OPASNA MAFIJA

Sedamdeset i peto poglavlje

Robert: "Mogu te počeškati po leđima ali za intimno mjesto nisam siguran.

I tako sam čula teške korake a onda me Robi počeškao. Samo po leđima.
Denis: "Skini joj to s glave"
Naredio sam Robertu a onda ju je prestao češkati i lagano skinuo ono s glave, duga za razliku od prijre sada ravna i duža kosa, ljepo zlatno i čisto lice predivne oći i crvenakasta usta. Gledala su u mene.
Bila je preljepa i toliko mi je žao što se sve ovo mora desiti.

Kad shvati gdje je počne se otimati a Robert ju odmah čvrsto primi, okrenula je glavu prema njemu i poglala ga oni pogledom kako si me mogao izdati prebacivši pogled na mene vidio sam kako me mrzi. To me razljutilo otišao samo po djelove tjela njezinog sada već bivšeg muža koji je mojom zaslugom potpisao papire za razvod.

Donio sam sve i postavio ispred nje ona je gledala, gledala me kao najvećeg psihopata, nije ni svjesna u kakva se govna s onim kretenom uvukla i kolko je bila u opasnostu! Druge bi ih mafije poubijale ali prije toga jako, jako izmučile jer je kreten dugovao, jako puno.
Bacao sam dio po dio, a ona je imala lice kao da će umrjeti, bljedo, oči mutne. Srušila se je. Sve sam ostavio oprao ruke i došao do nje.
Denis: "Stari ovo rješi do kraja a urnu zakopaj u grob."
Robert: "Stari nije zavrjedio da ga se sječaju!"
Denis: "Roberte! Ovdje ja postavljam uvjet ako sam rekao da će dobiti urnu dobiti će!"
Uzeo sam Lanu u ruke i iznesao ju u topli boravak gdje je kamin već gorio, spustio sam ju na starijiu crvenu garnituru, donio jastuk i stavio joj ga pod glavu te ju pokrio debelom dekom da joj nije hladno.
Sjeo sam u fotelju pored nje.

Sjedio sam satima i uživao gledajući ju kako spava. Par puta sam joj dodirnuo lice. Spavala je na mojoj ruci i tako mirno da sam se bojao, bojao sam se da joj se nešto ne desi dok sam pored nje ovakav.
Kako sam ubio Adriana nisam imao svojeg doktora. Treba mi netko tko bi bio pouzdan.
Poslao sam poruku Saši da hitno dođe do mene.

Izašao sam na trijem kuće.
Došao je brzinom munje, čuo sam kočenje guma na šoderu a iz auta sa sunčanim naočalama je izašao Saša.
Denis: "Saša?"
Saša: "Šefe dobre sam volje oprosti.."
Denis: "Oprostiti ću ali moraš mi se odužiti!"
Saša: "Uff..aa... reci šefe?"
Denis: "Završiti ćeš medicinsku školu, treba nam doktor u ovoj grupi."
Saša: "Šefe ja sam završio za kirurga...."
Rekao je nekako plašući se moje reakcije.
Denis: "Zašto ja to ne znam??!"
E sada sam se zaderao, želim znati sve o svakome, a tako važnu stvar nisam znao.
Saša: "Šefe baš danas sam dobio diplomu...."
Rekao je to nekako nesigurno.

(Ohhhhh jebote koji sam ja sretnik!)

Pojavio se osmjeh na mome licu a Saša me s nevjericom promatrao.
Denis: "Ma dođi vamo da ti čestitam!"
Zgrlio sam ga muški i stisnuo mu ruku otišao sam po dvije neversink apple rakije. (Ma nema bolje!)

Ispili smo to prozirno a opet tako dobro piće na brzinu pa još jednu.
Nakon druge uveo sam ga u kuću i uspio je donekle provjeriti Lanino stanje. Dao jo je neki sedativ da joj se tjelo odmori.
Saša: "Mislim da si joj s ovime šefe jako naštetio, znaš?"
Denis: "Jebi ga, sada je kasno.."
Ispratio sam ga.
Vratio sam se u sobu i sjeo za radni stol, upalio sam laptop i odlučio se pozabaviti poslom.
Radio sam 6 sati bez prestanka i odradio sve za ovaj tjedan.
Ostalih 5 dana razmišljam da oženim Lanu, u 4 dana da ju pridobijem a 5 dan da se vjenčamo.
(Slatke misli a pomalo i luckadte motale su mi se po glavi..)

Čuo sam razbijanje stakla, nepomično sam sjedio i osluškivao, kada se nastavilo i sada uz dreku shvatio sam da se nešto dešava. Sada dotrčao sam na donji kat. Lana je pokušala pobječi a dečki su ju zaustavili.
(Curo...prestani, ja zbog tebe gubim sebe, daj več jednom vrati me u život, dopusti mi da budem normalan!)
Okrenula se prema meni a sve je stalo, samo su naše oči razmjenjvali poglede. Bio je to pogled pun tuge i nemoći a takv je bio i moj. Umorni smo obadvoje, oboje smo se iscrpili.