OPASNA MAFIJA

Trideset i drugo poglavlje

Otpratila me do auta i poželjela mi sreću.
Gledala je za mnom sve dok auto nije zamaknuo dalje od kuće, osječala sam tugu ali i sreću. Iapk sam s njom na kraju krajeva provela pola godine i 3 tjedna, toliko sam kod njih.
Došla sam na aerodrom JFK i smjestila se u avion među prvima. Još jednom sam pogledala kroz prozor razmišljajući o svemu što se ovdje desilo. Stjuardesa je došla do mene i dala mi je flašicu vode. Pitala me trebam li još što i krenula dalje. Gledala sam kako se ljudi ukrcavaju i na trenutak zatvorila oći (Denis....volim te.....samo u sebi, zavoljela sam sve tvoje mane, tvoj pogled, tvoje ruke oko moga struka, osjećam se tako zaštićeno! Ajde uđi sada, zaustavi me, reci da me voliš, molim te.....Denis....molim te!)
Otvorila sam oči iz kojih su mi lagano skliznule suze. Obrisala sam lice i došla je obavjest da polijećemo. Poletili smo, došla sam za oko 10 sati u Hamburg.
(Ne mogu vjerovati doma sam,u svojoj državi, vidjetiću sprijatelje, mamu, napokon.)
Ušla sam u prvi bus koji je došao i došla doma. (Home sweet home!!)

Moja mama je radila a nikoga nije bilo kod kuće jer je tata preminuo. Ja kako sam bila opljačkana nisam imala ključ pa sam ju sačekala u vrtu. Postalo je već hladno i bilo je dosta sati prošlo. Bilo je oko 6 sati i mama mi još nije došla doma, otišla sam u bolnicu da vidim dali je u nočnoj.
Na šalteru su mi rekli da je u ordinaciji sva sretna sam se uputila u ordinaciju. Jedva sam čekala da vidim mamu. Na vratima sam uzdahnula i lagano ušla u ordinaciju.
Ja: "Mama doš..."
Otvorila sam vrata i ušla u sobu, uhvatila sam moju mamu kako se drpa s drugim muškarcem. Taman su bili na pol goli,i ljubili se. Ovak nije ljubila ni moga oca, uzdisali su i ponašali se kao napaljeni tinjeđeri. Nije me primjetila več je nastavila s drpanjem. Izašla sam iz sobe pa i iz bolnice. Sjela sam na bolničke stepenice da razbistrim misli. To me je sve užasno povrijedilo i sjetila sam se osobe koja me je uvjek saslušala.

Denis: "Halo, tko je to?"
(Malena djevojčice! Toliko mi je laknulo kad sam ju čuo ali nisam mogao napraviti istu grešku.)
Ja: "Denis, ja sam užasno mi je, ovdje sam za sve mrtva. Nisam znala što napraviti."
(Molim te spasi me!!...)
Denis: "Dugo te nije bilo smiri se biti će bolje, oprosti ne mogu pričat na misiji sam."
(Žao mi je)
Poklopio je.
(Tužna sam i osjećam se odbačeno od svih na neki način, kad sam bila s Denisom imala sam život a sad kao da više ne postojim, zašto je takav. Ne mogu vjerovati! Sta si mislila glupačo, da te voli!! Ha daa!?)
S zadnjim novcem koji sam imala platila sam sobu u nekom motelu pokraj busnog kolodvora. Soba je bila u lošem stanju, prljava, ne uredna, bilo je hladno. Imala sam oko 100 eura i to mi je dosta za jednu do 2 dnevnice.

13 pregleda i idemo dalje! +3 na svakom sljedećem.
😊❤
Hvala Vam na ovako dobrim komentarima, sve vrste kritika i komentara prihvaćam,  svatko grješi treba vidjeti kako se može poboljšati.

Zbog toga DANAS IZLAZI NOVI DIO bez obzira na gledanost a sljedeći kada bude 5 pregleda na idućem.😊❤