Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETED

Chapter 42 ~ Monster

(A/N: Slušajte pjesmu dok čitate. :) I naravno: uživajte i ne zaboravite komentarisati na određenim dijelovima. Znaćete na koje dijelove mislim kad dođete do njih.
PAŽNJA ZA SVE EMOTIVNE DUŠE: ovaj nastavak je jako emotivan! LOL
Da vas više ne zadržavam--bacite se na čitanje i ne zaboravite na komentarisanje! Volim vas sve jer ste nevjerovatni fanovi! <3
-Jelena)

Avery Cooper

"Gdje ćeš?" upita me, a ja se ni ne potrudim okrenuti. "Na tuširanje," odgovorim, a on me uhvati za nadlakticu i naglo me okrene prema sebi na što samo preokrenem očima. Mogla sam pretpostaviti da je suzdržavao bijes cijelo vrijeme dok smo vježbali jer sam mu juče zadala povredu i uništila mu veče s Rebeccom (a ne žalim ni za jednom od tih stvari). "Ne prevrći mi tu očima!" 

"Prestani! Samo prestani! Hoćeš li?!" izderem se na njega, a on stisne zube. "Dosta mi je tvog bezobraznog ponašanja! Ponašaš se kao neka 13-godišnja tinejdžerica, je li ti iko to rekao?"
Nasmijem se. "Ne, zato što to nije istina i znaš to," pređem prstom preko njegovih golih grudi, a on pogleda u smjeru svojih gudi koje se podižu veoma brzo zbog zadihanosti od vježbanja. Vrati pogled na mene. "Jer svi su zadovoljni mojim uslugama i nikad se ne žale." Uhvati me za zapešće. "Hoćeš reći da si kurva?" stisne me još jače, ali mi ne dopusti da odgovorim. "Jer znam da nisi!" brzo kaže. "Kao prvo, nisam uopšte misl-" prekine me. "Znam to jer si mi preksinoć rekla da odavno nisi doživjela orgazam i da te niko nije dodirivao kao ja, plus ionako znam sve o tebi tako da mi ne moraš lagati ni za šta."

Samo se histerično nasmijem, a on popusti stisak. "Nešto je smiješno?" upita mirno--što znači da zadržava bijes u sebi. "Veoma," kažem. "Pa, nije moj zavoj jer ga više ne nosim, šta je onda u pitanju?" 
"TI! Hahahaha," nastavim se smijati. On me pogleda kao da nisam normalna.

"Bilo bi dosta," kaže i uhvati me za lakat. Ni ne pokušam se oduprijeti jer znam da mi nema vajde od toga.  Odvuče me ravno u svoju sobu. Pa naravno.

"Neka nas niko ne uznemirava! A ako se ponovi ista greška od sinoć, ostaćete bez glave," obrati se svojim čuvarima ispred sobe koji inače ne stoje tu tokom dana, a ja im samo namignem. Harry to itekako primijeti, a ja samo nevino slegnem ramenima. On odmahne glavom i gurne me u sobu. "Kako nekulturno od tebe!" uzviknem. "Sjedi tamo," pokaže u pravcu kreveta, ali ja samo ostanem na istom mjestu i prekrstim ruke. "Vidiš?! O tome ti ja govorim! Ponašaš se kao dijete pobogu," pređe rukom preko lica. "A ti se kao ponašaš kao odrasla osoba, pederu?" namjerno ga izazovem. On me pogleda krajnje hladnokrvno. Priđe mi maksimalno blizu, ali ništa ne uradi. "Usudi se sada ponoviti to što si rekla," kaže, a tada osjetim njegov vreo dah na svojoj koži. "To je bilo pitanje, pederu," gledam ga tačno u oči kad kažem zadnju riječ. On se nasmiješi. "Tačno znam šta hoćeš," kaže. "A šta to?" upitam ga. "Hoćeš da me naljutiš pa da te jebem," odgovori, a ja prasnem u smijeh. "Samo prvi dio rečenice je tačan dok ovaj drugi nema veze s vezom." Iskrenost na nivou. "Stvarno se ponašaš kao derište," kaže i uhvati me za struk. "Ali to me još samo više pali jer što me više nerviraš, ne poštuješ i radiš sve suprotno od onog što ti kažem, pogodi šta?" upita, lica potpuno unesenog u moje. Samo progutam jer mu glas postane dublji i zavodljiviji. "Zbog toga te još samo više želim jebati," dovrši, a ja prestanem disati. "Rekli smo da neće biti toga ako sam ja u tvom timu jer moram imati neke povlastice u odnosu na druge djevojke," iznesem svoj argument, ali se on samo nasmije. "Ali," unese mi se u lice još više, a nosevi nam se dodirnu, "još uvijek nisi dio tima i znaš to," stiša glas na kraju i uputi mi zločest osmijeh. 

Okej, ako je panika riječ koja može opisati ono što sad osjećam u sebi, onda je upotrebljavam. PANIKAAA!

"To totalno nije tačno!" povisim ton kad me povuče za struk tako da moji udovi i noge udare u njegovo tijelo, ali gornji dio tijela zajedno sa glavom zadržim nazad dok držim ruke na njegovim grudima da ga odgurnem od sebe koliko god je moguće. "Pomiri se sa tim, nema ti pomoći."
"Ja ne mislim tako," kažem i nasmijem mu se u lice. On se prestane smješkati kao idiot. "Ne želim ni čuti. Dolazi ovamo," pokuša skloniti moje ruke i približiti moju glavu njegovoj, ali se ja oduprem tome. "Nisam gotova sa pričanjem, a mislila sam da me dovodiš ovdje da razgovaramo Harry," ozbiljno mu saopštim. "Pogrešno si mislila."

"Ne! Prestani! Sada ja govorim!" proderem se, što definitivno nisam trebala uraditi jer odmah ugledam njegovo crveno lice od ljutnje. "ŠUTI!" prodrma me. Kako mrzim kad to radi. "Harry, daj mi pauzu!" je najbolje što uspijem reći, s obzirom na mogućnost da imam potres mozga. Ali ovog puta za stvarno. "Šta hoćeš više od mene?!" nastavi me drmati, a meni se crnilo počne pojavljivati pred očima kad me baci na krevet. Skupim oči od oštrog bola u sljepoočnicama i zacvilim. Mentalno mu opsujem sve po spisku i otvorim oči kad osjetim udubljenje kreveta. Ugledam ga tačno na sebi. "Šta hoćeš od mene? Ha?! Reci mi!!" udari šakom pored mene u dušek, a ja se ukočim od straha. Njegove oči izgledaju tako uznemirujuće dok me gleda.. nedefinisanim pogledom. Pogledom punim mržnje, bola, slomljenosti, krivice, ali i pogledom punim topline, žara i suosjećanja. Kao da se bori između tih dobrih i loših varijanti. To je ono zbog čega vrisnem njemu u lice, a oči mi zasuze. Isuse, nikad se neću naviknuti na činjenicu da je on taj koji mi je odledio suze.