Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETED

Chapter 25 ~ Does anyone forgets?

I let it fall, my heart, and as it fell you rose to claim it. It was dark and I was over, until you kissed my lips and you saved me.

But there's a side to you that I NEVER knew, never knew, all the things you'd say they were NEVER true, never true

And the GaMeS you'd play you would alway WIN!

/Havery/  (ship ime?)

Ili:

avery + harry: arry, avry, avrry, aharry, avarry, averry, averyry, avharry, aveharry, averarry, averyrry, averharry

harry + avery: hary, hery, hvery, harery, havery, harrery, harryry, harvery, haravery, harrvery, harravery

-Vi birate :D

---

Author POV

Da li iko zaboravlja? 

Ljudi kažu: ''samo zaboravi'', za neki loš događaj koji se desi u životu, ali: da li mi to zapravo možemo zaboraviti?

Odgovor je NE.

Zašto?

Zato što naša psiha jednostavno ne može zaboraviti nijedan događaj koji nam se desio i ostavio nam veliki teški emotivni utisak, a i to se sve odražava na psihu. Mi možemo trošiti vrijeme na druge nebitne stvari, neke sitnice ili druge velike, bitne stvari u životu, ali negdje u podsvijesti i dalje leži taj događaj koji nam je obilježio jedan period života. Možemo sanjati nešto što nam se desilo davno u prošlosti. Nešto što smo navodno davno zaboravili? Doduše, tih događaja ima više (zavisi od starosti osobe) i postoje različite vrste.

Dakle, moj zaključak je da ljudi nikad ne mogu zaboraviti.

Ono što je učinjeno-učinjeno.

Ono što je rečeno-rečeno je. Možeš povući riječ, ali ona se čula jasno i glasno i neće se zaboraviti bez obzira koliko se ti kasnije kajao zbog toga.

Čovjek može oprostiti, ali zaboraviti... to je naprosto nemoguća misija.

---

*Avery Cooper POV*

Zarobljena. 

Opet.

I to zbog koga? Mislim da je to i suviše jasno.

"Mike, da li su se vratili?" upitam svog novog ''čuvara'' koji trenutno zamjenjuje Nialla. On me samo pogleda i odmahne glavom. "Vidim baš voliš pričati." prokomentarišem, a on samo slegne ramenima. Iskuliram ga i sjednem na stolicu. Mogli su me makar odvesti u sobu u kojoj sam prije bila, a ne ovako da se lomim na ovoj stolici u hodniku. Gdje je tu humanost?

Došla si u svijet kriminala i očekuješ humanost?

Hvala ti što me tješiš.

"Možemo li bar otići do bara da popijem piće?" pogledam u Mike'a, ali shatim da ne stoji na istom mjestu. Stoji tačno sa moje desne strane. "Šta je? U šta gledaš?" upitam hladno, a on opet slegne ramenima. Veoma komunikativno i zrelo s njegove strane. "Zajebi ti ovo. Ja odlazim druže." kažem mu i krenem prema baru. Okrenem se kad shvatim da me on uopšte ne prati. Još bolje.

Sjednem na barsku stolicu i zgrabim svoj omiljeni viski sa stola. Pogledam po stolu ne bih li ugledala čašu, ali onda samo slegnem ramenima i počnem piti viski onako iz boce.