Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETED

Chapter 14 ~ I'm comming

Oprostite na greškama. Ovaj nastavak posvećujem svima koji su komentarisali prošli. Ljudi:kometarišite! Želim vaša mišljenja! Ly! :*

Avery Cooper POV

"Smiri se! Šta se desilo, Veronica, ništa te ne razumijem?! Prestani jecati do đavola!" govorila sam pokušavajući nadjačati njen glas preko mobitela, ali se to jedva dešavalo.

"Ja... Av-Avery, roditelji su sinoć bili budni kad sam došla, a znaš koliko su oni strogi! U ostalom, sigurno znaš i da im se nisam ni javila da idem bilo gdje! Namjera mi je bila ići sa Ian'om u klub nakon posjete tebi, ali nema veze, šta je bilo, bilo je. U glavnom sam ti pomogla, a sad te preklinjem da ti pomogneš meni jer sam u kazni! Ne znam šta da radim!" govorila je mucajući kroz jecaje.

"Smiri se i reci mi šta se tačno dogodilo!" naredila sam joj.

"Pa oni su bili budni i zatekla sam ih bijesne kao pse kad sam se vratila. Pokušala sam se opravdati rekavši im da sam otišla kod Mirande-" prekinula sam je.

"Ko je Miranda?" iznenađeno sam upitala.

Kao da već gledam kako prevrće očima dok govori "To sad nije bitno!"

"Reci mi!" zahtijevala sam.

Neko nam je ljubomoran?

Ah, vidim da si se vratio. I ne, nisam ljubomorna nego zabrinuta za svoju prijateljicu! Moram znati sa kakvim ljudima se druži!

Da, da...

"Ma jedna prijateljica. Uvjeravala sam ih da sam bila kod nje da joj pomognem za novo gradivo. Bilo je pet sati ujutro, naravno da nisu povjerovali! Nije to jedini razlog."

Uzdahnuvši sam protrljala dlanom čelo mršteći se "Hoćeš reći da ima još?"

Mislim da sam dobila glavobolju.

"Daa! Vidjeli su Ian'a kako me ljubi ispred auta! Znaš, on me dovezao kući!" rekla je to u fazonu 'zar nije očito'. Bože... "Ne znam šta da radim!" histerično se proderala.

Napravila sam bolan izraz lica osjetivši itekakvu bol u desnom uhu. Ugh!

"Ne mrdaj nigdje. Dolazim!"

"Ma nemoj! Sve i da hoću-- ne mogu! A znaš zašto?" nije mi dopustila da išta kažem već je nastavila "Jer sam u kazni! Zato te i zovem! Da mi pomogneš!"

"Joj, prestani se derati i plakati! Histerija ne stoji osobi kao što si ti, tako da: prestani histerisati! Dolazim!" prekinula sam vezu.

Lakše reći, nego učiniti. Kako da dođem do nje sad kad sam i ja u kazni?!

I sad ti histerišeš, ali moram priznati, tebi to stoji.

Oh, pa baš ti hvala glasiću.

Iskreno govorim! Pomaže ti da budeš prava ti i ljudima pokažeš da si zapravo luda.

Moronu!

___

Kad sam bila spremna, našminkana i u svom crnom "izdanju" hrabro sam koračala prema vratima gdje su stajala dva čuvara.

"Ne možete nigdje ići, gospođice! Zamolio bih vas da se vratite unutra." rekao je čuvar grubim glasom na šta sam se iritirajuće nasmijala.

"Sklanjaj mi se sa puta ćelavi!" izderala sam se hladno zaobilazeći njega i još jednog čuvara koji je zbunjeno gledao u mene, a zatim uhvatio moj lakat.

"Ali gospođice, ne možemo vas pustiti da odete! Tako nam je naredio gospodin Cooper. Molim vas da se vrat-" preknuvši sam ga ošinula pogledom.

"Ne zanima me! Imam hitan slučaj i moram ići! Nije moj problem, a i u ostalom, DAN je!" čvršće me uhvatio za lakat kad sam probala otići, a ja sam mu, unoseći mu se u lice sa ubojitim i divljim pogledom, dodala "Golim rukama ću te zadaviti ako me još jednom dotakneš! I otpustiću i tebe i njega, briga me što vam je George gazda, ja sam njegova kćerka i isto tako imam pravo da vam zapovijedam i vi me morate slušati! Sad ti dečko ljubazno savjetujem da me pustiš ako želiš zadržati svoj posao i tu ruku kojom me držiš!" siktajući kroz zube sam izgovorila gledajući ga kao da ću ga svakog momenta zadaviti.

