Ako u životu ne razmislimo o svojim postupcima možemo se dovesti do ruba provalije..tad padamo. Dali je to kraj?
Hoće li se Lana i Denis spasit iz ove?
Da li je to uopće moguće..?
-nastavite čitati, samo je jedan način da saznate tko pobjeđuje? Nova...
Dugo smo šutile a onda sam odlučila prekinuti tišinu. Prišla sam Mwry i primila ju za ruku, ona je uhvatila moju i milo me pogledala. Ja: Molim te ispričaj mi od kuda ti ovdje, znaš da si sad moj anđeo čuvar?" (Lana, ova žena te spasila, glupačo dužna si ju bar saslušat!) Mwry: Hhahaaha, jao Lana nemoj tako, jako si mi draga normalno da ću ti pomoči kolko god mogu!" (Denise, dječaće kakvu si to curu pustio da ode, kako si pogrješio toliko!!?) Ja: "Sve mi reci može? Slušam te!" Žena je uzdahnula i pogledala me upitnim pogledom, kimnula sam a ona je počela pričati. Mwry: "Moj dragi otac je bio njemački grof a moja majka je bila doktorica u Hrvatskoj, našli su se tako što su zapeli na istom brodu na kojem su plovili ljudi zaraženi tuberkolozom. On kao kapetan a ona kao doktorica. Zadivilo ga je kako pomaže ljudima i kako sve prihvaća jednako i s velikom dozom ljubavi, vjenčali su se nakon godinu i pol. Rodile smo se ja i moja pokojna sestra. Teško mi je o tome, moja sestra se rodila mrtva, a ja sam nekim čudom preživjela. Moja majka i otac nikada nisu pretjerano govorili o tome, govorili su kako to nije bitno i da sam im samo ja bitna, govorim ti to jer znam što je gubitak." (Možda je bolje da ne znaš istinu..) Ja: "Znam to poznajem, osječaj odbačenosti jako dobro, vidiš moja majka nikad nije imala roditelje bila je siroče." (Di li je moja majka sada, zašto je ono napravila mom ocu,iako je umro nije to zaslužio. Ne tako brzo, smiri se lana, ne sada!!) Ženica je ustala i stavila čaj na štednjak, popile smo svaka po šalicu toplog čaja i još razgovarale, o mojem ocu, majci, o mojim osječajima prema Denisu, o njezinim korijenima... Mwry: "Možeš ostati kod mene koliko želiš, imaš mene a ja tebe očito... laku noć na kauču ti je deka i jastuk." Ja: "Mwry još nešto nikad te nisam pitala dali se ti zoveš bas Mwry?" Žena je zastala i pogledala me dubokim pogledom, uozbiljila se je, osječala sam hladne trnce.. Mwry: "Malo ih zna moje ime, puno ime mi je Marinell. Marinell Stöstweryer." (To ime se odavno ne koristi, što ako netko sazna, Bože toliko ga dugo nisam izrekla) Ja: "Ljepo ime Marinell!" Mwry: "Kasno je moram na počinak." Žena ode iz sobe, dok se penjala niz škripave stepenice zvonilo mi je to prezime, negdje sam ga čula. (MA sigurno sam to iz povjesti čula ipak su grofovi ili iz knjiga, da sigurno je tako!) Uzela sam plahtu i navukla na trosjed, stavila sam jastuk i poplon. Otišla sam u kupaonicu i presvukla se u mekanu, svilenkastu, dugu piđamu. Legla sam na trosjed i ušuškala se.(Fali mi, da me barem Denis sada može ušuškati..) Razmišljala sam i ležeći na trosjedu zaspala.
Specijalo izdanje 2.
MERRY CHRISTMAS❤🎄
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
