Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETED

Chapter 36 ~ You can't play with me

"Dobro jutro spavalice," začujem glas, ali ga odmah ne prepoznam. "Aaaveeeryy, probudi se," glas otpjeva. "Probudi se," ponovi. "Avery!" sad se izdere. Naglo se probudim, odskočim od dušek sve do ivice kreveta. Siguran pad me čeka i jedino što mi preostane je da zažmirim i pomirim se sa jutarnjim padom kojim mi dan treba započeti, ali ga neko u zadnjem momentu sprječava. Polako otvorim jedno, pa drugo oko i vidim prvo crnilo, ali onda zatrepćem i ugledam Harryjevu glavu iznad moje udaljenu samo nekoliko milimetara. "Imam te," šapne i nasmiješi se, a ja samo progutam 'knedlu'. "Uh, možeš me sad pustiti," kažem mu super-čudnim glasom. "Kako dama želi," kaže i pusti me da stvarno padnem, ali samo na sekund u kom ja već uveliko uspijem vrištati, ali me on na kraju uhvati. "Možeš prestati vrištati, ne padaš!" njegov glas nadjača moje vrištanje i ja prestanem. "Znam, ali to je bila mala osveta zbog tog što bi me namjerno pustio da padnem," kažem mu sa lažnim osmijehom na licu. "I uhvatio sam te. Oba puta," podigne nas i pusti me, te podigne dva prsta u zrak da dočara svoje riječi. Zakolutam očima. "Ma daj Styles, ti si ionako kriv za ta oba puta kad sam mogla pasti na pod," naglasim riječ. "A ti si mene sinoć gurnula i ja sam stvarno pao s kreveta na pod, tako da," nasmiješi se i tu zastane. "Tako da šta?" upitam. "Duguješ mi," namigne mi. "Nemam pojma o kakvom sinoćnjom padu je riječ, ali duguješ i ti meni," namignem i ja njemu. On prekrsti ruke. "A šta to?" upita me. "Svoju životnu priču," podsjetim ga, a on se samo nasmiješi. "A ti si meni dužna za nešto drugo," i osmijeh mu se samo još više proširi licem. 
I tako se gledamo nekoliko sekundi (za mene godina koje se pretvore u dosadu) sve dok ja prva ne odlučim progovoriti. "Pa hoćeš li početi govoriti ili i riječi trebam izvlačiti iz tebe?" opet zakolutam očima i puhnem. "Saznaćeš na vrijeme i ne radi to. Treći put kad zakolutaš očima kazniću te," kaže lažnim slatkim glasom. "Mhm," promrmljam i pogledam u stranu. Klimnem glavom i prekrstim ruke. "Nego, zašto si me uopšte probudio?" upitno izvijem desnu obrvu, a on u roku sekunde nabaci ozbiljan izraz lica. Nakašlje se i pročisti grlo, te pretpostavim o čemu se radi. "Zato što si sinoć bila pijana nismo mogli normalno razgovarati o tvom ulasku u tim, htio sam te odmah probuditi dok si trijezna ili mamurna jer šta ja znam, možda se opet napiješ dok se ja ne vratim," zastane i pogleda me ispod oka dok riječi izgovara podrugljivo. Odvratim pogled od njegovog i pomjerim glavu, te osjetim bol u vratu. Uradim kružni pokret glavom i stavim ruku iza vrata. Kad otvorim oči ugledam Stylesa skoro tik ispred mene.

Znači sad ne smijem ni zažmiriti ni na nekoliko sekundi, a da mi se on ne približi?

"Sjećaš li se ičega što se desilo sinoć?" gleda u mene bez treptanja, a ja odglumim zbunjenost. Ovo je toliko čudno. "Trebala bih se nečega sjećati?" namrštim se i spustim ruku s vrata. On uzdahne i nekako me razočarano pogleda. "Nema veze, zaboravi," odjednom kaže i pređe na onu temu koju sam iščekivala već duže vrijeme. "Reci mi stvaran razlog zašto želiš ući u moj tim," priđe mi, a ja budem primorana podići glavu da ga pogledam u lice. Mrzim što je viši od mene! "Navela sam ti već više od jednog razloga. Zašto  si tako tvrdoglav?" trepnem nekoliko puta kada rukom posegne prema mom vratu. Brzo se odmaknem od njega i okrenem mu leđa. Protrljam čelo i pogledam u pod. "Šta to pokušavaš Harry?" kažem mu preko ramena, a on teško uzdahne i izdahne. "Moja majica stoji bolje na tebi nego na meni," iznenada mi šapne kod uha. Zamalo da opsujem naglas jer nisam shvatila da stojim pred njim u njegovoj majici potpuno izložena njegovom pogledu cijelo vrijeme, a to ne bih ni shvatila da on nije spomenuo. Jednostavno nisam jutarnji tip osobe!
Ne usudim se okrenuti prema njemu kada me zagrli s leđa i nasloni glavu na moje desno rame. Nije prvi put da ovo radi. Pogledam ispred sebe i osjetim kako on gleda u mene. "Možeš li skloniti ruke sa mene?" hladno ga upitam. Ne smijem više sebi dopustiti da me dodiruje potpuni stranac kom sam ispričala većinu svoje životne priče, a on meni baš ništa. "Sinoć nisi bila ovakva hladnokrvna kučka, to je sigurno," šapne, poljubi me u vrat i odmakne se od mene, te me tako oslobodi svog dodira. Ponovo počnem disati i okrenem se prema njemu. "Šta se to desilo sinoć?" upitam ga. "Ništa bitno," slaže mi. Znam da laže. "Ne bih baš rekla," kažem, a on me ispitivački pogleda "s obzirom na to koliko spominješ prošlu noć,"  objasnim. "Ispljuni," naredim mu, a on se nasmije. "Hoćeš li stvarno da znaš šta se desilo sinoć između nas dvoje?" kažiprstom pokaže na mene, pa na sebe. "Mislim da više nisam tako sigurna, ali da, hoću da znam. Reci mi." kažem. "Recimo samo da si imala najbolju noć u životu," perverzno se nasmije i odmjeri me od glave do pete.