•44•

697 28 33
                                    


"Ну давай, Ala, mislio sam da će Adrian srediti raspored.", Aleksej kuka, jer nam ponovo slede četiri gostovanja. Uprkos tom propustu, raspored nam je poprilično dobar.

"To vam je poslednji naporan period. Do kraja sezone nemamo dva uzastopna gostovanja, nakon ovoga.", Adrian zaista jeste održao datu reč. Napokon smo dobili tempo, koji je moguće izdržati.

"Pusti Ljošu, on uvek kuka.", Anton iskoristi priliku da se naruga bratu, zbog čega prevrnem očima.

"Je l' vas dvojica imate deset godina?", ponašaju se kao klinci, što je povremeno previše naporno. Naročito kad im se i Dmitrij pridruži.

"Hoću da se fokusirate na utakmicu pred nama. Kup nam možda nije bitan koliko i liga, ali uprava nam neće oprostiti kiks."

Prvu utakmicu smo, zbog umora, završili minimalnom pobedom, što nije dovoljno da se osigura prolazak u polufinale. Moraće da se potrude, ukoliko žele da prođu Rubin i dođu na korak do finala.

"Kad smo kod uprave - jeste primetili kako se Kortkov povukao, otkako se Adrian zainteresovao za Alu?", Aleksejevo pitanje me natera da prevrnem očima.

"Adrian se zainteresovao za tim, što je i logično, obzirom na njegovu poziciju u klubu. I veruj mi, Aleksej, bolje da nas on nadgleda, nego da nam Korotkov i dalje diše za vratom.", s njim je bar moguće normalno razgovarati. Kažeš šta ti je potrebno da bi postigao uspeh i to i dobiješ.

"Давай, uozbiljite se još ovih deset dana, pa ćete ionako na reprezentativnu pauzu. Onda će Čerčesov morati da se nosi s vama, a ja ću na zaslužene dve sedmice odmora."

Već sam isplanirala svaki minut tog kratkog odmora. Zapaliću za Jaroslav, kako bih provela neko vreme s mamom i kako bih se sklonila od Moskve i sve ove gužve. Naravno, ogroman deo vremena planiram da provedem spremajući strategije za utakmice, koje nam slede posle odmora. To mi je svakako poslednji odmor do kraja sezone.

"Ой, Čerčesov! Ugasili smo ga.", Ljoša ponovo kuka, na šta se osmehnem. Nema šanse da ovako može da se ponaša i kod selektora.

"Какого хреня ti ne možeš da nam budeš i selektor? Život mi bio mnogo lepši i lakši.", iskreno se nasmejem onome što priča, iako to nije lepo prema mom nekadašnjem selektoru.

"Malo više poštovanja, Ljoh. Čerčesov je mnogo bolji trener od mene i treba da budeš zahvalan što imaš priliku da radiš s njim."

Da sam ga nešto naročito volela, nisam, ali uvek sam ga poštovala. Nikad nije bio veliki fan Lokomotiva, pa ni ja nisam mogla da budem oduševljena njim, no to me nije sprečavalo da imam dobar radni odnos s njim.

"Ako ponovo bude forsirao one zenitovce, imaćemo ozbiljan problem.", nastavlja da gunđa, dok vezuje pertle, čemu se veći deo tima smeje.

"Давай, sad ozbiljno. Nećemo valjda da se brukamo u Kazanju?", pokušavam da uozbiljim tim, kako bismo napokon otpočeli trening. Najzad se poredaju, kako i inače stoje, pa krenemo sa zagrevanjem. Kao i uvek, pustim Feđu da vodi taj uvodni deo treninga, kako se ne bih nervirala više nego što je potrebno.

Kapitenska traka, koju je dobio na pripremama, je bila poslednji delić, koji mu je kao lideru bio potreban. I pre toga je imao dovoljno autoriteta da poslušaju sve što kaže. Sad je samo i zvanično postao vođa na terenu.

"Привет, Ala.", zbunjeno se okrenem ka izvoru glasa. Nisam očekivala da u ovo doba vidim Adriana na stadionu.

"Добрый день.", ljubazno se osmehnem, ne kapirajući na koji smo mu način sad privukli pažnju.

"Imaš li pet minuta za razgovor?", pogledam ka momcima i već osećam jedan određeni pogled na sebi. Okrenem se nazad ka Adrianu, pa bez suvišnih reči, klimnem glavom. Kao da bih mogla da odbijem čoveka, od čije volje zavisi cela moja karijera.

