Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETED

Chapter 30 ~ On my mind...

Pjesme za nastavak:

Jessie J - Flashlight

Imagine Dragons - Demons

OneRepublic - Secrets
---
Odlomak iz Averyine knjige "Ljubav ili osveta" :

Novi dan. Da li to znači da će možda, ali samo možda biti bolji od prethodnog?

To pitanje je samo za ljude koji imaju manje briga nego ja. Kada si u zarobljeništvu baš sve je drugačije. Misliš samo na razne načine kako da pobjegneš ili zašto si baš ti taj koji je zarobljen... Zatim dolazi faza u kojoj želiš početi vrištati i kriviti sve osim sebe jer te nisu sačuvali od velikog zla koje te zadesilo. Poželiš se čak i ubiti jer sam sebi nisi vrijedan ni sposoban za život. Započneš razmišljati o raznim načinima kako da sebi okončaš muku koju ljudi nazivaju životom, ali se onda podsjetiš da svakako nema života u zarobljeništvu i neznanju o stvarima koje se vežu sa tvojom otmicom kao tanke zapetljane niti koje tek treba postepeno otpetljati. Ali onda se upitaš: Da li je to vrijedno da oduzmeš sebi život i skratiš muke? Ili da podigneš bradu, nastaviš sa glumom i nastaviš se boriti kako bi saznao istinu, pa možda čak i oduzeo tuđi život?

U tom momentu sam htjela saznati istinu, ali da li su Vam kojim slučajem poznate riječi istina boli?
Jer sam sigurna da, samo da sam znala koliko jako će me cijela istina opeći, okončala bih svoj život bez ikakvog premišljanja.
---
"Mama, možeš li ostaviti taj laptop bar na sekundu i pomoći mi sa zadaćom?" meni najmiliji glas ispuni uši i osmijeh mi se proširi cijelim licem. Odmah zaklopim laptop, ustanem iz ležećeg položaja i pođem u kuhinju. Tamo zateknem najdraže biće koje mi znači cijeli svijet. Čim mu priđem s leđa, pokvarim mu frizuru, a on zakrešti: "Mamaa!" Ja se nasmijem od srca i poljubim ga u čelo, a on se malo smiri. "Šta je bilo? Da nemaš zakazan nekakav ljubavni sastanak, a za koji ja ne znam?" namignem mu, a on popravi frizuru. Šmeker na oca. "Sve i da imam, nema šanse da tebi kažem." kaže sav ozbiljan, a ja se nasmiješim. Iako je sedmogodišnjak, izuzetno je inteligentan i pametan. U školi napreduje brže nego ostala djeca i već polaže četvrti umjesto trećeg razreda osnovne škole. "Ed, dobro znaš da mami uvijek moraš sve govoriti. Znaš to, je l' tako?" zabrinuto ga upitam, a on ustane sa stolice i njegove male ručice obuhvate moj struk. Uzvratim mu zagrljaj i sagnem glavu da ga poljubim u tjeme. "Znam majčice." šapne i jače me stegne. Nevjerovatno je to što imam ovako brižno biće koje prepoznaje kako se osjećam i pomaže mi da se oraspoložim kad imam neke svoje brige. Iako ih ne razumije, uvijek se trudi da mi pomogne i ta sama misao me navodi da se smješkam svaki dan.

Polako čučnem na koljena i on me poljubi u čelo kao što sam ja njega maloprije, a onda me poljubi u nos i ja se zahihoćem. "Znaš da te najviše volim i da bih uradila sve za tebe dušo, zar ne?" Gleda me u oči i klima glavom. "Znam mama. Isto važi i za tebe. Neću dati da te bilo ko ikad povrijedi, obećavam ti." oči mu zablistaju sjajom dok govori dječijim glasom i pomislim kako on ne razumije ništa od ovog i da se vjerovatno osjeća kao neki super heroj iz crtića koje gleda, ali mi njegove oči govore drugačije. "Volim te mama." opet me zagrli, a ja uzvratim zagrljaj i zažmirim ispuštajući suzu. "Volim i ja tebe Edwarde." Brzo obrišem suzu i odmaknem se. "Ajde da uradimo tu zadaću." On klimne glavom i zajedno sjednemo za kuhinjski sto.

