311. nastavak - prolaz

14 1 0
                                    

Putovanje se nastavilo, prolazili su minuti pa i sati. Zaustavili su se da naprave kratku pauzu da se odmore. Kodara je isterala napolje Sakuze da se malo razgibaju. Dala im je i vode jer je bilo dosta prašine dok su se vozili. Na nekim mestima bilo je i blata od vode koja se topila od ledene površine koja je bila iznad njih. 

Tu su se gusenice pokazale u punom sjaju, jer nije bilo proklizavanja točkova. Obe devojke su pojele po sendvič, pa su se popele u kabinu. Admenta je upalila motor, što je bio znak Sakuzama da uskoče u transporter, jer nisu htele da budu zaboravljene. To je Admenta spomenula Kodari.

-To su moje Sakuze, - Kodara se kratko nasmejala. Admenta se zapitala da li su Sakuze i njene. Ako to želi, moraće na tome da poradi.

Putovanje se nastavilo u jednoličnoj atmosferi. Ponekad bi se Admenta i Kodara menjale u sedištima. Kodara je vozila polako, jer joj je trebalo vremena da stekne iskustvo i postigne samouverenost u upravljanju vozilom. Admenta joj je davala potrebne savete, a tu je bila i Arijana koja je sve pažljivo pratila preko kamere.

Uređaj sa merenje visine (altimetar sa barometrom) pokazivao je da se približavaju morskoj površini. Devojke su se počele radovati a onda je Kodara zakočila iz sve snage. Reflektori su osvetljavali zemljani nasip, ne samo na putu nego daleko levo i desno koliko se moglo osvetliti. Koliko je bio visok nasip nije se moglo proceniti jer je njegov vrh bio u ledu. Devojke su izašle napolje da iz blizine procene situaciju. Sakuze su ih pratile. Ispred nasipa pa i daleko na obe strane bile su ogromne stene.

-Šta ćemo sad? - upita Kodara.

-Nemam pojma. Deluje mi da je ovaj nasip nastao ispiranjem zemlje i kamenja i pravljenjem brane koju je napravila voda pre nego što je došlo do zaleđivanja. Ne mogu ni da zamislim kakve su se oluje ovde dešavale. Trebale bi ispitati koliko se ovaj nasip širi levo i desno. Možda ima neki početak ili kraj. To će nas svakako poprilično usporiti, a došli smo tako blizu.

-Imam ideju! - uzvikne Kodara.

-Ti i tvoje ideje, dobro da čujem, - Admenta je čekala.

-Sakuze, dođite ovamo! - pozvala ih je. Životinje su prišle, - nađite put do mora! - naravno to je rekla na frizumskom.

Admenta je gledala u Kodaru pa u Sakuze, - ti misliš da one znaju šta si im rekla? - Admenta je toliko razmela.

-Sačekaj, videćemo. - odgovorila joj je.

Životinje su se razišle, jedna levo a druga desno pa su se udaljile duž nasipa u mrak. Devojke su čekale da se životinje vrate. Prošlo je više od pet minuta. Napokon se pojavila jedna pa druga životinja. Samo su se okrznule o devojke i počele da idu putem kojim je transporter došao. Opet su nestale u mraku.

-Gde odoše? - Čudila se Admenta.

-Stvarno ne znam. Ispitivale su nasip, vratile se nama i napokon krenule putem nazad. Ja bih sačekala da se Sakuze vrate.

-U redu, - složila se Admenta.

Prošloje pet minuta, prošlo deset pa i petnaest, Sakuze se nisu pojavljivale. Devojkama nije bilo lako.

-Misliš da su se Sakuze vratile kući? - Admenta je iznela pretpostavku.

-Ne verujem, Sakuze mene ne bi nikad ostavile.

-Kako možeš biti sigurna u to?

-Zato što ja njih volim, a one to znaju, bez i malo sumnje.

Admenta je vrtila glavom.

Prošlo je još pet minuta.

-Ovo više nema smisla, kojim ćemo putem, levo, desno ili da se vratimo? - Admenta je gledala tužnu Kodaru.

Solaria 3Where stories live. Discover now