stepenice i odmah se uputila ka frižderu. Čim sam vidjela nutellu, jako sam se obradovala i spustila je na stol. Uzela sam kruh i namazala debeo sloj čokoladnog namaza. Halapljivo sam jela uživajući u svakom narednom zalogaju. U mom savršenom trenutnu prekinulo me.zvono na vratima. Nevoljko sam ustala sa šnitom.kruha u ruci.i.krenula ka vratima.
"Stižem!",rekla sam punih usta i odšepirila do vrata. Otvorila sam ista i ispred vidjela nezaboravan taman pogled. Ispred mene je stajao visok i zgodan momak izraženih mišića. Bijela uska majica i crne farmerke izražavala je njegovo savršeno izvajano tijelo. Usne je izvio u blag osmijeh vidjevši me i rukom prošao kroz neuredno namještenu gustu, crnu kosu.
"Alex!",rekla sam i dalje jedući čokoladnu šnitu. Kada su moje riječi došle do mozga i kada sam shvatila da ispred mene stoji prezgodan momak dok jedem šnitu namazanu nutellom u širokoj trenerci.
"Alex!",povikala sam iznervirano i zalupila vrata pred njim. Bože, izgledam užasno. Brzo sam dovršila jelo dok sam rukama prolazila kroz čupavu kosu kako bih je namjestila.
Nakon toga sam otvorila vrata i naslonila se na njih. Ispred me dočekao zbunjen i prilično sladak Alex.
"Ovaj,oprosti.",rekla sam sramežljivo pogledavši u pod dok je on svu pažnju usmjerio ka meni promatrajući me.
"Zašto me tako gledaš? Imam nešto na lic",rekla sam histerično dok mi je on smiješkao. Prstom je prešao preko moje usne brišući trag čokolade.
"Više ne!",rekao je i namignuo mi, a ja sam imala osjećaj da letim.
"Hoćeš da zovem Lenu?",upitala sam pogledavši ga u oči.
"Zapravo, došao sam vidjeti tebe.",rekao je i sramežljivo počešao vrat.
"M-mene?",rekla sam zbunjeno na što se nasmijao.
"Ovaj... Ok.... Uđi.".rekla sam smeteno te ga pustila u kuću. Ušao je polako, i zastao odmah do vrata.
"Želiš li da idemo prošetati, možda?",rekao je sramežljivo. Pogledala sam ga sumnjičavo i podignula jednu obrvu na što se još više smeo.
"Ovaj, ako ne želiš.. To je... Ok... Samo sam...",počeo je isprekidano govoriti.
"Voljela bih.",rekla sam uz blag osmijeh.
"Super.",rekao je vidno sretan.
"Samo se moram spremiti.",rekla sam mu i krenula ka sobi dok se on smjestio u kuhinji. Okrenula sam se još jedno ka njemu koji je već u mene gledao.
"Alex?"izgovorila sam njegovo ime sumnjičavo.
"Da?"
"Šta će Lena misliti o ovome?",rekla sam tužno ga pogledavši."Ne želim biti takva sestra."
"Ne brini. Mislim da neće imati ništa protiv da izađemo. Mi zapravo već duže stvari među nama ne funkcionišu na pravi način.",rekao je ozbiljno,a na njegove riječi i ja sam se i ja uozbiljila.
"Ovaj, uredu."rekla sam neugodno i otrčala u svoju dobu.
Ok, šetnja sa super zgodnim likom,što obući?
Govorila sam tiho ulazeći u sobu. Tražila sam po ormaru, ali ništa nije bilo odgovarajuće. Tražila sam već pola sata i shvatila da me Alex predubo čeka te sam bila u panici još više. Stavljala sam stvari po krevetu koje sam danas kupila i na kraju izvukla jednu kombinaciju koja je bila dobra. Uzela sam crnu majicu i hlače crno-bijele, poprilično specifične jer je jedna nogavica crna dok je druga bijele boje. Stavila sam ogrlicu koja mi je odlično pristajala uz ovo i sve ukombinovala uz visoke crne patike. Prošla sam rukom kroz svoju sobu kako bih je namjestila dok su moje misle sada bile u pravcu "Nije primjetio promjenu? Frizira? Ništa?"
Ne mogu da vjerujem!
Bez obzira na ljutnju koju sam tada osjetila i pomisao da ga ostavim da još čeka, sišla sam u kuhinju i zatekla Alexa kako priča sa Lenom.
O, ne!
"Hej!",rekla sam čudno.
"Ćao seko!",rekla je Lena veselo što me iznenadilo. Zagrlila me, a ja sam pogledala u Alexa koji se blesavo smiješio.
"Čestitam seka!",rekla je veselo.
"H-hvala!",rekla sam zbunjeno se osmijehnuvši.
"Za što?",prosiktala sam n Alexa na što se Lena nasmijala.
"Pa za promjenu. Drago mi je da si opet sretna. Imaš moje dopuštenje za sve, pa čak i prijateljstvo sa Alexom.",rekla je uz osmijeh, a zatim me lagano bocnula laktom u rebro i šapnula mi.
