Šezdeseto poglavlje

171 9 8
                                    

Kada je zalupio vrata poludila sam, bacila sam sve stvari sa stoliča koji je bio pored kauča.
Izgubila sam ravnotežu i kolica su se jako nagnula.
Na kraju sam se prevrnula iz kolica. Plakala sam doista je boljelo, osječala sam se kao da me prostor guši.
(Zašto.....zašto nemam život koji sam zamišljala, zašto moj tata nije tu da bude moja stjena. Da me čuva i štiti od ovakvih idijota. Moja majka samo da me zagrli i kaže biti će sve uredu, zašto nisu tu, ostala sam sama i ima pravo ostala sam njegova briga, igračkica, obaveza...Kako god da okrenem zbog Denisa i njegovih sukoba sam sada i u kolicima.
Bez roditelja, bez posla, bez faksa, jednostavno bez osigurane budučnosti. Htjela sam samo završiti faks i početi raditi. Kada bi zaradila kupila bih malenu kuču na jezeru, neki čamčić, psa. Kasnije bi imala i djecu da trčkaraju dvorištem dok na trijemu s mužem ispijam zadnji gutljaj kave, da me pozovu mama, pao sam, mama dođi trebam te.  Da mi kćerkica kaže da s njom oblačim lutkice, da se igram s njome, samo sam željela normalan život s obitelji i posao. Zar stvarno tražim previše?)
Lana: "Upomoč!"
(Sranje kreten je izgasio Sustav i nije ga upalio na izlasku, što ću sada!!)

Nisam mogla pomaknuti svoje tjelo niti milimetra, nisam se mogla ni osloboditi jer su mi teške noge zapele između kotača kolica. Pokušavala sam a onda sam se umorila i jednostavno zaspala od jecanja, plakanja i iznemoglosti na podu.

U MEĐUVREMENU

Bio sam toliko bjesan da sam odamh odjurio u firmu.  Tajnica i suradnici samo su šutke prolazili pored mene, znaju da ako kažu išta pogrešno, lete s posla.
Ako me ne slušaju, lete.
Ako me isprovociraju, lete.

Otišao sam u poslovni bar popiti nekoliko piča. Da nekoliko, popiti ču i bocu večeras.
Na šanku je stajao neki mladi dečko.
(Boga pitaj da li ovaj balavac zna guzicu obrisati a kamoli dobro obavljati posao..)
Denis: "Ej mali ti si neki novi?"
Konobar: "Moja je čast upoznati Vas Gospodine Emontrayles! Novi sam da, nečak od Richarda Foktea."
(Ovaj čovjek je moj uzor! Denis Emontrayles! Čovjek za kojim sline   s v i  ali bukvalno svi, i cure i dečki. Svi žele biti kao on. Kakv čast biti pored njega!)
Denis: "O da! Richy je bio dugo godina u firmi moga oca, specijalist za svako piće, meni je čast mladiću. Daj mi trodupli konjak."
(Ehhhh Richy kolko sam se puta opijao dok si me tješio radi gluposti....)
Konobar: "Evo odmah Gospodine!"

Na točio mi je piče i nakon treće čaše sjetio sam se da provjerim kako je Lana. Pretjerao sam ali izazivala je, bio sam blag stvarno!
Upalio sam mobitel i pokušao se spojiti na kamere, zvuk, Sustav no jišta nije radilo. (Oo..ne ne..sranjee..ovo se ne događa opet!)

Ustao sam se i izjurio iz bara, došao sam liftom u  svoj ured, uzeo sam oružje iz sefa i vratio se u predvorje firme.  Istrčao sam na parking svi su se samo makivali ispred mene.
U hipu sam se našao u autu i zvao svoje dečke ali subota je, kreteni su sigurno negdje vani, s cugom i hrpom cura.
Prije nego što sam otišao naoružao sam se  oružjem iz ureda (dva bretta 7, 3 agrama i jednu strojnicu ero)

