KRAJ/THE END

349 6 3
                                    

2 DANA KASNIJE

Doselili smo se u  Darwin. To je gradić na sjeveru Australie. Preko puta  Tiwi otočja.
Denis je kupuo prekrasnu vilu i trenutno tamo boravimo.
Danas je naše drugo jutro ovdje, Darwin je jako ljep grad a poseban je po  prekrasnom plavom zaljevu, ako se ne varam to je jedino takvo mjesto u Australi.  Sidney nam je jako daleko više od 3 tisuće kilometara udaljenosti i tko god da nas traži, ovdje ne može nas naći iz razloga što misle da smo mrtvi.

Denis je u kontaktu s dečkima, saznali smo da su oni pokušali doći do nas ali vidjeli su šta se sprema i da su postavili zasjedu. Mislili su kako smo tada bili sravljeni s zemljom što i jesmo.
U svakom slučaju Robert i njegova djevojka su otišli u Tokyo, Daniel i Marisa u Bangkok,  Leon se vratio u Hrvatsku  ženi i kčerki a Saša on živi u Kuala Lumpuru.
Vjerovatno sam, jer oduvjek je bio za samački život, neobuzdan, mlad, partijaner, živahan momak poprilično.

Denis i ja smo vjenčani jer tako je on mogao uzeti moje prezime ali i promjenio je ime, to je privremeno dok ne ojačaju, jer ispada da ih je Adrian kao Mafiju jako uništio, oslabio i porazio. Uništio im je sve što su napravili i zato su se prikrili, svi kao i mi.
Pobjegli smo, bogati, da jesmo, sve još uvjek ima Denis Emontrayles ali njega se već 5 dana smatra mrtvim. Nitko ništa ne može uzeti od njega dok se leš ne pronađe to je zadnje što sam čitala na internetu.
LA bi imao veliki postotak tog nasljedstva i vjerovatno bi se obogatio jako puno, Rusi bi isto dio kolača. 
Traže nas već 5 dana koliko smo tu i trenutno se vodimo nestalima, za mene se uopće ne zna naspram Denisa o kojem bruje sve novine i vjesti.  Ovdje niti nas itko poznaje niti nas itko bude poznavao jer mi smo samo jedan stardardni par, koji se tu doselio, jedna mala obitelj Delvis.

Ispod ville postoji ogroman sef, u nutra smo dopremili sve dragocjenosti zbog kojih i danas ne samo Mafija nego i neke zemlje ratuju. Sve je pohranjeno, skupljati će prašinu jako dugo.
Što se tiče tvrtiki i toga, još uvjek su u Denisovom vlasništvu a kako nije nađen ne mogu se ni ukinuti pa novac uplaćuju na jedan tajni račun u Švicarskoj. Dečki su preuzeli firmu i vode ju dok se on "ne vrati".

Sjedim na fotelji i ispijam gutljak kave, mamuran Karlo dolazi kući iz provoda i naslanja se na vrata.
Karlo: "E da znaš......kako sam se jučer....ubio!"
Ja: "Ne zanima me, s kojom si se probudio ujutro? S onom plavom ili s onom blajhanom?"
Otpijem gutljaj kave  a on prekriži ruke.
Karlo: "Ahhhh šta ću pa slobodan sam čovjek, znam da ti tako i tako ne daš pa sam odustao i našao zanimaciju koja da!"
Ja: "Samo daj! Bolje nego da mene upropastiš."
Karlo: "Čovječe šta hoćeš, nikada ovako jadno nisam živio, nikad nisam bio primoran bježati, skrivati se ili mjenjati prezime. Sada kad sam taj Karlo Delvis mogu šta hoću! Jebeni Denis Emontrayles je poginuo."
Ja: "A to šta si mi muž nek ostane visjeti u zraku Denis!?"
Sada se na smijao  i sjeo na garnituru do mene.
Karlo: "Gle tvoje zadravlje je sada najbitnije, osim toga naš dogovor je također tu. Ti sada pred mnom možeš s njih desetoricom tu, ako hoćeš, imati odnos. Ne smeta mi samo hoću da ozdraviš, sama si rekla. Daj se više navikni srce, zovem se  K A R L O!"
Preokrene očima.

Lana je kada smo se doslili tu napravila samnom jedan dogovor da će mi dati prezime i da se vjenčamo što smo formalo napravili ali rekla je da ne može biti s nikim osim s Denisom Emontraylesom. Odlučili smo biti cimer i djeliti kuću ali zabavljati se kako tko želi, s kime, kuda.  Ukratko dok se ja ne vratim u svoju kožu biti ću samo njezin nevjerni muž Karlo, ženskaroš, debil, pijanac.
Zabvljam se i paše mi to, paše mi što nisam nitko i ništa!
Ja: "Pa Gospodine Karlo Delvis što nam kuhate danas?"
Karlo: "Što Vi naručite moja suprugo! Spremaj se jer ako ja budem kuhao otrovati ćemo se, idemo van."

Zahihotali smo se a onda sam se digla s udobne garniture.
Otiša sam do svoje sobe koja je slična mojoj prijašnjoj sobi.
Otvorivši veliki, bjeli klizni ormar uzela sam haljinicu crvene boje do koljena, Bassic sasvim običnu i crvne  Monica C. štikle na noge.
Uzela sam Hèrmes torbicu i izašla sam na trijem.
Ispred mene stajao je raskalašeni grčki bog. Imao je raskopčanu košulju i neki jednostavni sako a hlače od odjela, na nogama je imao ljetne cipele. Sav u Armaniu odsao je bahatošću.

OPASNA MAFIJAWhere stories live. Discover now