Petnaesto poglavlje

399 10 0
                                    

Prolazi mi glavom kako je to samo izlika jer se ne želim zaljubit. (Sranje malena šta mi radiš) Priberem se pa uzmem kožnu jaknu i ključeve od Rimia (ime auta).
Ja sam strastven obožavatelj brzine, tako i živim, kroz život sam probao mnoge aute ali moj Rimi (Rimčev C_Two) je best, moja crna bebica! Vezan sam za taj auto dosta jer kad mi je god teško utjehu nađem u tom autu, sva ona sjećanja me smire i ponovno sam jači.
Izađem van i sjednem u auto teško dišući, sva sreća da sam pogledao napred, naglo sam zakočio, da nisam zgazio bi Lanu!
Izađem van i bjesan i ljut i zabrinut..
Denis: "Pa dobro hočeš li mi danas moždani sredit?!"
Ja: "Ne možeš me tretirati kao smeče, šta sam ja kriva, misliš da sam ja htjela sve ovo? Kakvo si ti ljudsko biće, ubijaš me i držiš me tu zatočenu kako neču pobjeći?!!"
Poslje mog ispada samo sam pala na pod gubeći tlo pod nogama...
(Jebote opet sam KRALJ ispao!)
Doživjela je živčani slom, mali ali i ja sam kriv djelomično. (Stvarno sam napravio dobar posao, više nije samnom, izbjegava me, par dana ima već 5 dana kako je tu i stalno se nešta dešava. Zbog sveha toga zabava je pomaknuta za neko prigodnije vrijeme. U međuvremenu smo se vratili u NY kako je sve bilo otkazano.)
Kad vidm da padne potrčim da ju uhvatim. Pali smo oboje ali ona je pala na moja koljena a to je najbitnije jer se nije povrijedila. (Izgledala je kao da spava, kao mala djevojčica kojoj je tata upravo završio priču..)
Denis: "Moram se naviknuti, oprosti. (Dosta je toga malena, naporna si!! Dovraga!)
Nije ni meni lako, zar misliš da je meni život med i mljeko? Nije, ni meni ni tebi ni ikom drugom. Samo ti to nikad nečeš shvatit jer si tolko razmažena da je to užas!!!
Da znaš kolko ja tereta nosim na sebi, tvoje krhko tjelo bi bilo u raspadu. Ne ignoriram te, vjeruj mi da pače ne želim da ti išta tu fali a jedno ću ti odmah obećati, odmah kad ova predstava završi vratit ću te doma majci i ocu ma gdje god to bilo. Može? Samo nemoj mi stvarati tolike probleme!"
Izderem se toliko glasno da su me uši zaboljele.
Primila me čvrsto ta ruku ne govoreći ništa samo je ronila suze, nije ni pisnula ni jecala ni teško disala samo je plakala. Uzeo sam ju u naručje i digao no nije mogla hodat u onom stanju. (Izgledala je strašno jadno, mrtvo, jednostavno umorno!)
Stavio sam je na prednje suvozačevo sjedalo zavezao joj pojas, ušao sam u auto i plan mi je bio odvesti ju na moje "tajno" mjesto.
(Tamo do sada nitko nije bio od svih žena s kojima sam spavao a da ne spominjem eskort dame ili bolje rečeno ima tu i kurvi. Povezali smo se, osjetim nešto što mi budi onaj ne poznat osječaj u meni!)

Ispričavam se što kasnim ali imam fosta obaveza i ne stignem sve pratiti.
Imate novi dio! Uživajte jer sljede obe male ali najljepše stvari.

OPASNA MAFIJAWhere stories live. Discover now