Moj dvorac od šarenih kockica
Se polako urušava i postaje nešto poput užasa.
Trgam odjeću sa otrcanih lutkica;
Još se nisam riješila Božićnih ukrasa.
Sunce sija, a pada hladna kiša,
Pojavila se duga i cijela je crna.
Čuješ li možda kako sve sam tiša;
Krvarim na ulici ko' zgažena srna.
Voljela bih da te mogu prodati
Za šaku srebra, ili pak slobode.
Kako je živjeti voljela bih probati,
Ali me tvoj pogled svaki put probode.
Šaljem vojsku palih anđela da spale grad
U kojem sam pala, izgubila sve vrijedno.
Na svjetlu gorim, pa bježim u hlad
I osjećam se za nevoljom žedno.
Tonem u mrtvi ocean, sa prostrijelnom ranom,
Ipak me zanima kako je na dnu.
Ponosim se sa svakom svojom manom;
Voljela bih umrijeti u snu.