"Smolov, nastavi sa treningom. Brzo se vraćam.", doviknem instrukciju, pa propraćena njegovim zbunjenim pogledom, krenem za Adrianom.

"Ako bih mogla da znam - o čemu je reč?", i sama sam zbunjena, jer nismo napravili nikakvu glupost, otkako smo se vratili sa Katara. Sve ide po planu.

"O prelaznom periodu. Ostala nam je još jedna sedmica za transfere, pa sam želeo da proverim da li imaš nekih želja.", posmatram ga zbunjeno, ne verujući da me neko zaista pita za mišljenje.

"Hvala Vam na pitanju, ali ne, nemam. U potpunosti sam zadovoljna svojim timom, ovakvim kakav je trenutno."

Nemam nameru da se prilagođavam još jednom novom igraču. Radila sam naporno da bih imala dobru konekciju sa svojim momcima i ne bih to rizikovala zbog nekog pojačanja.

"Sigurna si, Ala? Šta god ti je potrebno za titulu, ja ću ti obezbediti.", sad me već ozbiljno vređa. Zar smatra da moj tim nije dovoljno dobar?

"Zahvalni smo Vam na pomoći oko rasporeda, ali nisu nam potrebni novi igrači u klubu. Moji momci su najbolje što ova liga može da ponudi, tako da ne brinite, donećemo vam trofej."

Nemam problem kad ljudi kritikuju ili potcenjuju mene, ali ne dozvoljavam da mi iko omalovažava tim. Naporno rade i zaslužili su taj trofej više nego ijedna druga ekipa.

"Mislio sam da su to moji momci.", moj zaštitnički stav ga je očito nasmejao, iako ne vidim šta je tu zanimljivo.

"Sve dok sam na klupi, to su moji momci.", možda i zvučim previše grubo, ali nije me briga. Čovek ih se, sveukupno tri puta od početka sezone, setio i ima obraza da mi priča kako su to njegovi momci. Ja sam ta, koja je s njima svakodnevno i koja rešava sve njihove probleme samostalno, i nemam nameru da ih delim i sa kim.

"Ako dopustite, mislim da bi trebalo da se vratim treningu.", pitam se samo odakle mi hrabrosti da se ovako postavim prema nadređenom. Obično sam puna poštovanja.

Adrian klimne glavom i pusti me da se vratim momcima. Već su završili sa zagrevanjem, kad se pojavim, i svi pogledi su usmereni na mene. Najviše mi privlači pažnju onaj ispitivački, kojim me Feđa posmatra.

"Želeo je da zna da li nam treba neko pojačanje, kako bismo osvojili titulu.", nikad razgovore sa upravom ne krijem od njih. Sve što se tiče kluba treba da znaju - bar ja tako mislim.

"I? Koga si nam naručila?", Aleksej me uzbuđeno upita, radujući se nekom novom licu.

"Nikog. Dovoljno je što mi vas tridesetorica kidate živce, ne treba mi još jedan takav."

"Adrian ti da priliku da izabereš koga god želiš za novo pojačanje, a ti ga odbiješ?", posmatra me u šoku, na šta klimnem glavom.

"Već imam idealan tim, sposoban da osvoji titulu."

Još uvek nisu raskinuli 😂 Vidite da nisam veštica 😜 Kako vam se čini? 💙

A sad na ono bitnije 🔴⚪ KAKAV GOL NjEGOŠA 🔥 Mislim da su me u prizemlju čuli kako vrištim, a živim na osmom spratu 🤭😂 Da se ne ponavljam sad, pa da hvalim osobe, koje i inače hvalim, izdvojiću samo par baš iznenađenja 😂 Milunović je danas odigrao jednu od možda i najboljih svojih utakmica, i ne samo zbog gola. Prosto je bio odličan u odbrani, što nažalost od njega i nisam navikla da vidim 😅 Takođe, kako ne pohvaliti Degija? Ostalo je još samo u napad da ga stave, a ne sumnjam da bi se i tu pokazao dobro 😂👌🏽 I naravno već pomenuti Njegoš, koji je večeras ostavio veoma dobar utisak na mene 🙈

Sve u svemu, jedna dobra utakmica, mada mi se drugo poluvreme znatno više dopalo 🙈 No najbitnije da nas čeka proleće u Evropi, ako Bog da 😍🥰 Kakvi su vaši utisci? 💙

𝑇𝑟𝑒𝑛𝑒𝑟 ✅Where stories live. Discover now