Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETED

Chapter 60 ~ I need a drink

A/N Evo jedan nastavak pred divno subotnje veče. Nadam se da sam vas obradovala. ❤

Jason Woren

"Reci da je pozdravlja njen tajni obožavalac."

Dobijem još jedan udarac u nizu višestrukih. Stisnem oči i ispljunem veću količinu krvi. Svakako više ništa ne osjećam.

"Još jednom samo pomisli o tome da je dotakneš i idući put neću poštedjeti tvoj jadni, patetični život. Jesam li bio jasan?"

"Da," pogledam prema njemu, ali sve što vidim su crna maska i krupne plave oči koje me gledaju hladno i prezirno.

Šutne me nogom u stomak. Savijem se od bola,ali me taj isti čovjek uhvati za bradu. "Jesam li bio dovoljno jasan?"

"DA," odgovorim, a onda me ostala dvojica podignu s poda i počnu vući negdje. "Gdje me vodite?"

"Šuti," dobijem još jedan udarac. Pogledam u njih, ali i njih dvojica nose masku. Mogu se samo potruditi da im zapamtim glasove ako ništa drugo.

Oči mi se same od sebe počnu sklapati i utonem u crnilo.

Veronica Henderson

"Ja ću!" preteknem služavku baš onog momenta kad krene otvoriti vrata. Ne treba mi još da neko vidi ko mi dolazi.

"Ali gospođice Hend-"
 
Prekinem je. "Rekla sam da ću ja otvoriti. Slobodna si," ljubazno odgovorim, a ona slegne ramenima. "Kako god želite, gospođice."

Uzmem dubok uzdah kad ode. Trčala sam od moje sobe niz stepenice kroz hodnik sve do vrata. Ponekad stvarno mrzim što živim u ovolikoj vili.

Pred vratima me dočeka-

"Pa vidi ti nju. Zar ovoliko moram čekati samo da mi otvoriš?" nakrivi glavu i skloni prst sa zvona koje je bi, očigledno, opet upotrijebio da nisam otvorila vrata istog momenta.

I ja nakrivim glavu. "A vidi ti njega kako ima slabe živce. Baš te žalim," sklonim se da uđe.

Zaškilji očima prema meni. "Nisam ja taj bez živaca već si ti ta kojoj treba cijela vječnost da otvori prokleta vrata," kaže, sa i dalje lažnim osmijehom na licu koji ne skida otkako sam otvorila vrata - što je pomalo jezivo kad malo bolje razmislim o tome...

"Upravu si. Ne žalim te, već te samo želim skinuti s dnevnog reda," namignem. "Hoćeš li sada ući?" užurbano upitam i pogledam iza sebe da provjerim da li je vazduh čist.

"Šta je?" čujem kod uha i pomalo odskočim. Okrenem glavu i ugledam Zayna tri milimetra od mog lica. "Bojiš se da će nas tvoja mamica uhvatiti? Zar se ne sjećaš koliko se oduševila kad me upoznala i koliko me obožava?" podigne obrvu.

Frknem i pogledam u stranu. "To totalno nije istina," odmahnem rukom, a on je uhvati i prinese ustima. Baš kad se pokušam otrgnuti i pitati ga kog đavola radi, on je poljubi i odmakne se od mene u roku dvije sekunde.

"Drago mi je da Vas ponovo vidim, gospođo Henderson," ljubazno se nasmije osobi iza mojih leđa - mojoj majci.

Kako se ona tu stvorila u roku pet sekundi?!?

Došetala je.

Stvarno? A je li koristila noge ili je došla na rukama kao cirkusant?

Pošto sam tvoj glasić u glavi, a ti si plavuša i to zaboravljaš, podsjetićiu te da mogu prepoznati tvoj sarkazam.

"O molim te, zovi me Jennifer i prestani sa tim persiranjem," odgovori na njegov pozdrav, a ja prevrnem očima kad i njoj poljubi ruku.

"Tako sam odgojen," namigne joj, a ja prekrstim ruke i podignem obrvu. Mama me pogleda u smislu 'šta sam krivo uradila' i ja samo puhnem.