Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETED

Chapter 37 ~ Fun

(A/N; Molim vas pročitajte obavijest poslije nastavka. Hvala)

Avery Cooper

Dok mi dan prolazi u dosadi, pokušavam shvatiti zašto bi me Harry uopšte oteo prvog puta. Nikada ga prije nisam vidjela u životu, niti mi liči na nekog iz moje familije. Dovraga, ne znam ni koliko ima godina!
Uzdahnem po deseti put otkad je otišao u neku 'Tajnu misiju' o kojoj nisam ništa razumjela. Niall i nije rekao dosta... Možda i jeste, ali za mene kao da je pričao japanskim jezikom. Moram pokušati izvući nešto iz njega kad se vrate, a ako ne uspijem uvijek mi ostaje druga opcija.

Pijani Zayn.

Pogledam na sat i shvatim da je tek 15:43 časova. Cijeli dan ne radim ništa, već samo hodam po hodnicima i tu i tamo ispijem po koju kap viskija da se ne pretvorim baš u potpuni nered.

Onda se dosjetim. Zašto ovo vrijeme bez Harryja ili bilo kog od njih trojice za vratom ne bih iskoristila za malo njuškanje? Možda i nađem nešto zanimljivo.

Kao na primjer...

Ideja mi sine u glavi, te brzo i spretno ustanem sa barske stolice i požurim se prema Harryjevoj sobi. Kada me samo nekoliko sićušnih koraka dijeli do vrata i kvake zbog koje ispružim ruku da je uhvatim i otvorim vrata i prije nego što je potrebno, osjetim nečiju ruku kako hvata moju u zraku i odmiče je od vrata i kvake. Na mom licu se ocrta očita iritacija koja me navede da glavu pomjerim u desnu stranu da bolje vidim koga ću dobro opaliti šakom.
Prvo ga odmjerim od glave do pete, ali ne na onaj način, već potpuno nezainteresovano i smoreno.  Ugledam nepoznatog crnokosog dečka ispred sebe. Moguće je da sam ga prije vidjela, ali ga se ne sjećam. "Kuda si to pošla?" upita me, a ja sklonim njegovu ruku sa svoje. "U sobu," odgovorim i glupavo se nasmiješim. On me odmjeri, pa i ja uradim isto. "Promjena taktike, je li?" nasmiješi se, a ja se zahihoćem. "Skloni mi se s puta," prostrijelim ga pogledom i odgurnem što dalje od sebe, te stavim ruku na kvaku. Baš kada pritisnem kvaku i spremim se da uletim u sobu, pa u Stylesov ormar da malo pronjuškam, crnokosi lik kog sam maloprije odgurnula me uhvati za struk i povuče nazad prema sebi.

A bila sam tako blizu! Do đavola!

Ovaj dečko ozbiljno razmišlja o tome da ostane bez glave. "Miči te ruke s mene perverznjaku!" udarim ga laktom u stomak, a on se savije i zamalo padne na pod. Okrenem se i 'očistim prašinu' sa sebe, te požurim nekoliko koraka prema sobi. Konačno otvorim vrata i glasić propjeva 'Aleluja' što me natjera da zakolutam očima.

Baš nisi odavno.

Kročim nogom preko praga, ali ubrzo zatim osjetim ruku na ramenu. Stisnem zube i pokušam smiriti disanje, ali ne uspijem. Uhvatim mu ruku i prebacim ga preko ramena, pa na pod, te mu zavrnem ruku i stanem mu štiklom na leđa. "Mislim da sam ti lijepo rekla da skloniš ruke sa mene," kažem mu, pa ga još malo pristisnem štiklom, a on se zakoprca kao riba na suvom i pokuša mi umaći, ali ne uspije. Osjetim se potpuno moćno i zadovoljno. Nisam uradila ništa slično ovom možda dvije ili tri sedmice!

Pa, to je onda novi rekord. - glasić prokomentariše.

"Kako se zoveš svinjo?" upitam, a on zastenje od bola. "Reci mi!" zategnem mu ruku, a on jedva izgovori "Raymond." Ja se nasmijem na sav glas. "Pa ti bi kao trebao biti zamijena onom," zastanem na sekund, pa se prisjetim, "Liamu," izgovorim njegovo ime strano i čudno, pa me uhvati jeza jer me njegov duh proganjao. Sva se stresem na samu pomisao na njega ispred mene, s pištoljem u rukama, ali se ipak malo zlobno nasmijem na glas kad shvatim da sam upravo sredila dečka koji mi je bio konkurencija. Ne ozbiljna konkurencija koliko vidim. "Šta će tek reći Harry kada mu kažem za ovo," ponosno se nasmiješim i mentalno pohvalim samu sebe. Ne treba mi mnogo do ulaska u tim. To što sam sredila svoju konkurenciju je jedna od najboljih stvari koje su mi se mogle desiti danas. "Neće ti povjerovati," Raymond progovori, a ja samo odmahnem glavom i pustim ga sa velikim osmijehom na licu. "Vidjećemo to još," kažem mu i uđem u sobu. No, prije nego što uspijem zatvoriti vrata, on mi saopšti: "Zanima me šta će Harry reći kad mu kažem da si ušla u njegovu sobu." Podignem obrvu. "Slobodno mu reci. Ja nemam problema sa tim, a nema ni on," namignem mu, a njegovo lice se potpuno snuždi što kod mene izazove još jedan zloban smijeh koji ne suzdržim u sebi kad mu zatvorim vrata pred nosom. 

Samo što uđem u kupatilo da se malo osvježim, operem ruke od Raymonda, popijem malo vode i predahnem, te da malo uživam u činjenici kako sam pobjedila protivnika, začujem zatvaranje vrata sobe.