Denis: "A da završite s tračanjem, hahahha!"
Denis je ušao u prostoriju a meni je još zvonilo u glavi ono što je gospođa upravo rekla, okrenem se prema njemu a on me pogleda s upitnim pogledam pomno posmatrajući moju reakciju.
Na slonim se lagano na šank jer još ne vjerujem u što sam se to uvalila..
(Dosta je..previše se toga u zadnjih par sati desilo, dali sam ja normalna? Ne!..Bila sam s čovjekom koji uopće nije onakav kakav se predstavio. Znam 21 st. Ali on je uz to mafija, što mi je za smješno reći, ne mogu vjerovat onaj Denis, di je otišao. Zar sam cjelo vrjeme u zabludi s tim čovjekom?!)
Pokuša mi nešto objašnjavat ali vrti mi se, slabo ga čujem, ne, ne mogu više. Otrćim niz hodnik i vidim balkon..(Oh tako mi to treba!)
Izađem van i primim se za ogradu čekajući da mi se misli smire.
Kako nisam osjetila poskliznula mi se ruka i poletjela sam niz stepenice...MRAK...
Denis: "Možete li odmah napraviti jaku limunadu i donesti u vrt?"
Posluga: "Naravno Gospodine Emontrayles!"
Denis: "Šta sam rekao kako će te mi se obračati?!"
Posluga: "Da! Denise!"
Denis: "Bravo, ajde da ste i to uvažile! Ispričajte me moram za mojom djevojkom!"
Izađem na hodink (Di si li otišla? Kako te ne poznam di si najmirnija djevojčice moja!)
Osjetim vjetar na licu i počnem ga pratit, došao sam do balkona on je bio otvoren ali nije bilo nikoga. Krenuo sam zatvoriti vrata ali u oko mi je upala naušnica. (Ne! To nije to....!!)
Istrčim van i vidim Lanu kako leži na donjoj stepenici. (SHIT! Pa pobogu djevojčice što si si to napravila!! Zašto si se pokušala ubiti!? Šta ti je falilo, imala si sve sa mnom!)
Uzmem ju u naručje,i stavim u auto. Dosta je krvarila iz ustiju i sva je bila izgrebana i natučena.
2 DANA KASNIJE, VEČER.
Pustili su ju na kučnu njegu.
Denis: "Šta da kažem, žao mi je. Vjeruj mi nije mi bitno to. To je iz prastolječa."
(Ozbiljno nakon svega, ne mogu joj to više raditi. Svoj je dio moja djevojčica odradila. Teškog srca ja moram napraviti ono što sam joj obečao! Moram ju izgubit! Prokletstvo!!)
Dođem joj s leđa i zagrlim ju ali ne znam dali me je čula, izgleda vrlo zamišljeno.
Denis: "Hej ajde uđi u auto moramo ići."
Kad me ne posluša zgrabim ju za ramena i smjestim na suvozačevo sjedalo.
Samo me odgurnula, vrlo slabo jer je bila iscrpljena. Dok smo se vozili i dalje je samo zamišljeno gledala kroz prozor.
Ja: "Nisam htjela da ovako završi, drago mi je da sam se svidjela tvojima ali reci im da prekidamo ili nešto ja više ne želim živjet lažno! Toliko se toga iz događalo, osim toga jednom si mi obečao da će sve završiti!"
(Muka mi je!Odlučila sam, ovo je kraj!)
Denis: "Kako to misliš pa imamo dogovor?"
Dali je spreman dopustit joj da ode, hoce li njegov ego opet prevagnut? Trebamo li siliti ljude da bud s nama iako znam da oni to ne žele?
Komentar i idemo dalje s nastavkom. Imam dva gotova tako da 2 tu i 2 na sljedecem i 2 nastavka mogu izaći još danas!😊
YOU ARE READING
OPASNA MAFIJA
RomanceAko u životu ne razmislimo o svojim postupcima možemo se dovesti do ruba provalije..tad padamo. Dali je to kraj? Hoće li se Lana i Denis spasit iz ove? Da li je to uopće moguće..? -nastavite čitati, samo je jedan način da saznate tko pobjeđuje? Nova...
