Sedamdeset i sedmo poglavlje

143 4 0
                                    

Uspjela sam ga povesti do auta a onda sam ga naslonila na haubu. Otvorila sam suvozačeva vrata i otišla po Denisa, smjestila sam ga na suvozačevo mjesto i ušla u auto.
Auto je jednom rječju bio bomba kako iz vana tako i iz nutra.

Denis: "Automatic je. Znaš to voziti?"
Ja: "Znam i to i s mjenjačem."

Stisnula sam gumb i auto se upalio, asistentica nije prepoznala moj glas pa je komande ipak morao odraditi Denis. Uputili smo se do najbliže bolnice a on je namjestio auto da sam vozi. Mogla sam sjediti prekrštenih ruku a auto je sam vozio.
Stvarno cool ali i zastrašujuće. 
Tu i tamo sam primila volan kako bi auto, valjda, znao da sam tu.

Asistentica nas je obavjestila da dolazimo za 3 minute a onda sam prebacila na mood da ja upravljam autom.
Stali smo pred prekrasnu bolnicu, izgledala je tako moderno u toj bjeloj boji i sva u staklu a imala je tako preljep vrt i prilaz.
Denis: "Ne moraš se mučiti s parkiranjem, on će se sam uparkirati."
Polušala sam ga a on je pritisnuo neke tipke i auto se sam uparkirao i to bolje nego da sam ga ja parkirala. Kada je zapištao da je gotovo ugasila sam ga i izašla van, nikada se u udobnijim naslonjačima nisam vozila.
Otišla sam do Denisa i izvukla ga.
S njime sam otišla do ulaznih vrata gdje su ga preuzeli doktori.

9 TJEDANA KASNIJE

Danas su me nazvali doktori, kada dolazim u posjetu, da mogu pokupiti pacjenta jer je pušten na kučnu njegu. 

Nakon što sam ga ostavila s doktorima sjela sam u čekaonicu i sačekala, imala sam priliku pobječi ali nisam to željela. Kolko god me povrjedio s onim što je napravio Teu opet ga nekako volim... jer... nije...... iskvaren prema meni. Znam zvuči ludo i možda ja jsesam luda nakon svega, ali taj dečko je dobrica u duši,
Stvarno je i ima nade da opet bude takav.
Doktor me pitao znam li nekoga sa krvnom grupom AB-.
To je najrjeđa krvna grupa i trebalo je hitno naći donora. Ni više ni manje pitali su me koja sam ja grupa, ja stavrno ali stvarno nisam znala koja sam krvna grupa jer mi nikada nije trebalo. Nakon vađenja krvi koje jako mrzim dobila sam nalaze, bilo je jako čudno.

Donor je nađen!

Doktor je viknuo kada je čitao moje nalaze, isprva nisam mogla vjerovati da sam ja taj donor i da ću ja njemu spasiti život,nisam bila sigurna kako postupiti, što reći!!
Onda u realnost me vratio nimalo bezbolan ubod velike igle kroz koju je medicinska sestra uzela krv za Denisa.

Nakon pola sata, stiskanja loptice, napunila sam vrečicu i pol a to je bilo dovoljno.
Osječala sam mučninu i bilo mi je loše ali ne kao njemu. Doživio je kolaps, živčani slom, napadaje razno razne i tako u nedogled.
Nakon par dana opet sam mu dala još vrečicu krvi.
Danas taj denis ljubi pod po kojem hodam, od kako idemo ja i on kod psihologa jako puno toga smo rješili i shvatili kako jedan drugom, i samo mi, možemo zalječiti nastale životne rane.

Denis i ja za sada samo se dogovorili da ću se ja brinuti za njega dok mu ne bude bolje a onda ćemo vidjeti što dalje. U svako slučaju okrenuli smo novu stranicu naših života i izbacili sve ono staro što je postojalo.

Rano je, dignula sam se oko 6 sati a vani se sunce još skriva iza oblaka, prekrasan pogled pada mi iz moje sobe na predivnu gustu šumu.
Okrenula sam se i zavrtila u krug, ovo je moj raj.
Soba je  sadržavala jedan veliki king-size krevet kao što ima i denis ali u visokom bjelom sjaju kao i ormarići povezani s krevetom, na krevetu su bile plahte bjele boje i poplon bjele boje, madrac je napravlje od aloavere i dormeov je, bjele boje. Jastuci su obavezno pernati, 3 ogromna prenata jastuka samo za mene i razni jastučici u bež boji manjih veličina, preko poplona prevučena je bež deka. Pored vrata ulazi se u zasebnu sobu koja služi kao garderoba. Da ne pričam kako je puna sa svim modnim i skupim markama koje sada, iako ne želim, nosim jer imam kodeks odjevanja uz Denisa. 
Nikada nigdje ne smijem izaći ne sređena.

(Iako to pravilo često kršim!)

Razne stvari od dugih haljina do raznih topova, od minica do svih vrsta hlača i hlačica, od tenisica skroz do čizama, od nakita do sešira i ostalih stvari.

(Nepotrebnih gluposti po meni, jer budimo realni nikad nisam izigravala damicu koja ni prstom ne zna mrdnut ili ima noktiće kojima ne može ništa, šteta majko, šteta što si i to dopustila..)

Odmah do zida je radni stol i stol za šmikanje s velikim ogledalom i jabučica lampicama, to kada u palim pogasim svugdje svjetla i još stvarno jako svjetli. Na suprot toga je jedan ormar u kojem je kozmetika ali svih baš svih vrsta od najskuplje do skupe šminke, maski za tretiranje lica do skin care djela. 
U kupaoni se nalazi bjeli tepih, te tuškabina od stakla, kada koja ispod sebe ima kamenćiće, wc, umivaonik i police u kojim stoje četke, četkice, česljevi i ostale stvari za česljanje, kozmetika za njegu kose i proljepšavanje svih marki, preparati za kosu, razni aparati za uređivanje kose, higinenska kozmetika, ulja, šamponi, gleovi razno razni i ostale gluposti.

Sobu sam prepunila sukulentima i zelenim biljakama a poseban dio, do panoramskih przora sam ostavila kao kutak za čitanje. Imaju 2 bež relax stolice i stolić na kojem stoji neka biljka i najčešće moja kava.

Polica s knjigama prekriva jedna dio slobodnog zida a druga moje radove i nacrte.
U radnim stolu postoje ladice u kojima se nalazi aparatura za crtanje, u drugoj razne bojice, tempere, pastele i ostala art oprema.
Na stolu su 2 bež teglice a u svakoj pokoja olovka i držać papira pored, u sredini je računalo.

Uživajte!

OPASNA MAFIJAWhere stories live. Discover now