OPASNA MAFIJA

Četrdeset i osmo poglavlje

Izađem van i pogledam ga. Bjesan je, sve su mu žile iskočile na vratu! Držao se za glavu i tako je plitko disao, lomilo me je to. No povratka nema, ubio bi mene i Davida da sazna istinu. Sigurna sam.
Ja: "Smiri se, nikada više neću biti tvoja, imam muža kojeg volim i s njim trebam dobit djete, djete Denise! Ovo djete je nastalo iz ljubavi, preklinjem te nemoj mi i to uništiti!"
Denis: "Da se smirim?!! Ti meni govoriš da se smirim!??? Kako se uopće usudiš obratit mi se sada? Ulazi u auto dok te nisam rastrgao! Kupljena djevojčice!!!"
Okrenm se i pogledam u daljinu...
(Ovkve stvari su one koje te podlo unište do kraja, teško mi je stvarno je. Ali denise nisli li si ti sam ovako napravio ha!! Jesi da kolko se ja sječam kretenu ti si kriv za sveee) glasi u mojoj glavi nikako da začepi.

Ja: "Ahhhhh.. D..Den..Denis!!
U tom trenu zabolio me trbuh, jaka bol me je skvrčila u mjestu, suze su mi navirale a zrak mi je iz pluča nestajao brzinom svjetlosti.
Denis: "To ti više na pali kod mene!"
Ja: "De..Denis..ozbilj..ozbiljno..vo. vodenjak!!"
Denis: "Šta!"
Okrenem se i vidim da se spušta niz auto, ispod nje je bila lokva vode..
Denis: "Drži se!!"
(Jebemu mater!!! Djevojčice!!! Ne mogu se ni naljutit kako spada!)
Ja: "Ahhh...boli mee!! Molim te! Pomozi mi!"

Uzmem ju u naručje i odnesem na suvozačevo mjesto ušao sam u auto polukružno se okrenu i nagazio gas do bolnice. Ovezao sam ju u privatnu bolnicu, te je odmah bila podvrgnuta tretmanu.
Prijevremeno je rodila, vjerovatno zbog toga jer sam ju toliko uzrujao, nešto sam u njoj pokrenuo. 
(Nisam mogao vjerovati da sam joj to napravio, da sam joj toliko naštetio. Kako, ako joj nisam bitan zašto se ovo desilo.)
Dijete je rođeno mrtvo, bila je u rasulu,slomio sam joj krila koja su tek dobila paperje.  Na pakostio sam joj opasno no to nije prvi put, žao mi je stvarno je no nisam mogao ništa napraviti, djete je umrlo.

Med. Sestra: "Gospodine ima li gođica blisku rodbinu, dali ste Vi otac?"
Denis: "Da ima muža, on je otac ja sam ju pokupio s ceste, ne poznajem ju i da pošaljite mi račun na meil. Ja ču platiti cjelokupi tretman."
(Da....ima..muža s kojom sam to gorčinom u ustima rekao, to sam trebao biti ja! Jebemu mater Denise! Ti si trebao biti na njegovom mjestu, Lana je trebala s tobom imati sretnu obitelj, znaš si ju idijote dovraga pustio i na sve to nisi se mogao odmaknuti od nje zbog navodne ljubavi....)

Med. Sestra: "Sretnica, ne bi to učinio svaki stranac. Dobro kontaktirati ćemo njezinu obitelj."
Denis: "Novac je samo papir gospođice s toga on mi nikada neće biti problem! Hvala Vam, ugodan dan."
Sestra me odmjeri pa ode na šalter i donese mi papir, potpisao sam ga i otišao. Nisam se vratio do nje, otišao sam. Dovoljno sam učinio jedino što još mogu je nestati. Zauvjek!
Prije nego što sam zauvjek otišao napisao sam joj pismo i ostavio ljupkoj djevojci u lokalu.
Ahhhh...Lana, nadam se da češ mi jednoga dana moći oprostiti. Žao mi je stvarno je, nikada nisam mislio to napraviti, volio sam te no znam da me prezireš, ovo je zbogom s moje strane vrjeme je da te pustim da dišeš svojim plućima bez zagađenog zraka. Nismo mogli imati sve što sam želio da imamo, nismo uspjeli. Još jednom nadam se da ćeš smoći snage da mi oprostiš.  Kada i ako se to ikada dogodi obečajem ti promjeniti ću se, za tebe to bih napravio. Žao mi je što nisam ja otac tom djetetu, žao mi je što ti ja nisam muž, žao mi je što nikada nećeš biti moja voljena, jer pored mene je opasna mafija. Ali ti i dalje usprko svemu moja voljena.
Osječaji su tu neprijatelji, jedino prema tebi sam ih razvio ali  sam ih pokušao suzbiti. Pogledaj što se desilo....žao mi je želim ti svu sreću u životu. Oprosti mi nekada. Ako smogneš snage.

