Pustite pjesmu za "bolji doživljaj".
:D I da, poslije ovog nastavka vas čeka IZNENAĐENJE! Poptpuni preokret radnje. Uživajte xoxo
Dok češljam svoju barbiku u sobi, čujem mamu i tatu kako se deru jedno na drugo u drugoj sobi. Uzmem barbiku i pođem prema njihovoj sobi. Polako prilazim vratima i čujem kako se svađaju.
"Ovo je previše opasno George! Ako ti već ništa ne znači moj ili tvoj sopstveni život, misli na Averyn! Dosadilo mi je da ne mogu više izaći nigdje, a da se ne bojim za sopstveni život!"
"Prestani praviti toliku dramu! Nije toliko strašno! U ostalom, čuvari uvijek prate i štite i tebe i Avy."
"Naše dijete ne zaslužuje takav život! Možda joj sad ne smeta jer ima 5 godina, ali vidjećeš kasnije. Zar ne misliš da njoj neće smetati što neće smjeti nigdje maknuti bez čuvara. Neće se moći družiti sa ostalom djecom jer će u glavnom biti zatvorena ovdje u ovoj glupoj vili koju ti zoveš dom!!!"
"Prestani Anastasia!" čuo se očev strog glas na koji sam se stresla.
Ušla sam im u sobu i zatekla ih kako se unose jedno drugom u lice.
"Mama, zašto se derete jedno na drugo?" upitala sam stiskajući svoju barbiku uz sebe.
Mama je ljutito pogledala tatu, a zatim joj je pogled postao topao i blag dok mi je prilazila.
"Ništa, srećo. Idemo da te mama stavi na spavanje." pomilovala me po obrazu i uhvatila za ruku.
Moja mama je predivna i voljela bih biti ista ona kad odrastem.- pomislila sam.
Dok sam ležala ušuškana u krevetu, mama me poljubila u obraz i polako mi pjevala uspavanku.
Tonula sam u dubok san slušajući mekani, anđeoski glas svoje majke.
_
"Avery! Zaboga, probudi se!" čula sam kako mi neko doziva ime, a slika moje predivne majke polako blijedi i poželim opet zaspati. Dugo nisam imala ovakav san. Zapravo, bilo kakav san... samo noćne more.
"Avery!" neko me uporno drmao i histerično dozivao.
Naglo sam otvorila oči stajući na tlo i odmah požalila. Sve je opet bilo crno, a glavobolja se pojačala.
Pala sam opet nekom u ruke, a on je oštro uzdahnuo hvatajući me.
Osjetim mekanu svilu ispod sebe i nekoga kako leži pored mene. Uhvatila sam se za glavu.
"Otvori sad oči." taj glas mi je poznat, ali mi glavobolja ne dozvoljava da razmišljam bistro.
Poslušala sam i polako otvorila oči susrećući se sa parom zelenih očiju koje su bile svega jedan centimatar od mojih kad sam okrenula glavu u lijevu stranu prema njemu.
"Šta se desilo?" uzdahnula sam, a on je nakrivio glavu detaljno me posmatrajući.
"Onesvjestila si se. Ima li nešto što bih trebao znati?" podigao je obrvu prodorno me gledajući i pokušavajući tako pročitati nešto iz mojih očiju, ali zadržala sam hladan pogled.
"Mislila sam da sve znaš o meni." i ja sam na jastuku iskrivila glavu u stranu kao i on, tako da smo se opet gledali "oči u oči". Zanemarim činjenicu da mi je previše blizu.
"Znaš" pogleda mi u lice zaustavljajući pogled na mojim usnama "veoma si drska i tvrdoglava. Pokušavaš li ti to mene iznervirati?" Podigao je pogled na moje smeđe oči.
Način na koji su me njegove zelene oči gledale oživile su u meni nekakav čudan osjećaj.
A tek dok mi je gledao u usne... au.
YOU ARE READING
Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETED
FanfictionIzvukla se iz najdubljeg "pakla" i jedva preživjela veliku izdaju. Srce je okovala lancem načinjenim od leda i zaštitila se od onog što svakog čovjeka čini slabim--osjećaja. 2 godine kasnije--ona je oteta. Njen otmičar je potpuni stranac za nju, a...
