Šezdeset i osmo poglavlje

139 7 5
                                    

Pogledala sam ga ispod oka. Zanimalo me je...
Ja: "Ako ne budem s tobom?!"
Nekako s dozom straha sam upitala..
Denis: "Znao sam da češ samo to čuti..... Lana gle nikada te prije ne bih pustio ali nakon svega mislim da moram, nije fer da te tjeram da budeš ono što nisi, ne mozeš biti moja djevojka, žena, majka moga djeteta jednog dana...Ti nisi stvorena za to, ne mmožeš to biti, ti nisi cura za mafiju djevijčice. Oprosti shvatio sam to doista kasno i zato ću te vratiti doma i pomoči ti da se snađeš. To če biti moj poklon za rastanak. Donio sam ti nešto da te podsječa na mene, vidimo se."

Nakon toga bez rjeći je izašao van.
(Ostala sam u šoku šta on trabunja nisi cura za mene ...za mafiju kojiii kurac! ŠTO SE UPRAVO DESILO, ne ma ja sanjam, ovo je sigurno san, Lana ovo nije stvarnost, što ču ja bez njega?)
Rasplačem se jer me trenutno duša boli ali i od sreće i od tuge.
Uzmem veliku vreću koju je ostavio pored kreveta.
Prvo sam naša zamotanu sliku u okviru, kada sam ju odmotala suze su mi potekle još jače. Bila je to slika s jedrilice ono jednom kada sam tek došla kod njega, pa još 5 slika kako smo se glupirali po dučanu, kako kuham kavu u njegovoj potkošulji a on se pored mene belji, kako smo zgodno sređeni za proslavu 50-te godišnjice njegovih roditelja, ja u vili zamišljeno ispijam piče a on se smješka, naš prvi let avionom, razna mjesta koja smo posječivali.....
Ispod toga je bila jedna haljina, znala sam čim sam ju primila u ruke to je bila haljina u kojoj me odveo na večeru prije proslave, plakala sam postajalo je stvarno teško. Naišla sam na sliku gdje ležim u bolničkom krevetu a on se smije pored mene, glupira se mojim rukama, crta mi brkove i slika mene u kolicima kako jedem nuttelu dok gledamo tv, igranje igrica.
Na dnu su bili moji omiljeni slatkiši, bounty, kokos čokoladice, keksići, kokosovo mljeko-shake, puding od kokosa, peciva, krosani s nutelkom, čokoladice s bjelom čokoladom i malinama, moto keksići, voda s okusom, gumeni mix bombona, namazi i prutiči od kokosa, koktel.
Sve sam izvadila i našla sam kovertu, na koverti je bio zaljepljen medvjedić koji je u rukama držao natpis: "Ljubav, nema ničega kada je ne uzvraćena, kada nije obostrana"
Otvorila sam pismo i krenula čitati.

"Lana ovo pismo sam ti napisao još kada smo se po našem dogovoru trebali razići, sada sam ga samo nadopunio, opristi zato me nisi vidjela sve ove dane. Krenimo ispočetka, kada sis e prvi put zabila u mene tada sam se zaljubio u tebe samo nisam znao da je to takav jak i meni ne poznat osječaj, znao sam da te moram imati no na krivi način sam te uzeo za sebe zaboravljajući na dogovor da te odbacim tj. prodam kada mi ne budeš trebala. Na to sam zaborabio oprosti mi za tada. Kasnije su se desile grozne stvari mijenjao sam se doista puno no onu večer isto neću zaboraviti, onaj dječak nasao sam ga Lana i udomili su ga ljudi iz Madrida, na sigurnom je tu i tamo se čujemo naučio je nešto i govoriti. Tvoje razgovor s njime ostao je duboko u kom sjecanju, i nakon istene koju si saznala kada di otišla volio sam te ali znam da si i ti mene, žao mi je i nikada si neću oprostiti što sam ubio svoje vlastito dijete i tebi nanio toliku bol, iskreno promjenio sam se tada kada si otišla skroz, postao sam monstrum u odjelu, ima još nešto dok si ležala u komi sada prevario sam te, zvala se Louis trebao sam dobiti dijete s njome ali očito je moja božija kazna za sve što sam ti napravio tek na početku. Uvjek ču te voljeti i nikada te neću zaboraviti ali pušta me, što su dalje od mene to je bolje. U koverti je papirić nazovi ga čovjek će ti sve objasniti."

Pročitala sam pismo i shvatila da mi je majca već na topljena suzama, toliko je boljelo zapravo shvatiti da sam ga izgubila, uzela sam mobitel i zvala ga, zvala, nije se javio zvala sam adriana ni on se nije javio, zvala sam sve po redu od njegovih ljudi nitko se nije javio. Shvatila sam da je ovo oproštaj, zapravo...
Toliko sam plakala da od neizmoglosti nisam mogla ni govoriti.
Srce mi je puklo, bol je rasla..mrak!

MRAK

MRAK

HLADNOĆA

Evo zbog kašnjenja ide još jedan.

Pišite mi mišljenja (govorim obo po nezz koji put) inaće će biti sankcija. Stvarno ne morate plaćati ovo da bi čitali, je li Vam teško napisati mišljenje?

Hvala svima koji redovito čitaju i ispunjavaju uslove.
hausiic

Girl262812Blue

Emilii25

OPASNA MAFIJAWo Geschichten leben. Entdecke jetzt