26. deo

117 15 2
                                    

Sutradan, devojke su se spremale već od 18 sati. Mihajlo je zamolio Viktora da izađu napolje.

- Šta je bilo? Šta ti je ? - pitao je  Viktor.

- Anđela mi poslala zahtev na instagramu i što je najgore,prihvatio sam. I to nije sve, izrekao sam se da večeras idemo u izlazak. - odgovori Mihajlo.

- Čekaj, ko je Anđela ? Ona crnka? Pa šta ti imaš sa njom? - upita Viktor.

- Pa nemam ništa ali bojim se da ne kaže nešto Lei. - rekao je Mihajlo.

- Kao na primer šta? Hajde nemoj da ti izvlačim reči kleštima. - rekao je Viktor.

- Ma onaj poljubac sinoć ispred kluba. - rekao je Mihajlo.

- Kakav poljubac ispred kluba? - upita Marija koja je upravo prolazila tuda.

- Ništa bitno,šta se ti mešaš u tuđe razgovore? - brecnu se Mihajlo.

- Kako hoćeš, ali Lea ne zaslužuje da je povrediš. - rekla je Marija i nastavila.

- Ovako ćemo brate, da li osećaš nešto prema Anđeli ? - pitao je Viktor.

- Ne znam. Pomirio sam se sa tim da je ona nedostižna, da je nema i sve to. Mislio sam da sam je zaboravio i ona se pojavi. Sa druge strane je Lea. Ona je nešto najbolje što mi se desilo u poslednje vreme. - rekao je Mihajlo.

- Brate, ne znam šta bih ti rekao ? Najbolje je da poslušaš svoje srce. - rekao je Viktor.

- Pa  znam šta mi srce kaže, ono se ne dvoumi. Srce bira Leu.- rekao je Mihajlo.

- Eto,problem ti je rešen. - radosno je rekao Viktor.

- A šta da radim ako vidim Anđelu? - pitao je Mihajlo.

- Pa ništa, šta ćeš? Kažeš da imaš devojku. Prebaciš je meni. - rekao je Viktor kroz smeh.

- Zar ti nemaš devojku? - pitao je Mihajlo.

- Nemam od pre 3 dana. To i nije bila neka veza,bili smo čisto onako. Ne kažem, lepa je , mnogo njih u školi je htelo da bude sa njom a bio sam ja. Ali nije to to. Uopšte se nije naljutila što sam rekao da raskidamo. - rekao je Viktor.

- Dobro, ako ti se sviđa Anđela,ti slobodno kreni u pohod. Hoćeš njen instagram? - pitao je Mihajlo.

- Hajde daj. - rekao je Viktor.

- A nee, ja neću da idem. Ovo nije odeća za izlazak. - protestvovala je Lea.

- A daj Lea, nije bitno šta ćeš obući. Bitno je da se malo zabavimo. - rekla je Marija.

- Ali ja volim da se full spremim kad izlazim. - nastavila je Lea.

- Dobro, ti ostani ovde a druga neka ti muva dečka. - rekla je Marija.

- Molim? Ko muva mog dečka? - pitala je Lea zaprepašćeno.

- Ne znam, samo sam ih čula napolju kad su pričali. - rekla je Marija. 

- Neće meni neko muvati dečka pored mene žive. - rekla je Lea.

Marija i Milena su se nasmejale.

- Tako i treba. - reče Marija.

- E šta mislite, da li da obučem ovo? - pitala je Milena pokazujući na crnu suknju i crni top.

- Tata te neće pustiti da ideš u tome. Bolje da mu ne pokazuješ da to imaš. - rekla je Marija.

- Vidi, ja nisam konzervativna ali mislim da je rano da tako ideš u izlazak. Ja sam to kupila kad sam bila druga srednje. - rekla je Lea.

- Ali šta ja da obučem ? Šta ćeš ti Maro? - pitala je Milena.

- Nemam pojma, neke farmerke i majicu. Uzeću ove štikle što nam je Lea dala. - reče Marija.

- Ti štikle ? Haha. Pa ti ni za maturu nisi nosila štikle. - kroz smeh je pričala Milena.

- Hajde, reci mi, imaš nekog određenog kog želiš da smuvaš? Ako je tako, ja ću ti naći top kombinaciju. - rekla je Lea.

- Pa da, ima jedan dečko, zove se Miloš. Mara ga zna, išao je sa njom u školu. - rekla je Milena.

- Jesi ti normalna? Miloš? Pa gde sa njim? - pitala je Marija.

- Što? Ženskaroš? - upita Lea.

- Ma ne, jednostavno je smotan i čudan. Samo ću reći da je na maturu došao u trenerkama i Nike majici. - rekla je Marija.

- Ok, ti ga očigledno nisi videla sada. - rekla je Milena.

- Šta ima da ga gledam? - uzvrati Marija.

- On je potpuno drugi lik. Znaš kako je doterao telo. Evo vidi. - reče Milena pokazujući sliku tog dečka.

- Ooo, pa nije loš. Čekaj, ovaj lik je stvarno došao na maturu u trenerkama? Ne liči da je takav. - smejala se Lea.

- Hajde Lea, daj kombinaciju.  - rekla je Milena.

- Ovako,ova crna suknja i gore ova bela majica. Na noge možeš patike ili neke sandale. Jako malo šminke i puštena kosa. To je to. - rekla je Lea.

- A šta ćeš ti ? - pitala je Marija Leu.

- Ja ću ovu sivu haljinu, jeste malo duža ali volim što je uska,ističe mi telo ali ništa preterano. Na noge ću patike. Malo maskare,malo pudera i neki neutralan sjaj. - rekla je Lea.

- Pa onda neću ja jedina štikle. - konstatovala je Marija.

- Dobro onda uzmi i ti patike. Slatka si i u patikama. - rekla je Lea.

- Hvala i ti si. Idemo? - upita Marija.

- Idemo. - u isti glas su rekle Lea i Milena.

Kad sudbina režira Onde histórias criam vida. Descubra agora