Pitala sam se kako prodaju svoje tijelo
Dok ih svi južni vjetrovi nose preko vode?
Kako se usude nositi bijelo
Maštajući da drugomu sitno čedo rode?
Ima li smisla ljubovati, šaputati laži,
Skriven iza tame ubijati se neželjenim dodirima?
Sve i da neću moja duša te traži
U nekim ljepšim, neotkrivenim svemirima.
Uvijek sam se pitala kako glume da vole,
Naučiš gubiti pa se miriš sa ostatkom.
Kako se smiju, ako rane ih bole;
Šutim, mogu li se nazvati jakom?
Nisam vjerovala prije smrti svoje,
Prije sahrane dok su mi obrazi bili vreli.
Prokockane noći danas mi broje;
Nismo li ovo oboje htjeli?
Kako čovjek može biti privremeni dom,
Kako, dovraga, da barem nisam doznala.
I dalje ću nastaviti po svom
Ne bih li te u nekom neznancu prepoznala.
