•65•

606 32 19
                                    


"Блин, Ala, smiri se. Da je želeo da ti da otkaz, već bi ti ga dao.", pokušava da me smiri, ali ga streljam pogledam.

"Neće on meni dati otkaz, jer želi da osvoji kup. Ali ću zato lepo kad bude vreme da mi ponudi novi ugovor, dobiti šipak.", danas je već peti dan od našeg razgovora, a Adrianove reakcije jednostavno nema. Svakim danom sam sve nervoznija zbog toga, jer ne znam šta da očekujem.

Sa Feđom sam prestala da se viđam, pošto ne mogu biti sigurna da je Adrian dao otkaz privatnom istražitelju. U slučaju da nije i da sazna da smo zajedno, imao bi dovoljno dobar razlog da ne produži ugovor sa mnom. Odgovarajuća kazna za kršenje jednog od osnovnih pravila kluba je otkaz.

Ukoliko pak izuzmemo to jedno pravilo, koje nisam mogla da ispoštujem, ne postoji opravdan razlog da u narednoj sezoni tim vodi neko drugi. Da kaže kako ne želi da mi produži ugovor, jer sam odbila njegov flert, uvalio bi sebe u mnoga sranja - i na privatnom, i na poslovnom planu. A navijači pak ne bi dopustili da iznova odem bez ikakvog objašnjenja.

"Fokusiraj se na utakmicu, koja treba da počne, i ne razmišljaj o glupostima.", iskoristi svoj kapitenski ton na meni, zbog čega ga iznenađeno pogledam. Tek sad kapiram zašto je odličan na poziciji kapitena.

Na svom stadionu smo odigrali dobru utakmicu pre mesec i po, što nam značajno olakšava današnje gostovanje. Jednom nogom smo već u finalu.

"Jesu momci u svlačionici?"

Stigli smo još pre pola sata, a do utakmice je ostalo isto toliko. Tri sata u autobusu nisu baš bila povoljna po mene, jer sam imala previše vremena za razmišljanje, a to nikad nije dobro kad sam ja u pitanju.

"Jesu. Prepričavaju neke dogodovštine sa utakmica i treninga ove sezone. Aleksej je predložio da tokom odmora dovedemo Pola, kako bi nam predvideo narednu sezonu.", par trenutaka ga posmatram iznenađeno, a onda prasnem u smeh. Ljoša se nikad neće promeniti.

"Dovoljna mi je bila sva ona frka oko Ahila. Pola pak može da dovede jedino ako želi da dobijem infarkt.", srušila bih se odmah da vidim tu nesrećnu hobotnicu, o kojoj mesecima ne prestaje da priča.

"Не волнуйся, Anton ga je svakako odgovorio. Kinezi sad imaju neku pandu proroka, pa mu je savetovao da se poveže s njima. Ipak su nam mnogo bliži od Južne Afrike.", i sam se smeje dok mi prepričava deo razgovora, koji je vođen u svlačionici.

"Znam da ga Anton samo zeza, ali ne bi me čudilo da me jedno jutro na terenu zaista dočeka panda."

Ljoša je kao dete. Kad nešto poželi mora to pošto-poto i da dobije. Nema veze što je ideja glupa i što ima milion mana.

"Pande su zaštićena vrsta, tako da bi mogao jedino da je prokrijumčari i da zatim završi u zatvoru. Legalnim putem mu je niko neće dati.", već vidim novinski naslov.

Prvotimac moskovskog kluba osuđen na tri godine zatvora zbog krijumčarenja pande.

"A što je zapeo toliko za životinje? Zar mu nije mnogo jednostavnije da nađe neku babu vračaru, koja bi mogla da mu predvidi kompletnu budućnost? Možda bismo napokon saznali kad će pronaći devojku.", nasmeje se mojoj ideji, a ja uživam u tom zvuku.

Krivo mi je što ne možemo normalno da se viđamo, ali preživeću već nekako do odmora. Onda bismo mogli nazad na Karibe, gde na nas ionako niko ne obraća pažnju.

"Samo ti njemu daj ideju, pa će u ugovoru zahtevati da klub zaposli jednu takvu babu. Uvešće novi trend u fudbal - svaki klub mora da ima svog zvaničnog proroka.", smejem se kao idiot i mislim da me i u svlačionici čuju.

Nervoza me napokon popustila i to je, kao i obično, Feđina zasluga. Obožavam ga.