Ne mnogo stariji od mene, mladić u crnom odijelu je oslobodio moj lakat njegovog ne baš blagog stiska. "Oprostite gospođice. Želim vam ugodan dan." čula sam njegov glas iza leđa dok sam hodala zavodljivo mašući kukovima i zlobno se cerekajući svom odlično obavljenom poslu. Stavila sam crne naočare za sunce jer je grijalo duboko uzdišući vazduh New York'a, grada koji mi donosi lijepa, ali i ružna sjećanja. Nasmiješila sam se kad sam ugledala svoju bebicu-moj crni BMW sa kojim ostavljam sve iza sebe da gutaju prašinu.

Veronica Henderson POV

Plakala sam i vrištala u jastuk ne znajući šta drugo da radim od silne tuge koja je obuzela moje tijelo. Nisam imala pojma šta me dalje čeka, ni da li ću više ikad vidjeti svog Ian'a.

Zamišljam da sam Zlatokosa koja je zarobljena i zabranjeno joj je da vidi svog princa.

Ti si kompletno izgubila razum, plavušo!

Što je najgore, ima smisla.

Ne, nema. Ne lupetaj.

Pusti me da u miru tugujem za svojom, kao da već unaprijed gledam, izgubljenoj ljubavi!

Čulo se zvono na vratima koje je prekinulo moje

...suludo?

...koje je prekinulo moje razmišljanje! Šuti više!

Nisam mogla vjerovati da je uspjela! Uspjela je! Sigurno je to ona!

Nakon galame koja se čula, zabrinula sam se. Čula sam Averyn miran i hladan glas, dok se moja mama derala na nju.

Ako se moja mama još jednom usudi reći da je Avery nevaspitana, ima da me čuje!

Otvorila sam vrata svoje sobe sasvim malo i nečujno da bih čula njihovu raspravu.

Avery Cooper POV

"Još jednom ću vam lijepo ponoviti gospođo Henderson" pošto si gluva matora kokoško "Veronica je bila sa mnom sinoć. Trebala mi je pomoć za školu i zamolila sam je da dođe."

Zapravo ni ne lažem. Pozvala sam je da dođe, samo ne zbog učenja, već da mi pomogne da pobjegnem.

"Ma nemoj reći! A zašto je ona onda meni rekla da je išla kod Mirande?!" mlativši kažiprstom po zraku ispred mog lica je govorila to žustro i odlučno.

"Gospođo Jennifer"uzadhnula sam, te se pakosno osmijehnula "i vi i ja dobro znamo da me ne podnosite, nećemo se sad lagati, zar ne?" nakrivila sam glavu u stranu kako bih joj dodatno podigla živac "Da vam je rekla da je bila kod mene, ni tada joj vaše kažnjenje ne bi omaklo. Zar nisam u pravu? Vi recite ako griješim." staloženo sam joj odgovorila.

Lice joj je poprimilo crvenu boju, od ljutnje, pa je iznenada lupila nogom od pod dižući obe ruke u zrak.

"A kako to onda da sam je vidjela da se ljubi sa nekim propalicom!?" izderala se na mene dok ja nisam ni trepnula. Naprotiv, podsmijavala sam joj se. Trebali bi vidjeti njenu trenutnu facu. Hahaha!

Uozbiljila sam se govoreći "Vi ne znate šta se stvarno desilo?" stavivši dlan na prsa sam glumila praveći se šokirana, a zapravo sam se htjela sama sebi smijati na sav glas.

Eto, to sve govori.

Ušuti!

"Ne, šta bih to tačno trebala znati?" prestala se derati pokazujući mi da sjednem na trosjed.

"Vidite" započela sam.

Nemojte me ubiti jer sam prekinula ovdje i nemojte me ubiti što nastavka nema 2 sedmice haha Ako vam se sviđa- VOTE! Ali komentari su mi važniji! Zato radije komentarišite. Love ya!
JelenaaStyles