OPASNA MAFIJA

Deseto poglavlje

Na njezine riječi ništa nisam rekla samo sam se sabrala, podigla, okrenula i otišla u sobu. Ušla sam u sobu i briznula u plač pored kreveta, užasno me je boljelo kad me primio za vrat, osjećaj da ti nestaje zrak je nešto najgore što sam mogla osjetiti.  Toliko ima grub stisak. Zašto me svaki put uvjeri da je zao..suze su mi se sljevale još neko vrijeme. Podigla sam glavu slučajno da udahnem zraka i primjetila neku kutiju na krevetu. 
(ŠTO li je TO, za mene?) Obrisala sam suze i uzela sam kutiju, protresla i skinula poklopac. Sadržaj kutije je bio vrlo zanimljiv.
Sportski sat kojeg sam vidjela u centru bio je toliko lijep, imao je crni obrub i srebrnu traku oko sebe, pored toga u kutiji bila je i poruka u kojoj je pisalo : "Dali je to taj, nisi skinula pogled s njega a ja sam znao da ga moraš imati! PS. Oprosti za ovo danas, nisam te htjeo povrijedit." Uzela sam kutiju i otišla do Denisove sobe. (Smeče nisam mu ja kurva da me darovima kupuje, pička jedna! Sat je tako ljep, ali ne želim ga!) Uđem u nutra i bacim ktiju na njega dok je ležao u krevetu i čitao neku knjigu. (Hahaha..jbt tebi stvarno nije dosta, šta ja tebe moram mlatit da bi bila prostojna) odlučim ju samo mirno ignorirat, da se malo naljuti. Gledala me je ljutitim pogledom, iznervirala se i progovorila.
Ja: "Ja ti neću oprostit zbog ove gluparije!"
Okrenem se prem vratim izlazeći. Podigao je pogled s knjige i odmjerio me.
Denis: " Darovi se ne bacaju pogotovo ovako skupi. Očito su te tatica i mamica previše razmazili." (Bravo opet si ju rasplakao..)
Okrenem se i pogledam ga dok mi se oči pune suzama. Ništa mu ne mogu reći jer nemam riječi, toliko je boljelo... Izađem van i za lupim mu vratima najače što sam mogla.
Odem do sobe uzmem tenisice i vestu te odem do kuhinje. Ušuljam se u nutra, Mwrina je soba blizu pa da ju ne probudim, uzmem flašicu vode i izađem iz kuhinje.
Nikad prije nisam pokušala izaći izvan kuće ali nadam se da ću uspjeti. (Ovo radim pod cjenu života, ako me uhvati, neće biti tako blag....Mrwy mi je rekla da je dobar ali okretala je pogled od mene cijelo vrijeme...kako takav dečko može biti dobar a takav grubijan!?)
Hodala sam hodnikom i došla do boravka. Bio je to ogroman prostor s velikim zidom na kojem je bila polica velika s knjigama, dvije fotelje i veliki trosjed i veliki elementi na zidu a usred njih bio je ali stvarno ogroman televizor. Ušla sam u boravak i vidjela balkonska vrata koja vode u dvorište. Prođem kroz balkon do velikog dvorišta koje je savršeno simetričiki uređen, ima i veliki osvjetljeni bazen te stol i stolice na tereasi. Popnem se preko zida. Izađem na cestu te vidim grad iz daljine. Stavim kapuljaču na glavu i ruke u đepove te odem niz ulicu.
(Fuck, ne znam u kojem sam točno gradu i da li sam uopće u Norveškoj ili u nekoj drugoj zemlji)

Dragi moji! Hvala Vam svima koji čitate priču i želim Vam svima ugodan odmor uz šalicu kave i dobro štivo za pročitat.
Nastavite čitati da Vam što prije mogu nastavak napisati.