Pa, ovaj trenutak ću sigurno dodati u svoju knjigu.

*Povratak u sadašnjost*

Dok sjedim za šankom u prizemlju i pijem najbolje piće koje postoji, a svi znamo koje je to piće, priđe mi ona kurva koju sam sinoć zatekla sa Stylesom, samo što to ona ne zna. Dosta mi je što je on to shvatio i ne znam kako ću preživjeti sljedeći susret sa njim koji je za manje od 10 minuta, kako me je Niall obavijestio. Zato mi je piće u rukama--da se smirim.
Stylesova kurva (kako sam joj dala novo krsno ime) mi priđe, a ja momentalno zakolutam očima na njenu pojavu. Plava kratka haljina, kraća od one juče (ako je to moguće). "Vjeruj mi, ni meni nije drago što te moram gledati, ali moram ti nešto dobro objasniti." obrati mi se. "Ne sjećam te se. Ko si ti?" pravim se luda dok je gledam, a ona stavi ruku na bok. "Ne glumi da me se ne sjećaš. Vjerujem da dobro znaš ko sam ja." kaže malo previše samouvjereno, a to izazove smijeh kod mene. "U pravu si, znam ko si ti." kažem joj, a ona se podlo nasmiješi i krene nešto reći, ali ja dodam "Ti si najveća kurva ovdje, to već znam jer, pa znaš, momci ovdje tračaju gore nego žene na pijaci." nasmijem joj se u lice. "Ljudi pričaju šta hoće, ali samo da znaš: Harry je moj! Je l' ti to jasno?!" podigne glas. "Ti si totalno nebitna." ispijem piće do kraja, ostavim praznu čašu na šank i ustanem sa barske stolice, ali ona stane ispred mene bez namjere da se skloni. "Pogrešan odgovor, dušo. Ja sa sam Rebecca Lawrence, Harrijeva djevojka-" prekinem je "Kurva." ispravim je, a ona stegne vilicu. "Šta god, ali hoću da znaš da nijednu ne dodiruje kao mene. On je najviše moj... većinu vremena. U stvari, još malo pa nijedna druga cura neće biti sa njim osim mene. Dugo sam se trudila da to ostvarim i ne pada mi na pamet da dozvolim nekoj fufici poput tebe da upropasti sav moj trud." prevrnem očima kad mi kaže da je Harry njen, ali kada čujem da me nazove fufom, opalim joj poprilično jak šamar i povučem je za kosu. "Slušaj, Rebecca" naglasim joj ime zgađeno. "Ne zanimaš me ni ti, ni jebeni Styles, niti bilo koja druga osoba u ovoj ludoj zgradi. A sada hoću da dobro zapamtiš jednu stvar ako ne želiš da te ubijem golim rukama jer, kunem ti se, ako mi još jednom spomeneš nešto vezano za Stylesa ili bilo koga ovdje, ubiću te golim rukama!" Još jače je povučem za kosu, bez obzira na njen otpor, a ona zavrišti. "I još jedna stvar," prestanem je vući za kosu, ali je ipak zadržim među šakama. "Bolje bi ti bilo da me se kloniš, ali pošto je to ovdje nemoguće jer doslovno živimo pod istim krovom, onda hoću da me poštuješ i služiš me! Jasno?" Ona ne progovori ni riječ, već se samo pokuša izvući iz mojih šaka, ali je ja opet jako povučem za kosu tako da ona još jednom zavrišti. "Je l' ti jasno?!" izderem se na nju (usput je i citiram) i shvatim kako mi ona služi da istresem sav bijes koji zadržavam već ovih par dana otkako sam oteta. "Da!" brzo odgovori i ja je pustim. "Ko si ti uošte? Kako se usuđuješ ovako ponašati? Ti si samo jedna od nas!" ne shvatim baš sve što izgovori, ali se