OPASNA MAFIJA

Šezdeset i prvo poglavlje

(Tako se čudno, ali mirno osječam, ne bih trebala ipak je to on, Denis, osoba koju mrzim najviše na svjetu. Osoba od koje sam rekla da ću pobječi prvom prilikom.)
Denis: "U biti...zapravo znam samo da je nekako došlo do požara i da si zbog posljedica..."
Ja: "Denis..... za sve je kriva Mwry!"
Zaplače.
Denis: "Ne razumijem?"
Zbunjeno sam ju gledao, ona mila ženica da uopče ima veze s ovime..
Ja: "Ovako moja majka nije jedino djete mojeg djeda i bake imala je i sestru koja je bila loša osoba, zbog toga je bila zavidna, opasna, osvetoljubiva. Moja ujina me je zapravo pokušala ubiti. Kod nje sam bila, kod nje sam živjela.  Taj dan sam srela mamu, srušila se, došla sam kod ujine i pitala ju o tome. Kada je sve priznala željela sam pobječi a ona me upucala, kada je vidjela da sam mrtva valjda je zapalila kuču.."
Denis: "To je užasno, ali kakve veze Mwry ima s time?"
Ja: "Ona je moja ujina! Majčina sestra ona me je pokušala ubit ali to nije sve....Tada je ubila naše dijete. Tada je ubila nevini život."
Denis: "Lana .....ja....jako mi je žao, nisam znao stvarno. Ja sam joj dao ideju i neke stvari jer me je navukla na svoju priču o zloj obitelji i pomogao sam joj, i djete sam pokušao naći ali to djete ne postoji.  Sve sam financirao a onda je otišla i od tada ju nisam čuo. Kasnije sam našao tebe i dalje znaš....Za dijete znam."

Doručkovali smo u miru, uživali smijali se, na trenutak mi je bilo trago što je zaboravila sve što se desilo.
Smijala se na moje šale, glupirali smo se.

Denis: "Ljudi koji su ti ovo učinili plačaju trenutno mojim dečkima, vjeruj mi proklinju dan kada si se rodili.  Doči ću kao šečer na kraju. Vjeruj mi dobit će zasluženo. Pronašli smo ih, nadali su se da su mi stali na kraj.
E pa prevarili su se."
Ja: "Nisam takva osoba znaš?...... Ali oduzeli su mi jedino što sam još imala, kako tako, ali sam imala slobodu kretanja. Uzeli su to. Neću te sprečavati.."
Denis: "Ali ljubavii! Imat češ je opet.... Uh jaa oprosti, žao mi je!"

Na smješila se stidljivo a onda je počela skupljat tanjure i ostatke hrane.
Zaustavio sam ju.
Denis: "Ni govora! Pospremiti će to spremačica.
Ja: "Denise čemu sve to? Zar ja ne mogu sama pospremiti tih par tanjura?"
Denis: "Ovako  ti trenutno za spremiti imaš nešto drugo.."
Pogledao sam ju i bacio jedan mali osmjeh.
Ja: "Ahaa.. a di idem?"
Digao je glavu na sekundu a onda me pogledao.
Denis: "Uffff djevojčice još si puna znatiželje kao prije?"
Nakašljala se.
Ja: "Ne misliš li da je glupo oslovljavati me s "djevojčice" ?"
Pokazala je prstima navodnike što me je na smijalo
Denis: "Suprotno. Ja baš tebe smatram nekim djetetom za koje se stalno moram brinuti! Hahahhahah"
Na smijao sam se ali i ona je dala jedan skroman osmjeh.
Pokazao sam joj rukom prema vratima kuće a ona je ušla i otišla do sobe.

Čula dam vrata kako su se zalupila,
(ufffff samo da se nije nešta desilo, ako se opet iskali na meni neću to moči podnositi) spustila sam se na donji kat ali Denisa nije bilo.. nije mi rekao što da spremim...odustala sam od ideje spremanja i prebacila se na udoban trosjed.
Kuča je jako ljepo uređena, boravak je ujutro baš ljepo osvjetljen.
(Hmm.... zamisli sjedim ovako tu dok se djeca igraju u dvorištu, a moj dragi muž priprema doručak za sve nas. Sjedim na fotelji i lagano se mazim po trbuhu jer trebam dobiti još jednog člana u ovoj sretnoj obitelji, ahhh nešto predivno..)
U mojem sanjajrenju me prekine zvono na vratima. Odvezla sam se do vrata i otvorila ih.
Na njima je stajala uplašena djevojka, djelovala je jako mlado. Ima možda oko 16 godina ako i toliko.
Djevojka: "G.gospo.o.đice posl..ao me je D.Denis...Gospodin Denis.."
Ja: "Oh draga moja pa što te je toliko uplašilo, zašto se treseš?!"
Izgledala je još gore, pokušala me je slagati i odmahnuti glavom ali sam se sklonila da može proći. Ušla je stidljivo u ogromu kuču i stala na sredili pedvorja.
Ja: "Uđi i sjedni samnom za stol u blagavaonici pa mi reci tko si i što tu radiš."
Išla je zamnom stalno okretajući se nazad pa ljevo pa desno.

