Pola sata kasnije, svi su sedeli u dnevnoj sobi. Lidija je bila uplakana, ostali u neverici.
- Milena, da li si sigurna da ne želiš da živiš ovde? - blagim glasom je upitala Ivana.
- Jesam. - kratko je odgovorila Milena.
- Ovde je tvoja porodica, majka, braća i sestre. - nastavila je Ivana.
- Ja sam navikla na selo. - rekla je Milena.
- To je samo njeno inaćenje. - dodao je Mihajlo.
- U redu, nećemo je terati da ostane,ništa ne ide na silu. Uzmi telefon i zovi oca, reci da želiš da se vratiš. - izgovorila je Lidija najhladnijim glasom a u sebi se kidala na bezbroj komada. Znala je da je Milena plahovita i da je ne može odvratiti od njene namere. Ona je za svoju decu želela samo najbolje ali Milena nije prepoznavala tu majčinu nameru. Ipak, Lidija nije tek tako otpisala Milenu i pustila je kod oca. Znala je da oni nisu razvedeni, da će izlaziti služba Centra za socijalni rad i povrh svega, pored sebe je imala dobrog prijatelja i advokata, Ivanu.
- Halo tata, ja sam, Lena. - kratko je rekla Milena.
- Ooo, neko se setio da ima tatu. Šta ima po Beogradima u visokim krugovima? - pitao je Zoran ironičnim glasom.
- Želim da se vratim kod tebe, nedostaje mi selo. - rekla je Milena.
- Dobro, dođi. - kratko je odgovorio.
- Kako da dođem? Valjda ćeš doći po mene? - upitala je Milena.
- Ti misliš da ja vozim do Beograda? Mislim, nije da tata neće nego su mi kola pokvarena. - drugu rečenicu je rekao malo mekšim glasom.
- Znači moram autobusom? - upitala je Milena.
- Dođi do Valjeva a ja ću pozajmiti kola od Miće. - rekao je Zoran.
- Ne pada mi napamet, dosta sam se ja vozala autobusom. Što bih ja iz Beograda dolazila u tu selendru? - rekla je Milena i prekinula vezu. Svi su je nemo gledali. Da li se to ona sa svima njima poigrava ili je neki dublji problem u pitanju.
- Znate šta? Ja sam se samo šalila. Naravno da nisam luda da se vratim u onu selendru. Morala bih da idem u školu i da radim baštu i da hranim kokoške, nisam luda.
- Sad razumem šta je u pitanju, napravila si ovu dramu zbog Nemanje. - rekla je Marija gledajući pravo u Milenu.
- Kog Nemanje? - upitala je Ivana.
- Mali Neca, Acin brat ide sa Makom u razred i pozvao ju je na kolač i tad je sve ovo izbilo. - objasnila je Lea.
- Jao deco, pa ne ide to tako. - rekla je Ivana.
- Nema to veze sa Nemanjom. - kratko je rekla Milena.
- Bolje bi ti bilo da nema. - odgovorila je Marija.
- Ti to sad meni pretiš? - upitala je Milena.
- Ne nego neću ceo život da trpim tvoje izlive besa i to što si mlađa da ti popuštam. Je l' treba i dečka da ti prepustim zato što si mlađa kao nekada lutke? - pitala je Marija oštrim glasom. Svi su ćutali, niko nije poznavao takvu Mariju.
![](https://img.wattpad.com/cover/256814737-288-k619371.jpg)
YOU ARE READING
Kad sudbina režira
RomanceDva devetnaestogodišnja momka se sreću prvi put u životu. Sve je zbunila i zapanjila njihova fizička sličnost. Jedan je odrastao u Beogradu kao dete sudije i pravnika. Drugi je odrastao na selu uz roditelje i tri sestre. Pred vama je ' Kad sudbina...