•75•

576 32 7
                                    


Setno prelazim pogledom po terenu, na kom sam odrasla, sasvim isključena iz stvarnog sveta. Znam da ne bi trebalo da sedim na travi, ali tako mi je potrebno da je osetim pod sobom. Dvadeset i jednu godinu sam poklonila ovom klubu, ovim navijačima, a danas je prvi dan poslednje sedmice, koju ću provesti ovde.

Za mene kraj jedne ere.

Istovremeno osećam i ogromnu tugu, i ogromnu sreću, što sam dosad mislila da nije moguće. Iskreno se radujem porodičnom životu, jer sam do skoro mislila da se to nikad neće dogoditi. No s druge strane osećam kako mi se srce lomi, komadić po komadić, zbog toga što moram da se odreknem svoje prve ljubavi.

"O čemu razmišljaš?", Aleksej se spusti na travu pored mene, a ja slegnem ramenima, kao odgovor na njegovo pitanje.

"Буду скучать по всему этому."

Lagala bih kad bih rekla da me duša ne boli što ih napuštam. Nedostajaće mi svi do jednog. A naročito će mi nedostajati Aleksej sa svim svojim ludorijama.

"Jesi srećna s njim?", pogledam ga iznenađeno. Nisam očekivala takvo pitanje.

"Srećnija nego ikad.", odgovor sklizne niz jezik, bez mnogo razmišljanja. Ceo moj život me je jedino fudbal činio srećnom. Sve ostalo prosto nije bilo dovoljno. A sad postoji osoba, čije me samo prisustvo čini srećnom.

"Onda samo mi imamo pravo da tugujemo. Ti se odričeš fudbala, zbog nečeg boljeg i lepšeg. A ukoliko Adrian dovede nekog drugog, a ne Kirila, mi ćemo moći samo da plačemo. Znam da ja sigurno hoću.", osmehnem se zbog poslednjeg dela. U glavi mi se odmah pojavi slika iz svlačionice, nakon revanša u Mančesteru. Kako je samo tad plakao.

"Iskreno se nadam da će odabrati Kirila. Najboljem prijatelju još i mogu da vas ostavim. Nekom drugom teško."

Ne mogu ni da zamislim Alekseja, kako dolazi na treninge onako profesionalno, bez ikakvih gluposti. To onda prosto ne bi bio on.

"I sama znaš da nisam radio s mnogo trenera, obzirom na onako dug mandat Sjomina u klubu. Zapravo, radio sam samo s njim i Čerčesovom. Ne znam da li ti išta znači, ali bez sumnje si mi na prvom mestu. I izvini, ako te je neka od mojih ludorija povredila - to mi nikad nije bila namera."

Kako onda da ti ne priraste srcu?

"Спасибо, Aleksej, znači mi i više nego što misliš. A što se ludorija tiče, ne brini. Čega bih se sećala da nije toga?"

Momci počnu da izlaze na teren, pa se Aleksej odmah nađe na nogama. Pruži mi ruku, kako bih ustala, što uz osmeh prihvatim. Polako pređem pogledom po njima, kapirajući da će mi zapravo nedostajati oni, a ne fudbal.

"Da su stvari drugačije, sad bismo radili kondicioni trening. No, obzirom da nam je ovo, kao što već znate, poslednja zajednička sedmica, nemam srca da vas mučim. Ko zna, možda ćete ih kod narednog trenera češće raditi."

Ja sam imala svoj način rada, koji možda i nije bio najispravniji, ali je dao rezultate. Ne mora da znači da će i moj naslednik raditi s njima na isti taj način.

"Mada opet, ko zna i koliko će vas ostati u timu.", uz uzdah prokomentarišem, više za sebe, svesna da bi se lako moglo desiti da već u narednoj sezoni tim ne izgleda ni približno ovako.

Došlo je mnogo ponuda iz Evrope, protiv kojih sam bila spremna da se borim, kako bih sačuvala svoj tim. Ukoliko Adrian reši da mu je novac važniji od uspeha, slabo da će ostati išta od tog tima. Ko zna, možda ni sama neću dočekati jesen u Moskvi.

