Izvukla se iz najdubljeg "pakla" i jedva preživjela veliku izdaju. Srce je okovala lancem načinjenim od leda i zaštitila se od onog što svakog čovjeka čini slabim--osjećaja.
2 godine kasnije--ona je oteta. Njen otmičar je potpuni stranac za nju, a...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
E ovako narode: ovu priču piše jedna meni jako draga cura i iskreno vam preporučujem da je počnete čitati--nećete se pokajati. Ideja mi je odlična i NEMA VAMPIRA samo da znate!
Eto, sad možete čitati s mirom lol Uživajte! xoxo
--
Osjetim kao da imam natprirodnu snagu kad uspijem ustati bez ičije pomoći. Doduše, uz veliki bol.
Ne budi slabić.
Ni ne planiram, ali ne mogu poreći ili ignorisati bol.
Sama si kriva što si vozila u takvom stanju. Trebala si poslušati Harryja.
Otkad si ti na strani tog šupka?
Izađem iz sobe i ne ugledam ni Jason-a ni Joseph-a. Hodnik je prazan, na moju sreću. Kao da gledam: Joseph bi me zamolio da se vratim u sobu i legnem, ali sa druge strane – ne bih ga ni poslušala. Polako koračam prema kancelariji mog oca sa kovertom u ruci i ironija me sustigne.
Ulazim u kanelariju koju sad oduvijek mrzila, a sad se i sama nalazim u njoj zato što me najviše podsjeća na oca. Ironija.
Čim uđem, prisjetim se kako sam virila kroz ova ista vrata dok sam bila mlađa samo da vidim oca na kratko. Sjedio bi za istom foteljom kojoj sada prilazim. Sjednem u kožnu, udobnu, tatinu fotelju. Stavim bijelu kovertu ispred sebe na sto i ugledam 'TESTAMENT' napisano očevim rukopisom. Primjetim istu uramljenu sliku koju drži na stolu već 14 godina. Uslikana je nekoliko dana prije mamine smrti. Nalazim se između nasmiješene mame i nasmiješenog tate u haljinici sa velikim kezom na licu. Uzmem sliku u ruke, nasmijem se i pređem prstima preko maminih i tatinih lica. Vid mi se zamagli na pomisao da sam uistinu sama, nemam nikoga sa kim dijelim svoju DNK, ali brzo zatvorim oči i otjeram suze. Moram ostati jaka.
No uspomene nastave navirivati.
Flashback
Poslije napornog učenja biologije napokon odlučim otići po svog itekako napornog papagaja. Prolazim pored George'ove kancelarije i čujem ga kako se dere. Na koga? Skoro je ponoć pobogu ko bi mogao u ovo doba dolaziti u 'večernju' posjetu. Možda mu je to neka ženska? Prebolio je mamu?
Ma da, dere se na neku ženu sigurno.
Otkud znam? Ne oklijevajući ni sekunde, odškrinem vrata. Ugledam ga. Okrenut leđima, hoda po prostoriji i ne vidim sa kim priča. Da nije poludio pa priča sam sa sobom?
"Ti pokvareni manipulatoru. Ako samo staviš te svoje krvave, prljave, ljigave ruke na nju" Čujem ga kako prijeti nekome, ali ne razumijem ni riječ. Kao da govori kineski.
"Već jesam" Zgrčim se sva onako u sagnutom položaju. Tek sad ugledam spravicu na stolu. Styles je na zvučniku George'evog mobitela? ON?! Kako to da idiot od mog oca priča sa tim pederom? Pederom?