Pogled mi završi na satu, pa svesna da je do prvog sudijskog zvižduka sve manje vremena, predložim da se pridružimo momcima. Priznajem, primetila sam kako me posmatra i da se sve vreme bori s porivom da me poljubi, ali ne želim da rizikujemo pred sam kraj sezone.

"U iskušenju sam da pređem u CSKA, samo da bih mogao normalno da budem s tobom.", svojom opaskom potvrdi moje sumnje. I njemu ovo pada teško.

"Nije fakt da će mi ponuditi novi ugovor, tako da ću pre ja u CSKA.", uzvratim uz blag osmeh, iako oboje znamo da se to nikad ne bi moglo desiti. Pre bih bila nezaposlena, nego u nekom drugom klubu. Loko je moja ljubav i to se nikad neće promeniti.

"A zamisli da imaš tigra za kućnog ljubimca.", ko bi drugi odvalio ovakvu glupost, pored živog Alekseja.

"Da ne bi ti da budeš novi Tajson?", momci se okrenu ka meni, a Ljoša me posmatra zbunjeno.

"Što Tajson?", ostali se smeju, jer su svi upoznati sa skandalom, o kom se dugo pričalo i pisalo.

"On je imao tigra za kućnog ljubimca. I možda oni kao mali i izgledaju slatko, ne osporavam, ali su sposobni da ti odgrizu ruku, kad se najmanje nadaš.", izraz na Ljošinom licu je neprocenjiv. Kao da do ovog trenutka nije ni razmišljao o tome.

"Ako već želiš kućnog ljubimca, ja predlažem da zamoliš Ermitaž da ti poklone Ahila. Baš ste bili sladak par.", našalim se, a on se mršti. Realno su se baš dobro slagali, sve dok Ahil nije odabrao Zenit. Aleksej mu to nikad neće oprostiti.

"Ne želim da imam posla s izdajnicima.", svlačionica se trese od smeha na njegov najnoviji komentar.

"Šta bi ti odabrala za kućnog ljubimca? Smo je na primer naveo mačku kao svoj prvi izbor.", Dima me zainteresovano upita, jer su se očito svi ostali već izjasnili po tom pitanju.

"Ribicu. Jedino bi ona mogla da preživi sa mnom, a i to ako bih se setila da je nahranim.", za ljubimca, koji traži mnogo moje pažnje, nemam dovoljno vremena. Nekad i sama zaboravim da jedem, tako da briga o drugom nemoćnom živom biću nipošto nije za mene.

To je valjda razlog što me i pomisao na decu pomalo plaši.

"Šta si kao mala želela da imaš?", iznenađeno pogledam Feđu, jer nisam očekivala da će mi on postaviti pitanje. Zamislim se, prisećajući se želja iz detinjstva. Nasmejem se kad se setim odgovora.

"Slona.", primetim da sam ga zatekla datim odgovorom, ali se zato momci valjaju od smeha.

"Kako misliš slona?", dosad me možda i smatrao normalnom, sad više neće.

"Lepo, slona. Jedan mamin kolega me kao malu nagovorio da od roditelja tražim bebu slona za rođendanski poklon. Mama je želela da ga ubije, jer sam mesecima posle toga plakala što ne žele da mi kupe slonče.", moje pojašnjenje zaradi još jednu salvu smeha.

Od najranijeg detinjstva sam bila naopako dete. Sve devojčice iz mog razreda su za poklon želele lutke, haljinice i slične stvari. Samo sam ja sanjala o novim kopačkama, stohiljaditoj lopti po redu i reprezentativnom dresu. Ne razumem samo zašto se mama onda toliko čudila što se družim jedino s dečacima.

Ceo svoj život sam okružena samo momcima i da budem iskrena nikad nisam poželela žensku prijateljicu. Naravno, bilo je devojaka s kojim sam mogla da izađem na piće ili u klub, ali nikad ih nisam smatrala naročito bliskim. Nikad nijedno žensko ne bi moglo da mi bude prijatelj, kao što je Kiril.

S momcima sam se uvek bolje razumela, pa onda valjda ne čudi što i s timom imam ovako dobar odnos. Misli mi se ponovo vrate na ono što me danima muči.

Samo se nadam da će mi Adrian ponuditi novi ugovor.

Mišljenje? 💙

𝑇𝑟𝑒𝑛𝑒𝑟 ✅Where stories live. Discover now