Zamolim Feđu da povede trening, još uvek razmišljajući o tome šta bismo umesto kondicionog mogli da radimo. Još juče sam bila ubeđena da ću provesti s njima najtežu sedmicu ikad, samo kako bih osvojila taj poslednji trofej. Čim sam kročila na teren, svi planovi su pali u vodu.

Momci su usred zagrevanja, kad se na terenu pojavi Arkadij. Posmatra me s visine, što je pretpostavljam posledica one fotografije, koja se pojavila. Kao da je greh, što se između nas dvoje rodila ljubav.

"Hitno mi je potreban Smolov. Adrian želi da ga vidi.", ton mu je snobovski, u najmanju ruku kao da mu se gadi što je prinuđen da mi se obrati. Takvim nastupom me samo tera da budem drska, što inače nikad nisam.

"Prenesi Adrianu da, ako zaista želi da ga vidi, mora da dođe na teren. Ja svoj trening ne prekidam ni zbog koga."

Samo mu još noge vire iz Adrianove zadnjice, a preda mnom izigrava neku veličinu. Kad je taj isti Adrian flertovao sa mnom i pozivao me na kojekakve ručkove, iako je svima bilo jasno da nisam zainteresovana, sve je bilo super. Ali kad ja poželim da stvorim porodicu s Feđom, onda me svi posmatraju kao da sam najveća kurva.

U celom kompleksu jedino me Pavel jutros dočekao s osmehom. Svi ostali su me posmatrali kao neko smeće.

Ne dotiče me, jer me za te ljude ionako nikad nije bilo briga, ali ne razumem. Čemu ti dupli standardi?

"Šta se dešava?", momci se u par sekundi nađu pored nas dvoje, jer su očito nanjušili sukob.

"Adrian želi da vidi Feđu.", samo sam naizgled smirena. Rekla sam da će želeti da ga vidi, iako je on pokušavao da me ubedi kako se to neće dogoditi. Vidimo sad ko je bio u pravu.

Zgledaju se, očito i sami kapirajući razlog tog poziva. Samo još glup ne bi shvatio.

"Vratite se treningu.", hladno izdam naređenje, ne obraćajući pažnju ni na Arkadijev besni, ni na Feđin zbunjeni pogled. Momci me poslušaju, ostavivši nas ponovo same.

"Ala, ne pravi gluposti.", procedi kroz zube, ne kapirajući da se toga ni najmanje ne plašim. Preživela sam i pretnje Korotkova, i Adrianovo maltretiranje, tako da mi Arkadij ne predstavlja nikakvu opasnost.

"Ima noge, nek ih iskoristi. No, ako mu je stalo do trofeja u subotu, predlažem da ipak ostane u svojoj kancelariji.", znam da se ne bih ovako ponašala da moja karijera ovde ima budućnost. Pošto nema, nemam ni nameru da i dalje izigravam marionetu.

Čujem kako mi nešto opsuje, ali ne obraćam pažnju na to. Neko drugi pak obrati.

"Šta si rekao?", Feđa ga besno upita, ne dopuštajući mu da ode bez lekcije. Po prirodi nije agresivan i retko traži svađu, ali izgleda da se sve promeni kad sam ja u pitanju.

Arkadij ga tupo posmatra, ne govoreći ništa. Jasno mu je da bi lako mogao da dobije po nosu.

"Ponovi šta si rekao.", nije potrebno ni da podigne glas, na Arkadijevom licu se već jasno vidi strah. Трус.

"Još jednom da čujem da joj se tako obratiš, završićeš u hitnoj. Upozorio sam te. A Adrianu slobodno prenesi da je bolje da mu ne dolazim. Nisam još uvek zaboravio kako je pokušao da iskoristi svoju poziciju. Neće se dobro provesti."

Još samo jedna sedmica do kraja februarskog roka 😍 Jedva čekam da se završi, pa da celu sedmicu do početka drugog semestra ne radim apsolutno ništa 😂 Kako vama prolazi februar? 💙

𝑇𝑟𝑒𝑛𝑒𝑟 ✅Where stories live. Discover now