Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETED

Chapter 41 ~ Kidnapping

*A/N: Averyin izgled pred odlazak u otmicu gore na slici. Od sad je zamišljajte kao pravu 'Dark Avery' ;) *

Avery Cooper

"Možda sam ja dosadan, ali ovaj dosadan čovjek želi ozbiljno popričati sa tobom." Usiljeno se nasmijem. "Harry, kad smo nas dvoje vodili normalan razgovor, a da se na kraju ne posvađamo ili ne složimo oko nečega?" upitam ga, a on mi opet pokaže gest rukom u znak da sjednem. "Dobro, sješću," uradim onako kako kažem. "E tako," zadovoljno se nasmiješi, a ja mu uputim pogled 'Je l' ti to ozbiljno?' koji on ignoriše. "Zvao sam te da dođeš zato što hoću da večeras otmeš jednu od bogatih djevojaka," kaže mi, a ja raširim oči. "Večeras?!"

Okej, ovo definitivno nisam očekivala.

"Da, večeras. Postoji li možda problem?" upitno izvije obrvu.

Nema problema, Styles. Samo mi olakšavaš i ubrzavaš planove, to je sve.

"Naravno da nema nikakvih problema, šefe," namignem mu i ustanem sa stolice. "Nisam još završio," kaže, a ja, prije nego što se okrenem prema njemu, prevrnem očima. Ali kad se suočim sa njegovim licem, nasmiješim se. Lažno, kao porculanska lutka. "Da šefe?"
Spusti noge sa stola. "Dođi ovamo."
"Okej," zazvuči više kao pitanje nego odgovor. Polako stanem ispred stola, a on uzdahne. "Ne tu, nego dođi ovamo," ozbiljno kaže, ali i dalje ne pomognem sebi, a da ne primijetim taj njegov sitni šmekerski osmijeh u kutu usana. Na pamet mi padne Niall koji se prije samo deset minuta smijao, plakao, pa opet se smijao i grlio me. 'Averyice bebice' opet začujem u glavi.

Kad podignem pogled, shvatim da sam već obišla sto i stala ispred Harryja. On me jedno tri puta odmjeri pogledom. U svom sam istom izdanju kao uvijek: majica, kožna jakna, hlače i čizme sa visokom štiklom--sve crno, naravno. Ništa posebno za odmjeriti, ozbiljno. Ali to naravno nije slučaj sa muškarcima. Oni moraju odmjeriti svaku hodajuću žensku osobu na planeti.

Uhvati me za ruku i povuče me bliže sebi, te shvatim da hoće da mu sjednem u krilo, pa to uradim bez oklijevanja. Moram ući u taj tim.

Harry Styles

"E tako," kažem kad raširi noge i sjedne mi na butine.

Isuse, već sad mi se diže, a ništa i ne radimo. Samo mi sjedi u prokletom krilu. Još uvijek ne mogu zaboraviti kako se trljala od mene sinoć i njen izraz lica kad sam je doveo do orgazma. Pa dobro, većinu je uradila sama, ali sam joj ja bio potreban za to.

Nasmiješi mi se. Uzvratim osmijeh kad iznenada stavi ruke oko mog vrata. "Šta je sad ušlo u tebe?" upitam je. Ona nevino slegne ramenima i prstima zgrabi dio moje kose i povuče je, a ja zastenjem. "Ne igraj se sa mnom Avery," progovorim kroz zube i čvrsto joj stegnem struk i još više je približim sebi. "Šta si mi još htio reći?" pusti mi kosu i vrati ruke na moj vrat. Nakrivim glavu i obližem usne. "Moraš sama isplanirati kako ćeš oteti djevojku, ali nećeš biti sama. Ne vjerujem ti još uvijek dovoljno da te pustim samu jer znam da bi pobjegla, ali znaj," unesem joj se u lice "i da se to slučajno dogodi, a neće, ali u slučaju da se dogodi, opet bih te pronašao i da si na drugom kraju svijeta, a vjeruj mi, to se ne bi završilo dobro po tebe," pogledam je posve hladno i u meni probukti neka vatra, kao da je već pobjegla i razmišljam o načinima kako da je kaznim zbog toga.

Ipak, ovo je ucjena. Ne odvojim oči sa nje da mogu primijetiti njezinu reakciju, koje nema. Ni ne trepne. Toliko od mog pokušaja da joj ulijem strah u kosti.

Bravo Harry!

"I? Kako onda planiraš da otmem neku razmaženu bogatašicu kad mi ne daš da provirim nosom napolje?" upita me. Podignem obe obrve i iznenađeno je pogledam. Iskreno, ne trebam biti iznenađen. Ona je takav tip osobe da ne mari ni za koga i ni za šta osim za svoju prijateljicu Veronicu i papagaja kojeg je nabavila. Sada kada znam zašto je takva, znam da možda mrzi svog oca ili da joj nije stalo do njega. Možda to samo olakša stvari. "Poslaću Nialla i Raymonda da idu sa tobom," kažem joj, a ona zakoluta očima. "Znaš li da sam sredila Raymonda neki dan?" kaže mi. Koji kurac? "Nemam pojma o čemu govoriš." Ona se nasmije. "Znači gad ti to nije spomenuo?" upita, a ja odmahnem glavom. "Dragi šefe, nema potrebe da se predomišljaš da li da primiš njega kao zamjenskog člana svog tima na bivše Liamovo mjesto jer sam ja već pobijedila kad sam ubila boga u njemu," sve to kaže sa širokim osmijehom na licu, a ja se nasmijem i približim glavu njenoj, a ona se ne prestane cerekati. Prislonim nos uz njen obraz i pređem preko njega, te je poljubim u obraz.