Lopta s kojom se igraš je napokon pukla,
Oluja papirića i mi smo od papira.
Ugasila sam svijetlo i krzno sam svukla
Skrivajući se od blijedih vampira.
Ne znam tko izlazi noću, ali si na cesti,
Gerberi zavijaju na šarene vukove.
Moje ćeš misli čitavu noć jesti;
Ležim osjetljiva na bilo kakve zvukove.
Starimo, Petre, šaljem ti poruku u boci,
Nebo je prekriveno ružičastim mrljama.
Popucali su svi srebrni životni konci
Kao koža na mekanim usnama.
Odlazim, vuče me sve dublje u ponor
I znaš da mrzim šećernu vunu.
Oči su mi krvave i treba mi odmor;
Glava mi je gola i zahtjevam krunu.
Kako ćeš preživjeti, bez živog zlatnika,
Pokrila sam se da me ne vidiš.
Nisi dostojan titule ratnika
Kada se krvi prolivene stidiš.
Sa stabla sam ubrala gorku čokoladu,
Vodom iz kamena sam oprala usta.
Ružni patuljci mi po sobi kradu;
Probudila sam se i soba je pusta.