Vozio sam kao idiot, brzinom svjetlosti.
Čim sam došao uzeo sam pištolj u ruke i kretao se prema vratima kamere ispred kuče su bile ugašene sve.
Ušao sam unutra i svjeto nije gorilo ali nigdje ni žive duše.  Upalio sam ručno svjetlo na agregatu.
Ušao sam u hodnik kuhinja i kupaonice su bile netaknute, medijska soba također. Ušao sam u prostrani boravak sve je bilo na mjestu.
Odjednom vidio sam prazna kolica i ubrzao korak a onda zatekao Lanu kako leži na podu, zgrabio sam ju i shvatio da spava i da se nije mogla osloboditi odavde a opet sam ja kriv. Spremim pištolje za pas i na pipam karticu. Upalio sam sustav i kuča se zagrijala i kamere su radile, svjetlo je gorjelo, sustav se odmah resetirao u uključio sigurnosni alarm koji sam kasnije ugasio. Došao sam do Lane ležala je skvrčeno na podu pored kolica.
Uzeo sam ju u naručje, ušao u lift i odnesao u sobu.  Polegnuo sam ju i pokrio poplonom.
Nakon ovako napornog dana trebao bi je hladan tuš. Pogledao sam ju jos jednom, mirno je spavala a ja sam se otusirao.  Hladna voda klizila je niz moje mišičave ruke i pličice. Tuširao sam se tako sat vremena a onda sam se obukao u bokserice i navukao majcu. Sjeo sam na krevet pored nje i malo je pomazio. Poljubio sam ju još jednom i otišao u gostinjsku sobu i zaspao.
Poslao sam dečkima poruku što se desilo i  da sam zato tamo.

Ujutro sam se probudila otvorila sam oči a svjetlost me osljepila, pridigla sam se sve me boljelo i glava me je boljela, kad sam pogledala na sat bilo je pola jedanaset ujutro (Koji k kako sam ja u krevetu pa sustav nije radio? Tko me tu donio?!)
Lana: "Adrian!"
Zaderala sam se a onda sam čula kako se netko penje po stepenicam. Slušala sam napeto i shvatila da su to muški koraci, tvrdi muški koraci kakve ima samo jedan čovjek.

ON.

Denis: "Ne boj se!"
Pogledala me kao da ju želim ubiti. Kao da sam ju silovao a ne donio ju u krevet.
Lana: "Šta radiš tu?"
Mirno me je upitala s nekom nevjericom.
Denis: "Oprosti jučer sam zaboravio sustav upaliti i onda kad sam se napio i nisam mogao do tebe uplašio sam se da se nešto desilo.  Ludio sam i brinuo se a kad sam došao bila si na podu, nisam te mogao ostavi da spavaš na podu pa sam te donio tu. Nisam te dirao ne brini se!"
Izgovorio je u jednom dahu.
Bojao sam se njezine reakcije iako sam očekivao da če me gađat i drvljem i kamenjem.
No nije, slegnula je ramenima i nasmijala se, htjela se ustat valjda zaboravljajuči na svoje stanje. Shvatila je da ne može.
Lana: "Pa no! Hočeš ti tamo stalno stajat ili češ mi pomoći?!"
Makne rukama oko sebe u krug i pokaže na noge.
Denis: "Ahh..da.. naravno, oprosti."
Lagano se nasmijem i priđem joj, digao sam ju i odnjeo u kupaonu. Za to vrjeme sam otišao po kolica.
Denis: "Hej ovoga možeš li sama?"
Lana: "Mogu nisam inv.....Dobro! Mogu sama. Oke je.
Denis: "Dolje sam viči ako ne budeš mogla"

Spustio sam se u kuhinju i spremio doručak do kraja. Sve sam iznio na stol na velikoj terasi.
Bio je hlad dan ali sunce je ljepo umivalo kožu toplim zrakama a zrak ju vlažio. Čuo sam lift a onda otišao po Lanu na njezinom licu bio je pomalo čudan skriveni smješak iznenađenja.
Denis: "Uz Mwry sam puno naučio, kuhati i peči, pospremati, nisam tako razmažen kao što mislišm. Uglavnom fali mi od kada je prestala kuhat za mene ali nisam ni ja za bacit."
Namrgodila se je, nije joj nešto pasalo.
Lana: "Ne želim o njoj...!"
Denis: "Ali voljela si ju?"
Nije mi jasno pa bile su povezane.
Lana: " Znaš li što mi se dogodilo prije par godina, ona goruča kuča?"

Evo ekipice tu su pravila za sljedeća 3 poglavlja.

Možete ih pročitati još danas ako ispunite uvjete.

5 komentara
-10 pregleda
-5  votova

Uživajte i ostavljajte like tj vote i komentare!

OPASNA MAFIJAWhere stories live. Discover now