•7•

785 29 54
                                    


Planirala sam da ne ubacujem Krida, jer sam vas s njim već dovoljno smarala, ali spot je prosto genijalan, pa moram 😍🔥 Definitivno mora uskoro još neki film da snimi 🙈 Takođe sam morala i sliku da ubacim, jer je Feđa prosto premeden 😍💙

"Kiril mi je rekao da si neki dan imala bolove.", zašto me ovo ni najmanje ne čudi?

"Nisi morala da dolaziš samo zbog toga. Priznajem, bilo mi je loše, ali samo taj jedan dan. Sad je već sve u redu.", mrzim kad brine zbog mene. Matora sam da bih joj zadavala takve glavobolje.

"Zapravo sam došla, jer mi se Kiril žalio da nisi htela da odeš doktoru.", pogleda me s neodobravanjem, na šta uzdahnem.

"Koja je poenta i da odem? Ne mogu ništa novo da mi kažu.", u početku sam išla čim bi me bilo šta žignulo, ali sam uvek dobijala isti odgovor - to je sasvim normalno za vaše stanje.

"Možda bi mogli da ti propišu neki drugi lek ili bilo šta od čega bi ti bilo bolje. Ne možeš da trpiš bolove i ne uradiš ništa tim povodom.", drži mi lekciju, koju sam toliko puta dosad čula.

"Ćerka ti je invalid, mama, pomiri se s tim.", nije mi bila namera da je povredim, ali suze u njenim očima govore suprotno. Ubiću Kirila jer joj je rekao i na taj način nas doveo u ovu situaciju.

"Ja sam se s tim pomirila. I zadovoljna sam sve dok sam sposobna da samostalno dođem do Kirilovog petog sprata ili pak do RŽD Arene. Kad više ne budem mogla, onda ću brinuti o tome.", ne živim u oblacima i ne nadam se čudu. Bar ne više.

"Kako možeš da budeš tako mirna?", a šta mi drugo ostane?

"Lepo, mama. Trudim se da budem zahvalna Bogu što nisam završila u kolicima. Kad završim u njima, onda ću biti zahvalna što sam uopšte živa. Radim ono što volim, okružena sam ljudima koje volim i to mi je od života sasvim dovoljno. Ne tražim više od toga, jer mi više ni ne treba."

Naravno da nisam razmišljala ovako ranije. I ja sam, kao i svi ostali, tražila razloge zbog kojih mi život nije dovoljno dobar. Tek sam, nakon što sam ostala bez fudbala, shvatila da tako ne može da se živi. Sad sam zahvalna zbog onoga što imam i ne očajavam zbog stvari koje nemam.

S ove vremenske tačke, na svoju nesreću gledam kao na lekciju. Ako je trebalo da bude ovako, kako bih naučila da cenim život, okej, tako je trebalo. Od huljenja i suza nemam ništa.

"A sad bih morala da krenem. Čeka me moja dnevna doza nervnih slomova.", nasmejem se, srećna što imam priliku da radim s njima. Naročito jer su prethodnih par dana divni. Ne znam šta se desilo nakon što sam otišla da popijem lek, ali se njihov odnos prema meni i treningu od tad znatno promenio.

Pretpostavljam da je to Kirilovo maslo, no ne želim da znam koje je metode koristio.

"Vidim ja da si ti njih lepo dresirala.", mama prokomentariše, izazvavši moj najiskreniji smeh.

"Još uvek radimo na tome, ali zasad ne mogu da se požalim. Rezultat moje dresure ćemo pak videti sutra protiv Krasnodara.", ne mogu poreći da sam nervozna zbog te utakmice. Bilo bi čudo da nisam, obzirom koliko nam je ta utakmica bitna. Četiri boda prednosti u odnosu na Krasnodar nisu mala stvar.

"Biće to sve super.", uputi mi onaj umirujući osmeh, koji je često koristila kad sam bila mala. Nemoguće je zaboraviti ga.

"Hvala, mama, ali sad stvarno moram da krenem. Vodim te na ručak kad se vratim, okej?", žao mi je što moram da je ostavim samu, no trening se neće sam odraditi.

"Okej.", spusti nežan poljubac u moju kosu, pa me pusti da odem. Zna koliko mi ovo znači.

•••

"Zabraniću ti da razgovaraš s mojom majkom, samo da znaš.", ne zaboravim da spomenem Kirilu kako je njegovo guranje nosa završilo.

"Izvini, Ala, ali jedino nju još uvek slušaš. Morao sam da joj se požalim, kad nećeš da ideš doktoru.", slegne ramenima kao da nije ništa kriv.

