Izgubila sam se ljuljajući se u parku,
Zašto ne mogu otvoriti oči, imam li krila?
Ne, vratite mi moju drvenu pračku,
Je li stvarno sve što sam ikada snila?
Svi znaju da dobre djevojčice idu u raj,
Ali usnula sam da sam se probudila u paklu.
Ako je sve stvarno, je li ovo kraj,
Čekaj da ispišem ime na prljavom staklu.
Osvrnula si se, ispala ti je karta za bolji svijet,
Škrgućem zubima jer se ne sjećam koji je dan.
U kosu si mi zataknula cvijet;
Što ako je sve ovo samo san?
Nasmiješila sam se široko i udarila u tvrdi pod,
Ti si nestala, a ja sam sjedila uz mrtvaca.
Bili smo na plaži, u daljini pišti brod;
Tko me stalno podiže i baca?
Izgubila sam se kada sam otišla kupiti lizalicu,
Zaljuljala sam se samo nekoliko puta.
Prepoznala sam sebe na mrtvačevu licu
I ukrala mu novac iz kaputa.
Popela sam se preko zida i shvatila da sam sama,
Svi ljudi su se pretvorili u ljubičice.
Odjednom mi je godila duboka tama;
Suze su mi kapale niz ispijeno lice.