6 MJESECI KASNIJE

Poslje toga nisam ju vidio niti čuo oko 6 mjeseci.
Jedno popodne sam sjedio u uredu i rješavao papire oko neke firme koja je propala a ja sam ju kupio i proširio svoju. Imao sam puno posla jer u zadnjih mjesec dana stvorio sam svoje carstvo i time postao jedan od 5 triliardera u svjetu. Moja mafija također je pod paravanom tvrtki cvjetala, postali smo jedni od najopasniji, najopreznijih, najuspješnijih mafijaša u  S i J  Americi te svugdje u svjetu.
  Nije prošao dan a da nisam žalio za time što se desilo. Htio sam nestati ali nisam ju mogao pustit takvu krhku u taj grubi svjet. No opet nemam više osječaja za nju, nestali su. Izbrusao sam ih. Nanosio sam si tešku bol ali vrjedilo je, uspio sam.
Jedno vrjeme sam ju dao pratiti, ne znam da li je to više iz žalosti jer je zbog mene izgubila dijete ili tako želim maknut sa sebe osječaj krivnje. Nikada nisam mislio biti takav monstrum, niti sam to želio ali tu je ona famozna rečenica.
/Jebi ga druže desilo se.../

Dignem se iz udobne stolice i uzmem viski sa stolića, usipam u okruglu čašu i odem u minibar po led. Izgleda kao sef samo je to zapravo bar u kojem se hlade moja pića. Ako neki klijent ne može razumno razmišljati imam i malu oružarnicu u uredu. Život mi je stvarno postao sve ono što sam oduvjek sanjao, istina jako puno sam se izložio radu i riskirao dosta, uspio sam zahvaljujući jakom mentalitetu i velikoj želji za uspjehom i upornošću.
Pogledam kroz velike prozore širom sobe a pogled mi padne na Los Angeles, s guštom ispijam i zadnji dio svog pića.
(Ehhh..Denise kako uživaš...Nešto ti fali, sam si, bez ikoga da te voli, novac nije napravljen da bi pružao ljubav) Onaj šugavi glasić opet propjeva...

Skoro je 6 sati i ne da mi se više raditi. Zatvorim laptop i stavim ga u ladicu te ju zaključam.
Kad krenem izaći otvore se staklena vrata a na njim stoji.......ona....... Lana.
U tom trenu sve je stalo, izgledala je stvarno drugčije, Imala je dužu kosu nego kada sam ju zadnji put vidio, nosila je crne hlače i prekrasnu bluzu koja je bila bjele boje i imala je smeđe medvjediće na sebi, mnoštvo njih.
U drugm trenutku zaplakala je i onda izvadila pištolj.

Repetirala ga je na prema meni.
Denis: "Lana....spusti to! To nije igračka! Djevojčice kao ti to ne nose sa sobo.!"
Zaderm se a ona jednom rukom primi pištolj a drugom obriše suze.
Gledam ju hladno, bez ijedne emocije. Povrjedio sam ju a sebe natjerao da ju prestanem voljeti, možda jedino nju nikada neću prestat voljeti. Onoga dana kad je zbog mene izgubila djete stari, dobri Denis je umro, to ne zrelo djete u meni je umrlo. Postao sam kao otac, hladan, odlučan, tvdoglav još više, ozbiljan, krut, antipatičan i preuzeo sam posao koji mi je postao najvažnija stvar.
Došla je ona i sjebala sve to u trenu.
(Zašto me ne pustiš na miru više!!! Prekini me progonit Lana! Jebemu sve!)
Nakon onoga nočima nisam spavao.
Ja: "G.a....de jedaan! Ub..ubio si ga! Zašto! Zaštooooo, reci mi!! Ubio si mog sina!!! Zaslužuješ patiti!!! Ne samo to! Zaslužuješ gorjeti u paklu! Umri! Odvratan si!"

Plačem i sve mi se stvarno magli pred očima, ruke mi se tresu, razum mi se gubi.
Kad krene prema meni krv mi se zaledi i krenem u natrag, ima jak gard, promjenio se.
Zgrabim joj pištolj iz ruke i drugom rukom ju jako primim za podlakticu i povučem za sobom, bacim ju u stolicu pored mog radnog stola.

Bokić ekipa kao što vidim niste aktivni ovih dana, znam nekima je vjerivatno počela škola
(Ovaj moj klinjo se zabio u knjige😌🤣🤣) sretno Vam svima u sk, uvjek imate vremena pročitati ako se doista zainteresirate.

/Tako je i s ostali stvarima, sve možete ako dovoljno jako želite/ blackhoky

10 PEGLEDA I IDEMO DALJI, SADA ZA OZBILJNO😄🖐😊

Očekuju Vas napete epizode...