Jedno volim te mi klizi sa usana
U mraku koji me čvrsto drži za bijeli vrat;
Zar i ti nisi osjetio potres,
Nije li bio dovoljno razoran da sruši i tvoj grad?
Dječak kojeg sam poznavala je dječak
Kojeg nisam nikada ostavljala;
Odrastao si, kažeš, trebala bih poći,
Ali ne vidim izlaza iz ove olovne noći.
Čvrsto stežem jastuk na ranjenim grudima
Samo da ne vrisnem, samo ne vrati se;
Vrati mi srce i mladost, ne mogu praznih kofera,
Pobjeći ću znam jer bliži se nevolja.
Prije nego se raspem u tisuću zlatnih suza
Uhvatiš me poput obične kišne kapi;
Uvijek kada ga trebam
Moj prestrašeni anđeo čuvar zaspi.
Jedno volim te mi razdire grlo
Ali ga neću ispljunuti, ne pred tobom;
Kako ću onda podnijeti ako odeš
I ne povedeš me daleko sa sobom?
