OPASNA MAFIJA

Sedamdeset i drugo poglavlje

Nakon što su otišli ušla sam s Ariom u kuću.
Moram priznati nedostajat će mi moj mangup.
(Oh! Od kud ovo moj!?)
Nedostajat će mi njegov korak, glas i sve ostalo.
Aria: "Ej mogu te nešto pitati sada kad nikoga nema?"
Ja: "Možeš valjda?"
Više je bilo kao pitanje nego odgovor
Aria: "Što ste sada ti i Deni? Ima li što među  vama?"
Ja: "Jesi li ti tog mangupa (mojeg!) upravo nazvala Deni?"
Izrogačila sam oči na ovo Deni.
Aria: "Šta, baš je slatko!"
Ja: "Ništa! Ali baš ništa, tu nije slatko!"
Aria: "Vidi Lana ne moraš biti ljubomorko, ja znam da osječaš nešto prema njemu."
Ja: "E pa u krivu si, ja i on smo bili samo prijatelji, ja prema njemu možda jesam osječala davno nešto, ali ja sam za njega oduvjek njegova malena igračkica!"
Izderem se na nju, a ona me u čudu promatra.
Aria: "Sada sereš! Dobro znaš da te voli! A u ostalo da si mu IGRAČKICA da li bi ti pomogao, da li  bi ti dopustio da živiš s njime a da on nema ništa fizički od toga osim troška!?"
Sada se ona izderala na mene.
Okrenula sam se s kolicima i otišla u sobu.
Ne mogu vjerovati!

6 MJESECI KASNIJE

Danas Denis treba doći iz Kenye, sretna sam jer zadnji put sam ga vidjela prije mjesec dana, kada nas je posjetio za Dan Nezavisnosti 5 srpanja, sada je kolovoz.
Ljeto je i baš je vruće iako mu to ne predstavlja problem jer je u Africi vjerovatno puno gore.
Spremam svoje kofere jer za 2 dana idem u Njemačku prebaciti neke dokumete i potvrditi Američko državljanstvo.
Moram ići i na sud zbog Mwry, ispada da sam zapravo postala jako bogata, ali za to do prije tjedan dana, kada me odvjetnik nazvao, nisam ni znala.
Obavjestio me je da kao jedini nasljednik iz moje obitelji dobivam cjelokupnu imovinu i sve što ide uz to. Ispada da me moja Ujina jako ali jako potkradala u životu, ne samo mene neko i moje pokojne roditelje.
(Već je 2 sata popodne i još ga nema pa gdje je on i zašto Robi ne zove! Šta ako se nešto desilo?)
Prekrižim ruke i počnem cupkati desnom nogom po pločicama dok gledam u bazen.
Osjezim ruke na bokovima.

Sada je 12 sati u jutro iz Kenye sam doletio tj. sletio evo upravo sada, moram u firmu rješiti nešto i onda idem doma. Jako, ali jako sam sretan što ću vidjeti Lanu, Robert mi je rekao da je počela hodati i da sada moraju paziti di je jer ih često zna zajebavati. Kaže da se ponaša kao neko djete.
(Pa morat ćemo mi to zločesto djete malo kazniti)
U svom naumu da kaznim Lanu s velikim veseljem mi je pomogao Robert taman prije nego što joj je javio da sam tu smislili smo plan kako će se danas kuća skroz ispraznizi i ostati ćemo ja i ona sami.
Sada završavam sve poslove u firmi i polako idem doma, sretan sam jer sam okružen s ljudima koje volim, s ljudima koji su mi odani, prijateljima, kolegama a na zadnjem mjestu okružen sam s novcem i znanjem koje posjedujem.

Ušavši u dvorište ville dao sam Robertu kljuć da uzme auto i ode negdje s ekipom van.
Ulazim u kuću tiho i dolazim u boravak, stoji u boravku i nervozna cupka nogom o pod.
(Ma daj!! Ovo je skrivena kamera! jel ona to ne može dočekati da ja dođem?!)
Tihim koracima joj prođem i dvojim se da li da joj stavim ruke na struk i obgrlim ju ili da samo čekam da se okrene. U jednom trenu moje tjelo se oduzme i moje ruke se nađu na njezinom struku.