onda sjetim riječi 'kurva'. "Tu griješiš. Ja nisam kurva niti bilo šta slično. Ja sam Avery Cooper kučko. Ja sam tvoja najveća noćna mora." iznenadim se sama sebi kad to izgovorim. Ona odmahne glavom i nasmije se. "U tom slučaju ne trebam imati posla sa tobom. Ali ne razumijem jednu stvar..." kaže. "Reci. Sigurna sam da ti je mogu razjasniti." lažno se nasmiješim i stavim ruke u krilo kad sjednem na stolicu. "Ne znam kako da te služim? Ti nisi muško..." započne, a ja samo šutim. "Jedino Harry, ti i ja-" "U troje?" dovršim umjesto nje, a ona potvrdi. Prasnem u smijeh i jednom zatapšem rukama. "Curo nema šanse! Uopšte nemam želju da spavam sa njim." iskreno joj kažem, a ona se namršti. "Ko te pita? Moj Harry uvijek dobije šta hoće, bila ti u timu ili ne. Uostalom, nije mi se tako činilo u hodniku sinoć." Timu? "Čekaj, čekaj. Timu?" upitam je i zanemarim njenu zadnju rečenicu, a zatim ugledam Nialla, pa se i ona okrene. Loš tajming ovog puta Niall. "Hej Nialleru" pozdravi ga, a ja prevrnem očima kad joj se glas od glasa kučke transformiše u jezivo sladak. Ne bi me začudilo da se iste sekunde transformiše u transformersa i pokuša zavući svoj dugački jezik u Harryjevo grlo... Niall primjeti moj gest, pa se nasmiješi i klimne glavom u razumijevanju. "Zdravo cure." pozdravi nas obe. "Avery, Harry hoće da te vidi, odmah." Namrštim se. "Zar nemam još deset minuta?" upitam ga. "Ne, to je bilo prije deset minuta." Rebecca se dramatično nasmije na njegovu izjavu, a ja odmahnem glavom. Sigurna sam da je moj razgovor sa Rebeccom trajao svega pet minuta. "Pa neka čeka još pet minuta. Nije kao da će umrijeti ako se ne pojavim iste sekunde kad on to hoće." potpuno nezainteresovano kažem. "Avery ne preporučujem ti da ga ljutiš još više nego što je sada ljut." Harry ljut? Otkad to? A da: vjerovatno otkako se rodio! "Šta sam sad uradila?" upitam ga, a Niall pogleda Rebeccu, pa mi se onda približi i šapne na uho: "Ošamarila si Rebeccu, vukla je za kosu i prijetila joj smrću. A najgore je što si joj rekla tačno ko si i naredila da ti služi." Naglo ga odgurnem od sebe. "A ti si jedva čekao tu priliku da otrčiš i kažeš mu to?" više nego bijesno upitam, a on brzo odmahne glavom. "Kunem se životom da to nisam ja učinio." Zašto sam uopšte uznemirena oko toga? "Znaš šta? Jebi se Niall! Ne vjerujem ti jer sam sigurna da si jedva čekao priliku kako da mi napakostiš!" ovim rečenicama odlučim okončati ovaj razgovor sa njim, ali on ne odustane. "Avery, čekaj!" Okrenem se i pogledam u Rebeccu koja nas svo vrijeme posmatra. "Mi još nismo završile sa našim razgovorom." kažem kroz zube, a ona klimne glavom u znak da razumije. Okrenem se oko sebe i shvatim kako smo Rebecca i ja imale publiku cijelo vrijeme, pa da su im i u ovom momentu oči uprte u mene. "Čekate li i kokice možda?!!" raširim ruke i pustim da opet padnu s obe strane tijela, pa napravim piskav zvuk koji podsjeća na meketanje koze za oktavu više, ali ipak dovoljno dobar da opiše moj bijes. Polako se popnem uz prvo stepenište, a Niall me počne pratiti.