"Nemoj da ja pozovem Avroru, pa počnem da joj se žalim na tebe. Odmah će se doseliti iz Vladimira zbog tvojih gluposti.", pripretim mu, a kao odgovor dobijem samo prevrtanje očima.

Svi se napokon nađu na terenu pa dođe red da im se obratim. Rekla bih da sam savladala osnove motivacionog govora.

"Kiril bi da se kladi na sutrašnju utakmicu, no ne zna šta može da očekuje od vas. Šta vi kažete? Da stavi keca ili dvojku?", pomno ih posmatram, zabavljena celom ovom situacijom.

Satima se ubijaju na terenu svakog dana, jer su željni pobede, i znam da su poprilično samouvereni kad su šanse protiv Krasnodara u pitanju.

"Keca.", viknu uglas, na šta zadovoljno klimnem glavom.

"Obzirom da smo već prošli kroz sve segmente pojedinačno, danas ćemo igrati fudbal. Podelićete se u dve ekipe, a Kiril će biti sudija. Ekipa koja pobedi igra startnu sutra.", žao mi je samo što niko ne snima njihove face trenutno.

Naravno da je sasvim nebitno ko će pobediti, jer sam ja već, na osnovu treninga, odabrala postavu za sutrašnji meč. No ništa ne fali da se malo potrude danas.

"Bez grubih faulova, jer ne volim bezobrazluk. Nek realno bolja ekipa pobedi.", podelim im markere različitih boja, obrazujući tako dve ekipe.

"Oh da, umalo da zaboravim. Igramo do pet golova. Ekipa koja prva dostigne peticu je pobedila."

Da sam ih ostavila sa klasičnim pravilima, najverovatnije bih gledala defanzivnu utakmicu, gde bi nijanse odlučivale. Ovako će morati da se pomuče da pobede, a ja ću imati priliku da uživam u fudbalu.

Smestim se na svoju klupu, a Kiril označi početak utakmice. No naravno da moje uživanje mora neko da prekine.

"Mislio sam da shvataš važnost sutrašnje utakmice.", Korotkov sedne pored mene, a meni pritisak samo raste, dok mu se ljubazno smeškam.

"Shvatam ja to odlično, ne brinite ništa."

Kad sam preuzela tim, obećala sam momcima maksimalnu posvećenost. Mogu da se žale zbog mnogo čega, ali ne i zbog toga, jer ja svoja obećanja uvek ispunjavam.

"I ne brinem. Ti si ta, koja treba da brine. Jedna jedina greška i za tebe je igra gotova.", preti mi uz osmeh, no ovaj put ne pognem glavu.

"Ako ste došli samo da biste mi to rekli, džaba ste se mučili. No obzirom da ste se već pomučili da nas posetite, reći ću vam jednu stvar. Ja ne reagujem na pretnje, bar ne na način koji vi priželjkujete.", obratim mu se uz osmeh, pa vratim pogled na momke.

"A sad bih volela da me ostavite da u miru gledam fudbal. Razgovor možemo da nastavimo sutra nakon utakmice. Ipak mislim da bi bio red da svratite da mi česitate pobedu.", uz najljubazniji ton, koji mi je poznat, mu dam do znanja da je vreme da nestane s mog terena, ne udostojivši ga ni jednog jedinog pogleda.

Napravio je jednu užasnu grešku. Udario je na osobu, koja nema više ništa da izgubi.

Danas sam prebacila Trenera u pdf, pošto sam napokon skupila hrabrosti da pokažem jednu od svojih knjiga starijoj sestri, i nije mi bilo dobro kad sam skapirala da ima 314 strana, odnosno 91 625 reči 😅 Još uvek ne verujem da mi je trebalo samo mesec dana rada, istina danonoćnog, da to postignem 🙈 Kako vam se zasad čini? 💙

Takođe sam u neverici, jer sam kompletan prvi septembar provela kući, bez ijedne jedine obaveze 😅 Iskoristila sam taj mir da postavim novi rekord i završim gledanje Gossip Girl, koja ima šest sezona, za nepunih sedam dana 😂 Koju biste mi vi seriju preporučili da narednu pogledam? I kako vam je prošao prvi dan u školi, ukoliko niste brucoš kao ja? 💙

P.S.  Je l' se još neko raduje utakmici Srbije i Rusije u četvrtak koliko i ja? 😍🔥

𝑇𝑟𝑒𝑛𝑒𝑟 ✅Where stories live. Discover now