Ja: "Ma šta!?"
Okrenem se i skoro se srušim, Denis, Denis me upravo primio za struk!
Denis: "Ništa htio sam te samo pozdraviti, nestašna!"
Ja: "P..Po..pozdraviti?!"
Ma jel me jebeš, zamuckujemm???
Denis: "Mislim da mucaš srce.."
Ja: "Denise!! Šta ti je, makni se od mene!"
Zapovjedim mu strogo ali onda me pogleda, ok zaboravite šta sam rekla, otopila sam se.
Oke sada buljim već...jebeno je zgodan.
Potamnijo je, njegove plave oći dolaze do izražaja još više. Kosa mu je narasla i postala je kovrčava.
Denis: "Ok..ok..mičem se!"
Uzeo sam jastuk sa trosjeda i pogodio je. Krenuo je rat tukli smo se i tukli jastucima a onda smo oboje pali na trosjed i pričali.
Denis: "I tako sve se ljepo završilo bolnica je poslala u razne zemlje natječaj za doktore a i dio sam poslao u Njemačku. Bolnica radi, vude se da du ljudi sretniji, zadovoljniji a i vjerujem da će imati bolje zdravstvene uvjete."
Ja: "Znaš ispao si jako divna osoba, mogao bi češće tako!"
Denis: "Dušo, ja sam takav zbog tebe. Činiš me sretnom a onda nisam gnjevan i ne mrzim sve oko sebe, da pače uživam u svemu što radim, sve je pozitiva!"
Ja: "Predivan si, šečeru!"
Denis: "Ozbiljno si me nazvala šečerom?!"
Ja: "Aaa šta ću! Kad si tako sladak."
Upalio sam nam film koji sam napravio dok sam bio u Keniji. Slike su stvarno fantastične bio sam po cjeloj istočnoj Africi ne samo u Keniji, čak sam bio i na Madagaskaru. Slike su bile preljepe i uživali smo gledajući ih. Zaspali smo na trosjedu.

Ujutro budi me glasno zvono na vratima, vjerovatno osoba, koja je zvonila je prestala jer ju je sluškinja pustila unutra.
Robert: "Oooo golupčići!"
Probudio me debil Robert!
Denis: "Koji ti je kurac pa probuditi ćeš ju!"
(Ček cek.....šta!? Lana spava u mom zagrljaju a ja sam u boksericama!??)
Robert: "Frende po tvom izrazu lica...vidim burna noć!"
Denis: "Nije! Ništa se nije desilo, samo smo zaspali.."
Lana se promeškoljila a ja sam se brzo digao i pokupio robu sa fotelje.
Denis: "Brate idem se otuširat i dolazim, uzmi pivo iz frižidera!"
Tiho ali ipak da me čuje sam mu rekao a onda sam se otišao tuširat, u jebote ona je fakat spavala pored mene, nije pobjegla.
(Koji kurac?)
Otuširao sam se a onda otišao do firme, kako me dugo nije bilo cjeli dan sam potrošio na posao. Bilo je oko 23 sata kada sam išao doma i odlučio kupiti hranu u Meku pošto dugo nismo jeli nikakvu ne zdravu hranu.
Prodavačica: "Hello what is youre order?"
Ja: "Let see, give me 2 double big mac, 3 coca-cola, 2 double bacon smokehouse burger,  4 large pomes,  2 orea ice-cream. That is all.
Prodavačica: "That will be 67 dollars, go to billing. Good night!
Pokupio sam naruđbu i uputio se doma. Kada sam došao sluškinja je baš odlazila.
Ušao sam u dnevni i zatekao Lanu kako pored svjeća, koje slabo ali dovoljno osvjetljuju prostor, čitala je knjigu.
Spustio sam vrećice na pult i nagnuo se rukama na kauč.
Denis: "Ej nestašna budeš ti došla ili ćeš i dalje buljiti u knjigu.
Okrenula je pogled a onda je primaknula ruku licu i shvatio sam.
Denis: Ej pa ti plačeš! Što se desilo?"
Ja: "Osječam se usamljeno..."

Na to se još više rasplače a meni meni se samo srce para od tuge jer je i ona tužna.
Preskočim fotelju i zagrlim ju, nije se otimala, nije me odgurivala već mi je uzvratila zagrljaj.
Denis: "Dođi kupio sam ti najdraži burgre i pomfri i colu.
Digla se je i obrisao sam joj suze a onda smo sjeli za šank i pojeli hranu te popili piće.

Denis: "Jesi spremila stvari za sutra dečki će te odvesti do moga aviona pa ćeš sletiti u Hamburgu.
Ja: "Hvala ti Denis ali ne želim, imam novce za kartu. Imam sve i ne želim te smetati a i naš dogovor.."
Prekinuo sam ju nisam to mogao slušati.
Denis: "Stani, čekaj polako curo. Nikome ne smetaš a ovo je i tvoj dom.
Ja: "Denise ovo je tvoj dom, moj dom je to prestao biti kada sam ušetala u njega a ja i ti.
Pa gle nikad neznaš što se može desiti ali svakako ću se odseliti."

Stićem zube želim ju sad jebeno zatvoriti s ostalim kurvam, iskažnjavti ju i onda ju uzeti.
(Smiri se , s njom treba igrati ljepo!)
Odlazim u tretanu u sklopu kuče i tamo provodim sati i sate. U 8 sati kada sam došao u kuču Lana je več otišla.
(Ehhhhh djevojko što si pred mene iz vedra neba pala, kud baš ti!?)

Pročitajte 71 poglavlje ko nije i zadnji fio uvažite.