Sjele smo napokon kod stola.
Ja: "Vidi možda jesam invalid ali nisam glupa, idem nam po čaj a ti se smjesti ugodno."
Sustave uključi joj muziku koju sluša..što slušaš draga?"
Djevojka: "Pop gospođice!"
Sustav: "Uključujem pop."
Počela je svirati pjesam
/Tamo gdje je sve po mom/
Ja  sam otišla po čaj.

Vratila sam se s 2 vrele šalice čaja. I sjela na suporot sada već pitome djevojke.
Mislim da misli da je luda jer koga još danas vidite da priča s kučom osim mene! Hahahhaha..
Ja: "Ispričaj mi sve sada."
Djevojka: "Za početak ja sam Ela, na moju  žalost oteta sam prije 2 tjedna i sve do danas nisam izašla van.
Tog jutra sam išla u školu ko svi normalni klinci ali presreo me muškarac i omamio me. Probudila sam se u nekakvoj sobi zavezanih ruku iza leđa. U mrklom mraku sjedio je na stolici, u kutu čovjek.
Vidjela sam mu samo prekrižene noge i ruku na bradi. Bila sam bezobrazna i ne poslušna pa me je pretukao. Rekao mi je da očekujem i gore ako tako nastavim. Pozvao je nekog Roberta..
Prekinula sam ju.
Ja: "Roberta, dušo jesi li sigurna?"
Ela: "Jesam gospođice kao što sam sada sigurna da govorim s Vama!"
Ja: "A možeš li opisati tu osobu i nastavi samo.."
Ela: "Muškarac oko nekih 25 godina,visok, mišičav, tamne kose i stvarno ali stvarno predivnih plavih očiju, kao da gledate u more duboko ali opet ljepo.  Drugi dečko tj taj Robert me je odveo u nekakv podrum, pored nas je bilo dosta djevojaka, neke su bile gole a neke obučene no sve su bila istučene, izmučene, izprepadane.
Danas me isti onaj dečko pokupio iz podruma na hranio me i dao mi ovu odoru kako bih došla počistit kuću.
Ostavio me je usored Vaše kuče i rekao mi je da u koliko budem radila probleme ili se gazdarica požali na mene, proklinjati ću dan kada sam se rodila."
Slušala sam ju s ne povjerenjem.
Ja: "D..Denis ti je to napravio?
Pokažem na njezin istučen vrat.
Ela: "Ne znam tko je to, ali napravio mi je to mlađi dečko a njega je natjerao čovjek u crnom s plavim očima. U svakom slučaju bolje sve to nego da su me mjenjali za drogu kako je ispočetka trebalo biti."
Ja: "Gledaj taj dečko što si ga vidjela....i ta gazdarica o kojoj govoriš...to sam ja a... Denis je dečko kojeg di vidjela.."
Ela: "Oprostite! Nisam misl...
Prekinem ju.
Ja: "Draga! Uredu je shvačam te, vidiš ja sam djelomično kriva za to što si tu jer vidiš ne pokretna sam.
Taj isti plavoki dečko me spremio u ova kolica, ubio naše djete i recimo...promjenio moj živt za 360°"
Ela: "Zašto nisi pobjegla..?!"
Ja: "Od koga draga od sebe ili od njega?"
Ela: "Njega gospođice?"
Ja: "Zato Ela jer je on moja sudbina. Pokušala sam i eto opet sam s njime, vjerun mi znam da če ti zvučati ludo ali Denis nije tolko loša osoba, propatio je a njegovo bogatstvo je samo pomoglo u tom raspadanju. Obečajem da ti se ovdje ništa neće desiti. Moram ići raditi a ti počisti kuču pa može uživati na trijemu."

Vjerujete li u Sagu? Sudbinu?