Chapter 59 ~ Who's crying now?

1.9K 124 36
                                    

Harry Styles

U meni se, zajedno sa tonom alkohola, pomiješa dosta različitih emocija odjednom. Iz tog razloga me zaboli sve iznutra, ali pod uticajem alkohola i adrenalina je uspijem zgrabiti i procijediti kroz zube: "Ulazi u kupatilo."

Pokuša mi se oduprijeti i napravi bolnu grimasu, te odustane kad shvati da neću popustiti.

Još uvijek je gledam u nevjerici ispred sebe. 

Do prije pet sekundi sam mislio da je nestvarna i odlučio stati ispred toaleta nekoliko minuta da se smirim, no kad je ona iznenada otvorila vrata i izašla, shvatio sam koliko sam bio u krivu.

Natjeram je da uđe u toalet i zaključam vrata za nama.

Ne znam da li da plačem ili da se smijem zato što je stvarna i stoji ispred mene.
Da li da je poljubim ili da se izderem na nju? 

"Zašto?" je sve što uspije izaći iz mojih usta.

Ona samo stoji i gleda netremice u moje oči, ali ne progovara.

"Znam da te ne zamišljam, možeš pričati. Ista fora ne pali dva puta kod mene," malo zapetljam jezikom, pa opsujem u sebi zbog toga. Osjećam se ranjivo kad ne mogu pričati kako treba u ozbiljnim situacijama kao što je ova.

Gledam je u oči, ali ona i dalje ne progovara. Primičem joj se za par koraka, ali ona stoji čvrsto na zemlji i ne pomijera se ni milimetar. Ne bih rekao ni da diše.

"Avery.." poželim reći nestrpljivo i strogo, ali to izađe tako tiho i slabašno iz mojih usta kad joj se približim veoma blizu.

"Kako znaš da nisam halucinacija?"

Prevrnem očima. "Jer je očito da nisi. Stojiš tu i pričaš sa mnom, a i dodirnuo sam te maloprije tako da znam da si od krvi i mesa," slegnem ramenima.

Odjednom se nasmije. "O jadan mali Harry," stavi ruku na bok i malo se nasloni ka umivaoniku.

Namrštim se i malo napućim usne. "Kako to misliš jadan ja?"

"Pitanje je da li ćeš se ičega sjećati sutra. Možda jesam plod tvoje mašte," opet me pokuša ubijediti.

Pomahnitalo odmahnem glavom."Nema šanse da bude tako. Jedna stvar će me sigurno ubijediti da si bila tu sa mnom i pokušala se poigrati sa mojim osjećajima i psihom," kažem.

Podigne obrvu. "Ma stvarno? A koja to?" kao zainteresovano upita.

"Ova," kažem i uhvatim je za struk, te je naglo povučem prema sebi. Ona me pokuša odgurnuti od sebe, ali je preduhitrim kad se moje usne nađu prislonjene uz njene. Srce mi skoči u pete kad nam se prsa sudare i svojim tijelom je poguram ka umivaoniku. Na svojim prsima osjetim kako joj srce brzo i jako lupa i to me natjera da se nasmiješim u poljupcu.

Stisnem joj bokove i ugrizem donju usnu, a ona ispusti uzdah zadovoljstva i otvori usta dovoljno da se moj jezik sudari sa njenim. Zastenjem i uhvatim je za noge ne prekidajući poljubac, a ona sama skoči i sjedne na mjesto između dva umivaonika, a ja uhvatim izraz svog lica u velikom ogledalu iza nje, ali je ne prestanem ljubiti zbog straha da možda i jeste plod moje mašte ili se možda ljubim sa drugom djevojkom dok zamišljam nju.

Otvorim oči i odvojim se od nje, a ona me zbunjeno i iznenađeno pogleda.

"Molim te reci mi da si stvarna," pređem palcem preko njene donje usne, a ona zažmiri.

"Da Harry. Stvarna sam," otvori oči i odmakne moju ruku sa njenih usana. "Sada me samo pusti da odem."

Nešto me stegne u prsima nakon njenih posljednjih riječi. Stisnem ruke u šake. "Zašto? Da se opet možeš ovako igrati sa mnom?" stavim ruke na ogledalo iza nje i približim se njenom licu. Ona se opet ne pomjeri, ali se zato nasmije, meni u lice - sada doslovno.

Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETEDWhere stories live. Discover now