Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETED

Chapter 49 ~ Play it rough

Ovaj video sadrži jednu žestoku Havery scenu. Feel free to watch it ;)

(A/N; JOŠ SAMO NEKOLIKO NASTAVAKA DO DRUGE SEZONE!)

'I love you like I've never felt the pain. I promise, you don't have to be afraid. Our love is even here to stay.'

-Havery

Nabacite po koji komentar dok čitate.

Avery Cooper

Zarežao je. "Ti!" Još jedna suza mu se skotrlja niz lice kad me pogleda pogledom punim mržnje. Ukočim se.

U sljedećem momentu ne znam šta me snađe. Harryjeve ruke se čvrsto nađu oko mog vrata, a on na meni.

Raširim oči i osjetim kako mi vazduh olako nestaje iz pluća. Pokušam se izboriti da mu kažem da prestane, ali mi nijedna riječ ne uspije izaći iz usta.

Zagrcnem se sopstvenom pljuvačkom. Pogledam ga u oči i stisnem mu ruke svojima, a on sada raširi svoje oči pune suza.

Stistak se olabavi, a ja udahnem vazduh punim plućima i stisnem postelju ispod sebe.

"A-Avery?" nesigurno promuca, a ja samo klimnem glavom nesposobna da išta izgovorim od šoka i bola u grlu.

On samo još jače zaplače i padne na mene. Ciknem i trznem se od straha, a njegov broj jecaja se poveća. Ovog puta mi stisne struk i glavu nasloni na moja prsa.

"O-o-opros-sti mi," jedva razaznam riječi i uznemirim se kad shvatim koliko je zapravo slomljen, u najlošijem stanju u kojem sa ga do sad imala priliku vidjeti. Potpuno skrhanog.

"U redu je," prošapćem i počnem mu polako prolaziti prstima kroz kosu, pa češkati gola leđa da ga smirim.

"Ne, nije."

Natjeram ga da podigne glavu. Njegov pogled i mene slomi. "Imao si noćnu moru, ja sam te htjela naglo probuditi, a ti si još uvijek bio tamo kada si otvorio oči. Mogu to razumjeti," pomazim mu obraz, a on odmahne glavom i ustane sa mene. Sjedne na drugu stranu kreveta nasuprot meni i nasloni se na malu 'ogradu'.

"Ne razumiješ," kaže mi.

Ustanem u klečeći položaj. "Onda mi objasni. Sigurna sam da mogu razumjeti," krenem prema njemu.

"Ne približavaj mi se!" podigne dlan.

Prevrnem očima. "Harry, ne budi malo dijete."

"Ozbiljan sam Avery," odgovori kroz suze.

"E pa i ja sam ozbiljna!" kažem. On se zagleda u zid iza mene, vjerovatno tražeći način da me ubijedi da je u pravu i da ga poslušam.
Ali prije nego što on to uopšte 'registruje' ja mu sjednem na noge i zagrlim ga. Svojim nogama obuhvatim njegov torzo i privučem ga k sebi.

On samo uzvrati zagrljaj i nasloni glavu na moje rame. Zagnjuri je u moj vrat, pa ga poljubi--na šta odmah zadrhtim.

"Znaš," započnem i prođem prstima kroz njegove lokne. Malo se odvojim da ga pogledam u oči. Uhvatim ga za bradu, nježno, i ostavim kratak poljubac na njegovim usnama. "Meni možeš vjerovati. Znam da se svađamo i sve, ali zaboravimo na sve to sada. Sjeti se gdje si stao sa pričom i konačno mi sve ispričaj. Vrijeme je," pređem palcima ispod njegovih očiju i obrišem još neke suze, ali se druge brzo nagomilaju. "Ne.." zatvori oči i uzdahne.

"Onda mi bar reci šta si sanjao," zahtijevam.

Otvori oči i rukama obuhvati moje lice. "Ne mogu to uraditi."
Namrštim se. "Zašto?"
Opet zatvori oči. "Jer je užasno," ionako hrapav i dubok glas od plakanja mu se slomi još više. Sažalim se i opet ga privučem k sebi, a on me stisne uz sebe još jače i opet zajeca. "Šš, u redu je. Niko te neće povrijediti. Noćna mora je gotova kovrdžavko, smiri se."