Ujutru rano sve je bilo spremno i trebalo je da krenu za Beograd.
- Lidija kćeri,što ne razmisliš malo? U braku ste 20 godina,imate petoro dece. Ne odlazi se od kuće tek tako. - govorila je Danica,Zoranova majka.
- Dano,nemoj se mešati. - rekao je Milan.
- Ne mešam se,samo kažem. Kako će nana bez njenih devojčica? - pitala je ona gledajući Milenu i Milicu.
- Nano,moramo da idemo. Tako je bolje za sve. - rekla je Milena.
- Kako morate? Ovo je vaša kuća. Ovde ste se rodile i odrasle,ovde imate drugare,ovde idete u školu. - pokušala je baba Dana da ih uhvati na emociju.
- Znaš nano,ima škola i u Beogradu i to mnogo bolja. Živećemo bolje nego ovde,tata nas i tako ne voli. Rekao je kako smo mu Lena i ja na grbači i da ne radimo ništa. Rekao je da Lena neće ići četiri godine u srednju kao Maka nego tri pa neka se udaje. Šta misliš,kako se ona tad osećala? Hvala Bogu i svemu što smo pronašli Viktora,nikada se ne bismo izvukli iz ovoga. Još nešto ću reći pa neka shvati ko kako hoće. Naša mama će uspeti,ja verujem u nju. Prošlo joj je 20 godina u ovom selu ali nema veze,nikad nije kasno. Tata me nikad nije nešto posebno voleo,govorio je kako sam mala i razmažena. Koliko puta smo ćutali ispod pokrivača i molili se da ne uđe kod nas u sobu i izdere se na nas zbog neke sitnice. A morali smo da ćutimo. I zato treba da volim ovo selo i ovu kuću? - rekla je Milica pa se zaplakala. Viktor ju je zagrlio.
- Dobro je Mima,idi u auto. Biće sve u redu. Lea,molim te,otiđi sa njom. - rekao je Viktor.
- Hvala Bato. - rekla je Mima i još jednom jako stegnula Viktora.
- Hajde,požurite,nemojte se zadržavati! I još nešto da ti kažem,dinara ti neću dati! - viknuo je Zoran.
- I ne treba mi ništa od tebe! - žustro je odgovorila Lidija koja je stajala između Mihajla i Viktora,oni su joj davali snagu da kaže ono što je godinama ćutala.
- Od čega ćete živeti tugo jadna? - nastavio je Zoran sa začikavanjem.
- Rekao sam ti da se tako ne obraćaš mojoj majci. Zaboravio si da sam odrastao sa sudijom i advokatom? Znaš li da ti mama može uzeti alimentaciju ne samo za Mimu i Lenu nego za sve nas? Dobro,za mene ne ali za njih četvoro si dužan da plaćaš. - rekao je Viktor.
- Što bih Mihajlu nešto davao? On je punoletan ali džaba vam sve,dinara nećete dobiti. - rekao je besno Zoran.
- Dragi oče,vidi se da nisi upućen u zakone. Kad se supružnici razvedu,onaj kod kog nisu deca,dužan je da plaća alimentaciju dok se deca školuju. To podrazumeva i fakultet. - objasnio je Viktor a Zoran je bio sve više ljut.
- Voleo bih da si stvarno umro na rođenju,bar ovo ne bih doživeo! Neću vam dati ni dinara! - uzviknuo je Zoran. Lidija je htela da mu osgovori ali je Viktor pokazao Mihajlu da je vodi u auto.
- Videćemo još! - rekao je Viktor i otišao prema autu.
![](https://img.wattpad.com/cover/256814737-288-k619371.jpg)
YOU ARE READING
Kad sudbina režira
RomanceDva devetnaestogodišnja momka se sreću prvi put u životu. Sve je zbunila i zapanjila njihova fizička sličnost. Jedan je odrastao u Beogradu kao dete sudije i pravnika. Drugi je odrastao na selu uz roditelje i tri sestre. Pred vama je ' Kad sudbina...