"Ili nešto više."prošapta samo da ja čujem i glasno se nasmija na što je udarim po ruci.
"Idemo li mi?",rekao je Alex i uzeo kožnu jaknu sa stolice. Još jednom sam pogledala u dobronamjernu Lenu koja mi je kimnula potvrdno glavom. Pa ovo jeste promjena, definitivno!
"Idemo.",rekla sam uz osmjeh te krenula za Alexom. Kada smo izašli ruku je nježno spustio na moj struk, a mojim tijelom su prošli trnci. Pogledala sam ga, dok se on smijao i gledao pred sebe. Koji kreten!
"Slatki kreten!",rekao je glas u mojoj glavi koji sam brzo ušutkala.
"Želiš li nešto za jesti?",rekao je.
"Još pitaš!",kao iz topa sam izgovorila, a on se iskreno nasmijao. Kada sam shvatila svoju reakciju stid me obuzeo.
"Idemo onda, malena.",rekao je i rukom prešao po mojoj kosi.
"Inače super ti je frizura. Skroz si drugačija i privlač... ljepša. Odmah sam primjetio.",sam se zbunio svojim riječima, ali je sve popravio zanosnim osmijehom.
"Ovaj hvala.",rekla sam crvenih obraza i spustenog pogleda. Kosom sam krila lice kako ne bi vidio moje crvenilo.
"Malena, preslatka si kad se crveniš. Zapravo, uvijek si preslatka.",rekao je sretno i odmah san i ja bila sretna.
"Nećemo sada pretjerivati.",rekla sam kroz šalu, dok smo prikazili štandu na kojem su se prodavale palačinke.
"Izvolite?",rekla je mlada žena za štandom. Alex me pogledao u znak prepuštanja reda i ja sam naručila.
"Kinder plačinke.",rekla sam gledajući u tabelu ispred sebe.
"Gospodine?",upitala je.
"Uzet ću isto kao mlada dama.",rekao je blago, a ja sam se nasmijala.
"Sve je gotovo za petnaest minuta.",rekla je ljubazno i vratila se za pult. Naredno vrijeme Alex i ja smo proveli u zdravom razgovoru sa puno smijeha i šala.
"Evo vaše narudžbe! Predivni plačinke za predivan par!",rekla je veselo.
"Hvala, ali mi nismo par.",rekla sam kao iz topa.
"Dušo, lažeš li sebe ili mene?",rekla je veselo žena i otišla do naredne mušterije ostavljajući nas u neugodnoj tišini.
"Koliko samo ljudi griješe!",rekla sam kroz šalu na šta se on osmijehnuo bezbrižno i odklonio moju neugodnost.
Sjeli smo na jednu klupu u parku i ja sam se smijala njegovim suludim. Odjednom, kao grom iz vedra neba, smijeh je prestao. Alex je postao ozbiljan i opasno koncentrisan na moje lice.
"Šta se dešava? Opet sam mrgava?",rekla sam zbunjeno rukom brišući lice.
"Prelijepa si.",rekao je i ja sam zastala sa svakim dosadašnjim pokretom. Polako se počeo približavati, a ja sam se uzbudila i preplašila.
"Alex nemoj!",rekla sam preplašeno i okrenula glavu u stranu. Odmaknuo se od mene kao polovin vrelom vodom.
"Oprosti, ne znam šta mi je bilo?,,rekao je sramežljivo.
"Nema veze, samo... Tek sam izašla iz bolne veze sa Jaceom i trenutno se ne bih željela vezati na takav način sa bilo kim. Ti si stvarno divan i sa tobom mi je večeras bilo savršeno. Voljela bih te viđati češće, ali samo kao prijatelja. Možemo biti prijatelji, u redu?,,rekla sam trudeći se da ne zvučnim pregrubo.
"Možemo biti najbolji prijatelji, malena.",rekao je i sputio svoje usne na moj obraz.
"Idemo, već je zahladnilo",rekla sam.
"Hajdemo.",rekao je dok me ogrtao svojom kožnom crnom jaknom.
"Stvarno ne..."
"Niti riječi protivljenja da nisam čuo!",rekao je strogo i otpratio me do moje kuće. Rastanak je bilo... Čudan.
"Vidimo se, frendice!",rekao je i lagano me udario u rame u znak pozdrava.
"Vidimo se, frende!",rekla sam i ubrzo ušla u kuću. Osjetila sam njegov pogled na sebi sve dok nisam zatvorila vrata.
Odmah sam se uputila u svoju sobu u razmišljanju. Jesam li dobro postupila ne puštajući ga u svoj život sem kao prijatelja?
......
To je to za ovaj dio. Nadam se da vam se priča za sada dopada. Nadam se da vam je bilo zanimljivo. Uskoro je novi dio. Sviđaju li vam se nastavak? Stvarno očekujem da pišete mišljenje jer me mnogo zanima, a i baš sam se potrudila. Dio je dug i utkano je mnogo emocija. Hvala svima koji komentarišu! Uskoro novi dio. Stay tunder. Pišite utiske.💖